Nedostaci koji se često mogu pokazati i odmah nakon polaganja su: odvajanje više keramičkih pločica odnosno pojedine pločice, izbočenje keramičke obloge i pucanje više susjednih pločica. To su takozvane pogreške čitavoga sustava, jer uključuju pločice, ljepilo i estrih odnosno podlogu. U tim slučajevima je u pravilu nakon određenog vremena teško odrediti odgovornost za nastala oštećenja, pa je stoga važno još prilikom izrade plana rada poštivati ponašanje pojedinih materijala te predvidjeti njihov odabir i polaganje tako, da vjerojatnost nastajanja tih oštećenja bude što manja.
Uzroci za odvajanje obloge
Gore opisana oštećenja keramičke obloge nastaju radi različitih čimbenika ili njihovih kombinacija. Najčešći među njima su:
- stezanje podloge radi starenja,
- slijeganje zgrade,
- dilatacija pločica radi temperaturnih razlika (cijevi iz toplane),
- dilatacija pločica radi vlage (voda ili para u sustavu),
- neelastično odnosno neodgovarajuće ljepilo,
- loša izvedba dilatacijskih fuga.
Betonska podloga odnosno cementni estrih počinje se stezati tijekom sušenja. Uslijed sušenja i vezanja dolazi do stezanja čak i do 0,5 milimetara na metar. Zbog stezanja i opasnosti odvajanja obloge, vodiči za polaganje pločica u pravilu propisuju da između pripreme podloge i prije samog početka polaganja pločica treba proteći određeno vrijeme. Tako britanski standard BS 5385: Part 3:1989: Wall and floor tilin; Code of practice for the design and installation of ceramic floor tiles and mosaics navodi, da betonsku osnovu treba sušiti čak šest tjedana prije nanošenja estriha ili polaganja pločica. I cementni estrih treba odmah nakon izvedbe prekriti nepropusnom folijom i ostaviti ga tako na sedam dana, kako bi se spriječilo isušivanje tijekom stvrdnjavanja. Nakon toga estrih treba sušiti još daljnja dva tjedna prije početka polaganja odnosno još i duže, ukoliko je vrijeme vlažno i / ili ako će se pod zagrijavati.
Dilatacija (rastezanje odnosno stezanje) keramičkih pločica radi djelovanja temperature često dovodi do njihovog odvajanja od podloge. Pretpostavimo li da a – koeficijent rastezanja keramičkih pločica – iznosi približno 6–7 x 10-6 m/mK, što je uobičajena vrijednost rastezanja za keramičke pločice, rastezanje po metru obloge i uz temperaturnu razliku od 30 stupnjeva Celziusa (a takve temperaturne razlike nalazimo tamo gdje, recimo, prolaze cijevi za toplu vodu i posve su realne) iznosi oko 0,2 milimetra. Betonska podloga ima viši koeficijent rastezanja, i to 12 x 10-6 m/mK, što u istim uvjetima izaziva rastezanje podloge za približno 0,4 milimetra (po metru obloge). Dakle, podloga se širi takoreći dvaput više od pločica, što unosi napetosti u keramičku oblogu. One mogu izazvati izbočenje obloge, a potom i odvajanje pločica, i to naročito nakon više ciklusa grijanja odnosno hlađenja.
Dilatacija keramičkih pločica može – zbog vlage – dosta i pripomoći rastezanju obloge. Ako je keramička obloga izložena vlazi, kod vrlo poroznih pločica takva rastezanja dosežu i do 0,6 milimetara na metar obloge (EN 14411 Ceramic tiles – Definitions, classification, characteristics and marking). Ako se vlaga pojavila u obliku vruće pare, dolazi do kombinacije djelovanja radi temperature i vlage, a time i do većeg rastezanja.
Pločice se mogu polagati u cementni mort ili tanko nanijetim slojem ljepila. Neodgovarajući odabir načina polaganja odnosno ljepila isto tako može izazvati odvajanje obloge. Zato je najznačajnija osobina – elastičnost odnosno deformabilnost ljepila, budući da ono može ublažiti napetosti zbog različitog stezanja (ili širenja) podloge i obloge (SIST EN 12004 Mort i ljepila za keramičke pločice).
mag. Vilma Ducman
