Nama je cilj da se čim više podova izvodi uporabom drvenih podnih obloga, radi promoviranja uporabe drva u graditeljstvu kao ekološki, estetski i tehnički vrijednog materijala. S druge strane, bavljenje drvenim podnim oblogama ima za cilj izbjegavanje pojave grešaka koje umanjuju povjerenje projektanata ili korisnika u primjenu drva na podu. Kvaliteta izvedenog poda mora, dakle, biti dokazana da bi svi sudionici u postupku – od projektanta, građevinara i nadzora, sve do podopolagača i krajnjeg korisnika, imali potvrdu svojih očekivanja i udovoljili određenim zakonskim zahtjevima. Kako se, međutim, ta kvaliteta ispituje i dokazuje, te koliko je taj postupak pouzdan, u našoj građevinskoj praksi uglavnom nije niti sasvim dobro, niti potpuno definirano. Ispada da ključna faza u izradi poda – njegova kontrola i primopredaja – uopće nije, ili je samo jedva, propisana normama ili smjernicama. Pozabavimo se stoga definiranjem naše smjernice o primopredaji podova za dobru praksu i dobre odnose među svim dionicima u postupku izvedbe i u vijeku trajanja drvenoga poda.
- UVOD
Na što se ova smjernica odnosi? Ova se smjernica odnosi na kontrolu drvenih podnih obloga u interijerima svih vrsta pješačkog prometa (od povremenog i slabog do gustog i intenzivnog), za prostore privatne (npr. stambene) namjene, službene i poslovne namjene (uredske, školske, hotelske itd.), trgovačke prostore i javne prostore (hodnici i prolazi, sale, vjerski i kulturni prostori itd.). Smjernica se ne odnosi na vanjske podove, a od unutarnjih podova ona ne pokriva kontrolu industrijskih i sportskih podova jer oni imaju specijalna svojstva koja se kontroliraju na posebne načine.
Ključni moment u osiguranju zadovoljenja zahtjeva korisnika, ali i opravdanja cijene i kvalitete radova projektanta i podopolagača, jest primopredaja poda. U ovoj fazi na zgradi će se naći svi zainteresirani sudionici – investitor ili korisnik, izvođač građevinskih radova i podopolagač. Primopredaja poda, međutim, nema samo pravno-zakonski aspekt, u kojem se definirani trošak opravdava potvrdom kvalitete proizvoda i usluge te određivanjem garancije. Primopredaja drvenih podova ima i važan tehnički aspekt, jer se u toj fazi mogu provjeriti svojstva poda koja će potvrditi odsutnost nedostataka u postupku izvedbe poda, ali i predvidjeti izostanak “skrivenih mana” tj. pojave grešaka u bliskoj ili daljoj budućoj uporabi poda. Ova stavka u cijelom poslu izvedbe drvenih podova stoga zahtijeva vrlo podrobno definiranje aktivnosti i mjerila kontrole kvalitete, što na žalost u europskim normama, ali i većini nacionalnih normi vezanih uz izvedbu poda, nije adekvatno ili potpuno obrađeno.
Ovom smjernicom bi trebalo opisati kako se provodi kontrola kvalitete pri primopredaji poda. To bi, u najopsežnijem smislu, značilo provjeru praktično svih tehničkih odrednica kvalitete drvenoga poda kojima smo pisali u prethodnim smjernicama, ali to bi predstavljalo preopsežan posao ili prekomplicirane načine kontrole. Kako ćemo, primjerice, provjeriti je li u cementnoj podlozi zaostao prevelik sadržaj vode? Je li tehnika nanosa ljepila bila odgovarajuća za pravilnu i dugotrajnu čvrstoću lijepljenoga spoja? Je li uopće cementni estrih bio odgovarajućih mehaničkih svojstava da se, nakon nekoliko mjeseci po primopredaji poda, ne pojave greške odizanja obloge ili škripanja pri hodu? Možemo li predvidjeti kako će se lak na površini pokazati nakon šest mjeseci ili nakon šest godina?
Nemoguće je provjeriti sve tehničke aspekte izvedbe poda nakon završetka njegovog polaganja. Nije niti opravdano provoditi nekoliko dana na zgradi provodeći opsežna mjerenja, uz prisutnost svih uključenih osoba i primjenom skupe i sofisticirane mjerne tehnike. Stoga ovom smjernicom moramo lukavo izabrati one načine kontrole koji će, bez izravnog uvida u baš sve tehničke vrijednosti, ipak indikativno, mjerodavno i s čim većom pouzdanošću, potvrditi da je pod dobro načinjen, te čim bolje predvidjeti da će takav ostati i u doglednoj budućnosti.
Europske norme ovom pitanju posvećuju relativno malo pozornosti, te donose samo najopćenitije navode o završnoj kontroli poda. Nešto detaljnije odrednice prikazuju britanska i austrijska norma, te njemačka tehnička literatura. Naši talijanski kolege, međutim, otišli su u tome najdalje, te izdali dvije nacionalne norme za kontrolu i prijem podova: jednu za lijepljene, a jednu za plivajuće položene drvene podove. Sve to će nam, uz dodatak vlastitog iskustva i promišljanja o specifičnostima naše građevinske prakse, poslužiti da “skrojimo” ovu smjernicu, ne bismo li svim sudionicima u postupku izvedbe poda pružili stanovitu sigurnost od reklamacija, a korisniku čim bolje utemeljenu garanciju kvalitete onoga što je platio. Dodatno mislim, međutim, i na jednu vrijednost koja se rjeđe spominje u poslovnom svijetu, a možda je i značajnija od novca i regulatorne sigurnosti, a to je zadovoljstvo: ono će biti veće ako bismo primopredaju temeljili na preciznim odrednicama. Svakome tko radi, naime, bit će veće zadovoljstvo svojim poslom ako ima potvrdu da ga je dobro načinio, a korisniku će zadovoljstvo i životna ugoda u svom interijeru biti važniji od plaćene cijene, ispunjenja rokova ili tehničkih detalja.
Posljedice čišćenja prevlažnim ili mokrim priborom vidljive su kao tamna obojenja spojeva i izdizanje bridova parketa. Da je primopredajom bila uručena obavezna Uputa o čišćenju i održavanju, ovakva greška se ne bi dogodila
- SVRHA KONTROLE ZAVRŠENIH PODOVA
U nas je najčešća praksa da, kad se načini pod, obično stranke uđu u prostor, pod se pogleda i kaže se “meni to izgleda dobro”, ili nešto u tom stilu. Potpiše se primopredajni zapisnik i svi se raziđu. Ponekad će se pri primopredaji posvetiti malo detaljnije promatranje jednolikosti ravnine, sjaja, točnosti slaganja podne obloge i montaže zidnih letvica. To se, međutim, također najčešće radi “odokativno”, tj. bez posebnih mjerenja i zapisa. Ako se nakon toga pojave pritužbe, najčešće krajnjeg korisnika prostora, tada je skoro nemoguće istjerati pravdu: dobiti povrat dijela novca zbog očitog umanjenja deklarirane kvalitete, ostvariti pravo popravka neželjenih grešaka, ili pak ustanoviti odgovoronost za pojavu kardinalnih grešaka kao što je prekomjerno koritavljenje ili odizanje poda. Svjedočim da su pritužbe korisnika često neosnovane, pa se tako ponekada žale da “ta hrastovina nije onako tvrda kao što je nekad bila”, da se “taj lak prelako ošteti – padne mi olovka i ostavi trag”, ili pak da “taj parket ima neke fleke na površini”, što se odnosi na sržne trakove. Kakogod, često su prigovori korisnika sasvim opravdani: ne treba doći do kardinalnih grešaka (škripanja, odizanja poda ili koritavljenja) da se opravdano reklamiraju “manji” nedostaci koji nisu bili predviđeni. Nedostaci, uostalom, niti ne moraju biti prisutni: investitorovi novci nisu imali ni pukotine, ni krivu boju, niti krive dimenzije, pa on ima potpuno pravo tražiti da za te novce i njegov pod ima sve propisane odlike kvalitetnog proizvoda. Što, međutim, predstavlja ocjenu tolerirajućih, a što “preširokih reški”, “prevelikih razlika u boji” ili “previsokoga nadvisa”, to je teško dokazivati nakon primopredaje poda. Stoga ovu aktivnost treba čim bolje planirati, te čim savjesnije provesti.
Smjernica za primopredaju podova treba služiti za:
– provjeru zakonskih i normativnih obaveza,
– provjeru ugovornih odredbi,
– provjeru tehničke i estetske kvalitete – mjerenih i ocijenjenih svojstava gotovoga poda,
– mogućnost predviđanja izostanka grešaka.
2.1 PROVJERA ZAKONSKIH I NORMATIVNIH OBAVEZA. Ovdje se spominjem na navod iz Zakona o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenu sukladnosti, tj. na “propise o redovitim i izvanrednim pregledima proizvoda u uporabi u svrhu:
– sigurnosti,
– zaštite života i zdravlja ljudi, domaćih životinja i biljaka,
– zaštite okoliša i prirode,
– zaštite potrošača i drugih korisnika.”
Značaj definiranja svjetla pri kojem se provodi inspekcija: pod se mora gledati sa difuznim svjetlom iza leđa. Čak i s nasuprotnim dnevnim svjetlom (slika b) greške na koje se žali stanar nisu vidljive: mala valovitost parketa se vidi samo pri izravnom i vrlo skošenom svjetlu (slika a).
U stručnom smislu, za drvene podove to ponajprije znači ispunjenje odrednice obavezne norme HRN EN 14342 koje se potvrđuje izdavanjem Izjave o svojstvima, odnosno potvrdom 7 najbitnijih svojstava svakoga poda:
– reakcija na vatru
– sadržaj formaldehida i pentaklorfenola
– čvrstoću na savijanje (samo za samonosive podove)
– sklizavost
– toplinsku vodljivost
– biološku postojanost materijala.
Pri primopredaji poda, dakle, treba obavezno provjeriti je li proizvođač podne obloge deklarirao sve propisane vrijednosti prema HRN EN 14342 i jesu li one u skladu s projektiranom namjenom poda. Neke od njih (npr. biološku postojanost pojedine vrste drva, njezinu toplinsku vodljivost, reakciju na požar i sadržaj otrovnih tvari) najčešće uopće nije potrebno provjeravati jer su prirodno svojstvene toj vrsti drva. Za lijepljene podove, primjerice, nije potrebno dokazivati nosivost, jer nju preuzima nosiva podloga. Međutim, za plivajuće podne obloge ili one položene na nosivi raster, treba utvrditi (iz zapisa podopolagača) jesu li izrađeni na projektirani način (istom vrstom i debljinom nasipa ili spužvice, odnosno istom visinom i rasponom nosivih elemenata rastera) kako je to u Izjavi o svojstvima definirao proizvođač. Za sve višeslojne podne obloge potrebno je provjeriti je li ugrađen točno projektirani tip i vrsta elemenata, jer se unutar istog tipa (npr. “višeslojni parket”) nađu proizvodi različitih debljina i konstrukcija (sa srednjicom od četinjača ili drvnih ploča), dakle različitih krutosti, različitih primijenjenih vrsta ljepila i lakova, a o tome može bitno ovisiti njihova klizavost odnosno odavanje lako hlapivih otapala, između ostalog i formaldehida.
Nastavno, dionici primopredaje trebaju biti svjesni i ostalih zakonskih i normativnih odredbi koje najčešće kontroliraju voditelj gradilišta i nadzorni inženjer i u njihovoj su nadležnosti prije primopredaje poda, odnosno s njom nemaju izravne veze, pa ih u ovoj smjernici ne navodimo listom (npr. je li zbrinjavanje otpada parketa, ljepila i lakova bilo provedeno na odgovarajući način, je li gradilište nakon završetka poda ostalo sigurno za sve naknadne sudionike, imaju li sve stube, prijelazi i usponi odgovarajuće sigurnosne oznake itd.).
2.2 PROVJERA UGOVORNIH ODREDBI
Pri provjeri gotovoga poda obavezno je usporediti izvedeno stanje s projektom poda. Vraćamo se na Smjernicu 1 (Korak 1/2018) u kojoj smo naveli mnogobrojne tehničke odrednice koje projekt poda mora ili treba sadržavati. Ovdje ćemo specificirati samo najvažnije tehničke detalje koji se pri primopredaji vide i potrebno ih je, po sustavu liste provjere (“check-liste”) potvrditi:
- tip i položaj parnih brana u slojevima podne konstrukcije (iz zapisa podopolagača i njegovih računa za materijale – vrsta materijala, način i količina nanošenja)
- širinu i način izvedbe zidnih reški (iz dnevnika rada podopolagača)
- točan opis obložnih elemenata od drva (vrsta obloge, vrsta drva, klasa kvalitete lica i mjere proizvoda, korisna debljina parketa ili gaznog sloja u višeslojnih parketa i profil)
- obrazac i smjer polaganja, eventualna primjena bordura ili rubnih opšava
- odrednice lijepljenja (iz dnevnika rada podopolagača: vrsta ljepila, tip lopatice i nanos)
- odrednice procesa brušenja i površinske obrade (nivo sjaja i punoća filma, broj slojeva iz dnevnika rada)
- vrstu i način pričvršćivanja elemenata opreme poda (zidne letvice, obrubi i opšavi, pragovi)
- tip i položaj prilagodnih (kompenzacijskih) reški ili spojeva.
Evo slikovitog primjera: Podovi su u nekoj zgradi položeni lijepljenjem iste vrste masivnog parketa i načina polaganja, istim ljepilom, lakom i zidnim letvicama. U jednoj većoj prostoriji, međutim, projektant je predvidio i razdjelnu prilagodnu rešku po širini prostorije, o kojoj nitko kasnije, na koordinacijskim sastancima, nije vodio računa. “Došli dečki, polupali parkete i otišli”, na primopredaji svi zadovoljni izgledom i kvalitetom poda, pa potpisali primopredajni zapisnik i otišli na janjetinu. Što ako se nakon nekoliko mjeseci pod u sredini te velike prostorije odigne? Tko je kriv, gdje je greška? Razloga za takvo oštećenje poda ima barem desetak, i njihovo utvrđivanje je mukotrpno i delikatno. Ako se netko, međutim, i sjeti propusta izvođenja prilagodne reške (koja bi bila prva mjera onemogućavanja nastanka štete), pa uperi prstom na podopolagača, on može hladnokrvno odvratiti: “- bili ste na primopredaji, potpisom ste potvrdili da pod ima sva zadovoljavajuća svojstva i da ga prihvaćate u zatečenom stanju”. Ovaj zamišljeni slučaj, nadam se, podupire moj iskaz o važnosti pravilne i potpune provjere pri primopredaji poda: ne može biti previše toga pregledano, ne može biti previše toga zapisano.
A što ako je sam projekt bio neprecizan ili nepotpun? Što ako se u tehničkoj specifikaciji ili troškovniku propustilo navesti mnoge odrednice koje bitno mogu utjecati na kvalitetu poda? Ova bi smjernica trebala pomoći i u takvim slučajevima: ne pregledavati samo ono što je u projektu navedeno, nego pregledavati sve što može biti važno, te zapisom usporedbe s projektom, uz dodatne napomene o izvedenom stanju, što je bolje moguće definirati tehničko stanje poda nakon završetka posla.
Nadalje, moguće je da u izvedbi ima i odstupanja od projekta koja ne utječu bitno na kvalitetu poda. Primjerice, podopolagač sam nabavlja lak; on po svom iskustvu može izabrati lak potpuno drugačije vrste od projektiranoga (npr. vodeni umjesto otapalnoga), ali čiji film će u odgovarajućoj tvorbi imati ista mehanička svojstva (tvrdoću, otpornost na trošenje ili ogrebotine) kao i projektirani lak. I ovakva odstupanja od projekta obavezno pri primopredaji treba zapisati, da se kasnije, zbog eventualnih reklamacija, ne mora vrlo skupo dokazivati da “zamjenski” lak zaista ima ista svojstva kao i projektirani lak.
2.3 PROVJERA TEHNIČKE I ESTETSKE KVALITETE. Ovo se odnosi na stvarni čin kontrole podova, tj. predstavlja praktični pregled s vidnom ocjenom i mjerenim svojstvima gotovoga poda. Svrha kontrole pri primopredaji ovdje je najjasnije i najznakovitije opravdana. Cijeli sljedeći dio članka posvetit ćemo ovom postupku.
2.4 MOGUĆNOST PREDVIĐANJA IZOSTANKA NAKNADNIH NEDOSTATAKA GREŠAKA. Ovaj aspekt svrhe provođenja kontrole pri primopredaji je najmanje konkretan i najteže ga je definirati. Kakogod, stručno znanje uključenih u primopredaju i njihova različita iskustva mogu značajno doprinijeti da se, povrh zabilježenih tehničkih podataka, iskaže i vrlo vrijedna ocjena kvalitete poda u budućem vremenu uporabe.
- NAČINI PROVEDBE KONTROLE PRI PRIMOPREDAJI
Kada i tko provodi kontrolu?
Prema normi HRN CEN/TS 15717 (članak 9) kontrola se mora provesti unutar sedam dana po završetku poda. Nakon ugradnje, površina poda se mora pozorno pregledati i očistiti. Ovaj pregled se mora provesti zajedno s kupcem (korisnikom, engl. “with the client”). Ovako kratak rok od sedam dana određen je da se zaštiti podopolagača, tako da duljim razdobljem između posla i pregleda, tj. duljim izlaganjem gotovoga poda moguće neodgovarajućim klimatskim ili svjetlosnim uvjetima, ne dođe do neželjenih promjena na podu prije isporuke prostora krajnjem korisniku. U tom razdoblju je obavezno održavati “pravilne klimatske uvjete”, tj. onakve “čim bliže onima koji će vladati u uporabi poda” (HRN CEN/TS 15717 članak 6.3). Ovo je malo neprecizna formulacija, jer uvjeti za polaganje poda mogu biti nepovoljniji od onih stambenih (npr. temperatura od samo 15 °C). S druge strane, normom se ne može prisiliti graditelja ili investitora da dulje vrijeme grije prazan prostor, niti se ne može “propisati” kakvi će biti prirodni vremenski uvjeti u razdoblju bez grijanja. Kakogod, unutar sedam dana u uvjetima čak i malko nepovoljnijima od stambenih, neće nastati kritične promjene u izgledu i svojstvima drvene podne obloge. Potvrdimo onda ono što smo napisali u smjernici broj 2 (Korak 3/2018): Razdoblje prije pregleda i primopredaja se odvijaju na temperaturi površine podloge i zidova od minimalno 15 °C, pri temperaturi zraka između 15 i 25 °C a relativnoj vlažnosti zraka izmeðu 40 % i 65 %. Za izvedbu parketa na podnom grijanju temperatura podloge i zraka mora biti između 18°C i 22 °C, a relativna vlažnost zraka između 45 i 60 %.
U našoj se građevinskoj praksi ponekada naiđe i na postupak u kojem se podovi završavaju nakon obrade i bojanja “prve ruke” zidova, a tek netom prije useljenja krajnjeg korisnika investitor provede završno bojanje zidova. Investitori se boje da će, nakon završetka poda, objektom još možebitno prolaziti kakvi instalateri, kontrolori, dekorateri ili čak potencijalni kupci, koji mogu malko zaprljati zidove, pa završno bojanje ostavljaju za završni dojam prostora koji će steći njegov korisnik. U nekim slučajevima između završetka objekta i useljenja korisnika (višekatne stambene zgrade) mogu proći i mjeseci, pa čak i godine. U tom slučaju postavlja se pitanje: “U kojem trenutku onda treba provesti kontrolu podova?” Odgovor će opet biti isti: unutar sedam dana od završetka podova! Podopolagač, naime, ne može snositi odgovornost za moguće promjene ili štete koje će na podu načiniti svi prolaznici koji rabe pod prije konačnog stanara. Ali sad se postavlja dodatno pitanje: “Kako će se potpisati primopredajni zapisnik poda ako stanar nije prisutan, a možda neće biti prisutan još mjesecima?” Odgovor će biti: Primopredajni zapisnik se sačini između tri strane – investitora, graditelja i podopolagača – u trenutku primopredaje poda. Investitor je, naime, onaj korisnik – client s početka ovog odjeljka. Ukoliko krajnji korisnik prostora nije prisutan, zapisniku se dodaje završni odjeljak u kojem će krajnji korisnik, pri ulazu u prostor, pregledati pod s investitorom, pa onda potpisom uzeti stanje na znanje i prihvatiti sačinjeni zapisnik. Ukoliko postoje razlike na podu između onoga prihvaćenoga pri primopredaji i onoga netom prije useljenja stanara (npr. kakve ogrebotine ili diskoloracija) odgovornost za to (i troškove otklanjanja) preuzima investitor, jer je već jednom preuzeo pod bez tih nedostataka.
Time bi članak 9 iz norme HRN CEN/TS 15717 bolje glasio s ovakvom dopunom: Primopredaja se provodi uz prisutnost svih zainteresiranih strana: investitora (korisnika), graditelja, podopolagača i krajnjeg korisnika. Ukoliko krajnji korisnik nije prisutan, njemu se zapisnik pruža na uvid i ovjeru prije njegova preuzimanja prostora, s mogućnošću da se zapisniku dodaju moguće novonastale primjedbe i predloži način njihova rješavanja.
Ne smijemo biti prekruti u razgraničavanju odgovornosti za stanje poda netom prije useljenja, pogotovo u višestambenim zgradama, jer investitor često ne može apsolutno odgovarati za sve prohtjeve i specifikacije svakoga od svojih završnih kupaca. Investitor djeluje u duhu najbolje namjere, pa ponekada ugovara podove u pojedinim stanovima prema željama krajnjih kupaca. Ti kupci pak mogu ponekad biti i kapriciozni ili neupućeni, pa nastaju problemi u trenutku netom prije useljenja, u kojem je investitor već ranije preuzeo pod, a kupac onda veli “ja nisam platio taj ili takav pod”. Treba stoga realno uzeti u obzir dulje vrijeme koje može proteći između primopredaje i preuzimanja poda od strane krajnjeg korisnika. Britanska norma BS 8201 za izvođenje drvenih podova stoga propisuje da se “završeni pod treba sačuvati od cementa, žbuke i ostataka drugih materijala koji mogu prouzročiti oštećenja. Nakon što je pod završen, treba ga postupno zaštititi odgovarajućim materijalima. Ako se rabe naprave kao što su stalci, nogari, ljestve ili stube, njihovi dijelovi koji dotiču pod moraju biti osigurani zaštitnim podstavama. Niti jedna od naprava ne smije se posmicati po površini završenoga poda“. Ja bih dodao: U razdoblju između primopredaje poda i ulaska u prostor krajnjeg korisnika podove treba zaštititi zasjenjivanjem od prekomjernog izravnog sunčevog svjetla, od neželjenih vremenskih utjecaja i neodgovarajuće klime (provjetravanjem, grijanjem ili zasjenjivanjem), od mogućnosti kondenzacije vlage iz zraka, od neželjenog ulaza i neovlaštene uporabe”.
Da sam ja proizvođač podne obloge, pogotovo one tvornički lakirane, ovo bih naveo i u Uputama koje prilažem svakom paketu, jer ova se napomena ne odnosi samo na krajnjeg korisnika, nego i na graditelja i na podopolagača. Da sam ja investitor, imao bih obrazac primopredajnog zapisnika – sa svim detaljima poda, u obliku tehničkoga opisa – već pri nuđenju stanova krajnjim kupcima, da ih se što preciznije uputi u svojstva poda koja tada kupuju, a kupit će ih tek možda nakon godinu ili dvije.
Kako se provodi kontrola?
Pregled poda pri primopredaji se provodi vidnom kontrolom i mjerenjima. Naše norme spominju samo vidnu ocjenu, jedino talijanske nacionalne norme za kontrolu podova donose i opise pojedinih mjerenja.
Prema HRN CEN/TS 15717 sasvim je jasno i nedvojbeno: pregled se mora provoditi promatrajući pod iz uspravnog stojećeg položaja s prirodnim svjetlom iza promatrača i pri difuznom svjetlu. Skošeni izvor svjetla, neprirodno svjetlo ili usmjereno svjetlo ne smiju se rabiti za vrednovanje ili za iznalaženje manjkavosti na površini poda. A što ako je noć , ako je oblačan zimski dan ili sunčan ljetni dan sa zasljepljujućim prirodnim svjetlom? Ja bih za taj slučaj dodao: u neodgovarajućim uvjetima prirodnog svjetla moguće je koristiti i umjetno svjetlo, ali ono mora biti difuzno i padati odozgo, o čemu se zapisuje posebna napomena. Britanska norma BS 8201 napominje da se pod može pregledavati i iz sjedećeg položaja, ali ne iz neuobičajenih položaja kao što su klečanje ili čučanje. Ocjenjivanje poda sjedeći je sasvim opravdano u smislu estetske funkcije poda, jer u njemu dulje vremena uživamo sjedeći nego stojeći. Položaj – sjedeći ili stojeći – je ipak manje važan nego izvor svjetla i kut promatranja: ono što vidimo sjedeći, uglavnom ćemo vidjeti i stojeći i obrnuto. Pri tome se kao potencijalni nedostaci uzimaju u obzir samo one značajke poda koje su na prvi pogled očigledne bilo kojoj neovisnoj osobi.
U normi HRN CE/TS 15717 stoji da “općenito vrednovanje položenoga poda mora uzeti u obzir opći izgled i vizualni dojam poda“; što predstavlja općenitu rečenicu koja ne nudi nikakve konkretne naputke. I dalje je, naime, ostavljeno previše dvojbi, subjektivnosti i nedorečenosti koje mogu zasjeniti pravilnu i potpunu kontrolu te ostaviti mjesta kasnijim neželjenim sukobima.
Stoga našu smjernicu dopunjujemo dodatnim odrednicama koje će pojasniti, obrazložiti i podrobnije opisati pojedine aspekte vrednovanja gotovoga poda. Pri tome će se vidno ocjenjivanje kvalitete poglavito odnositi na vrednovanje klasiranja te brušenja, kitanja i površinske obrade, a za ostala svojstva poda će se, uz vidni pregled, predložiti i kvantitativni načini mjerenja.
Vidim tri moguća načina provođenja kontrole:
– provjera zapisa koji su potrebni za dokazivanje pravilnosti postupka izvedbe poda
– provođenje vizualne stručne ocjene o tehničkom i estetskom dojmu poda
– provođenje mjerenja na gotovom podu uz zapis izmjerenih vrijednosti.
- KONTROLA ZAPISA
IZJAVA O SVOJSTVIMA. Pri primopredaji moraju biti predočeni na uvid zakonski propisani dokumenti. Osnovni dokument je Izjava o svojstvima za podnu oblogu i CE oznaka, bez koje proizvođač ne smije staviti proizvod na tržište, a ostali u lancu – trgovac, posrednik, građevinski poduzetnik, podopolagač – ne smiju preuzeti proizvod. Izjava o svojstvima treba se odnositi točno na primijenjeni proizvod, a najbolje da je prikučena njegovu računu.
PROJEKT. Mudro je, skoro do nivoa obaveze, pružiti na uvid projekt pri pregledu. Pregled se ne može sprovesti bez uvida u dio projekta koji se odnosi na pod, jer se ne bi moglo utvrditi je li proizvod koji se primopredaje u skladu s onim ponuđenim i fakturiranim. Ovo nije toliko vezano uz značajke poda, nego uz pravni aspekt primopredaje. Pod može, naime, izgledati lijepo i prihvatljivo, a da bude načinjen potpuno drugačije od projektiranoga, što se u vijeku uporabe može pokazati vrlo nepovoljnim za krajnjeg korisnika. Primjerice, pod izveden elementima hrastove obloge 90 x 900 mm izgledat će jednako bilo da je načinjen od masivnih parketa tih dimenzija, od dvoslojnih parketa na furnirskoj ploči ili od furnirane podne obloge. Na podnom grijanju će najpovoljniji biti dvoslojni parket, za trajnost poda i mogućnost većeg broja obnavljanja će masivni parket biti mnogo povoljniji od druga dva. Furnirani elementi će biti mnogo jeftiniji od možebitno plaćene druge inačice obloge. Naišao sam čak i na spor u kojem je u velikoj stambenoj zgradi svugdje bio ugrađen troslojni hrastov parket, ali je zbog velike količine parket nabavljen od više proizvođača. Vjerovali ili ne; jedan je stanar zahtijevao obeštećenje jer je u ugovoru pisalo da je debljina gaznoga sloja 3 mm, a njegov parket je izveden sa samo 2,5 mm debelom platicom. Iako je razlika praktično bezpredmetna, dokazivanje te bespredmetnosti može biti vrlo mukotrpno i skupo.
Pitanje provjere usklađenosti izvedenoga poda s projektom je, doduše, teoretskog značaja, jer se najvažnije projektne odrednice ne mogu dokazati nerazornim metodama kontrole, dočim mi skladamo ovu smjernicu nastojeći provesti kontrolu bez ikakvog oštećenja proizvoda. Naposlijetku, ima i mnogo slučajeva izvedbe podova bez valjanoga projekta. Kakogod, bitna odstupanja od projekta se mogu ocijeniti i stručnom provjerom, pa ako ne postoje indicije da je bitno odstupljeno od projekta, njegov uvid pri primopredaji ipak doprinosi vjerodostojnosti i savjesnosti obavljenoga posla, odnosno zadovoljstvu svih uključenih stranaka. Nasuprot tome, u slučaju dvojbi moguće je provesti ograničena i popravljiva razorna ispitivanja već pri pregledu: bolje ih je načiniti pri primopredaji i već tada urediti odnose, nego kasnije dokazivati stanje i prava vještačenjima i opsežnijim ispitivanjima.
UPUTE O UPORABI. Pri primopredaji poda također je obavezno dostaviti krajnjem korisniku Upute za čišćenje i održavanje (Članak 9 norme HRN CEN/TS 15717). Ovo je u skladu i s propisima o tržišnim odnosima proizvođača i kupaca. Pitanje je, međutim, tko te upute sastavlja i za koga, tko ih izdaje i što one obavezno trebaju sadržavati? Jednostavno je, naime, preuzimati pod od gotovih, industrijski lakiranih parketa: detaljne upute za uporabu, čišćenje i održavanje svojih proizvoda priprema svaki proizvođač takvih podnih obloga. Da li ih treba izdati i proizvođač masivnog parketa, ne znajući kako će njegov parket biti položen i čime će biti površinski obrađen? Treba li ih izdati proizvođač svakog materijala za površinsku obradu, ne znajući tko će, gdje i kako primjenjivati njegove proizvode? Izdaje li ih podopolagač koji predaje pod kao proizvod svoga rada, ali u stvari nije načinio niti jedan proizvod kojeg je ugradio, dakle nije ni jednoj komponenti odredio svojstva za koja izdaje naputak?
Upute za uporabu i održavanje se, u interesu svih stranaka, trebaju odnositi kako na upute za polaganje, tako i na upute za uporabu gotovoga poda. To određuje i navedena norma u članku 7.6 gdje se iskazuje da “upute za ugradnju u najmanjem opsegu trebaju uključiti savjete o:
- pripremi podloge
- učvršćivanju podne obloge
- površinskoj obradi obloge
- ograničenju uporabe proizvoda (npr. kuhinje/kupaone)
- posebne napomene ako se primjenjuje podno grijanje.“
Sada vidimo da je u ovom pitanju norma potpuno nelogična: U članku 9 traži izdavanje uputa za čišćenje i održavanje i pri tom se poziva na članak 7.6, za koji smo vidjeli da predstavlja upute za ugradnju!?!
Smjernica ne može odrediti sadržaj upute; ona može samo propisati da Upute za uporabu poda obavezno moraju donijeti deklaraciju za kakvu je namjenu taj pod izveden, te preporuku za čišćenje i održavanje.
Upute koje se predaju korisniku, a prate određeni tip završenoga poda trebaju obavezno sadržavati:
– način uporabe za koji je pod namijenjen (predviđeni oblik i intenzitet prometa),
– način održavanja površine te način obnavljanja podne obloge (to podrazumijeva opis pribora za čišćenje i učestalost čišćenja i održavanja, navod dozvoljivih i preporučivih tekućina i sredstava za čišćenje te specijalnih materijala za obnovu površine lakiranih, uljenih i voštanih površina).
Upute preporučljivo trebaju sadržavati u najmanju ruku sljedeće napomene:
– napomenu o mogućim prirodnim razlikama u svojstvima drva i drvnih materijala koja predstavljaju normalna odstupanja i ne mogu biti predmetom reklamacije (npr. prirodne razlike u boji, strukturi, teksturi, prirodne promjene materijala zbog izlaganja svjetlu, osjetljivost na tekućine)
– klimatske uvjete u uporabi koji osiguravaju pravilno fizičko stanje podne obloge uz eventualnu napomenu o mogućim dozvoljivim tehničkim nedostacima (reške, nadvis, male pukotine, spojevi bridova itd.). Njemačka norma DIN 18356 čak stavlja u obavezu izvođaču radova da kupcu izda pismeni naputak o održavanju odgovarajuće unutarnje klime.
Naposlijetku, upute koje donosi proizvođač podnih elemenata mogu dodatno iskazivati:
– vrste podova za koji je proizvod namijenjen (javni ili samo osobni, ograničenja prostora za primjenu kao npr. za kuhinje ili kupaonice, iskaz o prikladnosti za ugradnju u grijani podni sustav, upozorenje na moguća štetna djelovanja npr. od neodgovarajuće obuće, kućnih ljubimaca, gibanja namještaja, djelovanja kotačića, agresivnih tekućina i sl.).
– opis preporučenih svojstava podloge i način polaganja podne obloge, eventualno preporučene materijale i tehnologiju za izvedbu poda (ljepilo i tehnika lijepljenja, zidne reške, metalna spajala, podložna spužvica, kitovi i sredstva površinske obrade)
– način transporta i skladištenja proizvoda kako bi se sačuvale njegove izvorne tehničke osobine (pakiranje, klima, fizički štetni utjecaji kao UV svjetlo, deformacije paketa ili vlaga)
– način baratanja otpadom nakon polaganja proizvoda.
Tu se mogu dodati i ostale preporuke koje mogu biti važne, kao npr. napomena o djelomičnom prekrivanju obloge tepisima na osvjetljenim mjestima, što može dovesti do različitih intenziteta promjene boje. Nadalje, dobro je uputiti korisnika na uporabu otirača odnosno ulaznih čistećih pruga ili polja ako se podloga rabi na ulazu s ulice.
Stoga je prijedlog ove smjernice: Upute za uporabu, čišćenje i održavanje izdaje podopolagač. On ih priprema na temelju Uputa za ugradnju proizvođača podne obloge i tehničkih listova primijenjenih materijala površinske obrade. Upute moraju biti izdane na hrvatskom jeziku i pisane latiničnim pismom, time sadržavati i prijevod osnovnih odrednica iz uputa primijenjenih materijala, ukoliko je neophodno.
1) Ako ugrađuje industrijski, gotovi parket, onda će podopolagač jednostavno kupcu izručiti Upute za čišćenje i održavanje koje je preuzeo s paketima proizvođača podne obloge.
2) Ako ugrađuje podne obloge koje dolaze s uputama za ugradnju i uporabu, njima će dodati naputke za čišćenje i održavanje prema tehničkim listovima materijala koje je primijenio za površinsku obradu na zgradi.
3) Ako podopolagač nema nikakve tiskane upute proizvođača elemenata podne obloge, sastavit će sam svoje upute prema općem tehničkom znanju i svojstvima materijala deklariranim od njihovih proizvođača.
OSTALI DOKUMENTI I ZAPISI
Pri primopredaji bi trebalo imati u pripremi i druge dokumente kojima se može staviti na uvid i opravdati dotadašnji tijek nabave i izvedbe poda:
Račune i primke za materijale iz kojih se vidi da je nabavljen i ugrađen materijal kakav je bio predviđen projektom, odnosno materijal odgovarajućih svojstava.
Tehničke listove primijenjenih materijala. Ovakvi će dokumenti potkrijepiti Upute podopolagača, a obrazložit će tehnička svojstva materijala za predviđenu namjenu poda (npr. elastičnost ljepila za primjenu na podnom grijanju, tvrdoću ljepila za veća mehanička opterećenja namještajem ili izložbenim objektima, otpornost laka na habanje i ogrebotine za predviđeni intenzivni pješački promet u javnim prostorima itd.).
Dnevnik rada podopolagača, naročito s podacima o mjerenju svojstava podloge (površinska tvrdoća, čistoća, tekstura, sadržaj vode), primijenjenoj obradi podloge (predpremazi, parne brane, ravnanje, krpanje pukotina), o tijeku radova (kronologija, dnevna klima, količina nanosa ljepila i tip lopatice, vremena do brušenja i do površinske obrade, način kopčanja ili bočnog lijepljenja kod plivajućeg polaganja, tehnika brušenja, broj slojeva i način nanošenja površinske obrade).
Dnevnik voditelja gradilišta odnosno nadzornog inženjera, osim ukoliko podopolagač vodi dnevnik rada ustupajući ga na dnevnu ovjeru nadležnom inženjeru.
- ZAKLJUČAK
Primopredaja poda drvenoga poda je kratka, ali izuzetno važna faza u njegovu životnom vijeku, jer podrazumijeva dokaz o njegovoj kvaliteti. To je svojevrsni porođaj: kraj životne faze stvaranja i početak pravog, funkcionalnog i zadovoljstvom ispunjenoga života. Ne zaboravimo da bi svaki porođaj trebao biti čim manje stresan i bolan; stoga Smjernicu za odvijanje primopredaje pripremamo s nastojanjem da postupak bude čim detaljnije uređen i propisan, na uspjeh i zadovoljstvo svih uključenih dionika.
Zapisnik o primopredaji je dokument koji ima pravno značenje prema propisima o gradnji i o pravima potrošača. Nadalje, to je dokument koji potvrđuje i kompletira ugovorne odnose svih stranaka – investitora, graditelja, podopolagača i nadzora. Stoga su obaveza i način sprovođenja primopredaje poda neizostavni aspekti pravno-poslovnog značaja ove smjernice.
Naposlijetku, ovaj bi članak o primopredaji poda trebao poslužiti da se kreira dokument koji opisuje estetska svojstva poda i njegove tehničke karakteristike na takav način da podjednako zaštiti prava i interese proizvođača ugrađenih podnih elemenata i primijenjenih materijala, podopolagača, te pogotovo krajnjeg korisnika. Dobrovoljni napuci i sugestije pri tome služe za promociju pravilne i uspješne uporabe drvenih podova. Sljedeći članak će donijeti podrobnije tehničke naputke za provođenje kontrole pri primopredaji drvenih podova.
- LITERATURA
Mjerodavne i navedene norme:
HRN EN 13756 (2002). Drvene podne obloge – terminologija
HRN CEN/TS 15717 (2017): Drvene podne obloge – Opće smjernice za ugradnju
HRN EN 14342 (2013): Drvene podne obloge – Značajke, ocjena sukladnosti i označivanje
Ostale rabljene norme i dokumenti:
UNI 11368-1 (2010): Pavimentazioni di legno. Posa in opera -Criteri e metodi di valutazione. Parte 1: posa mediante incollaggio. (Drvene podne obloge. Polaganje podova – Kriteriji i metode vrednovanja. 1. dio: Polaganje lijepljenjem.)
UNI 11368-1 (2010): Pavimentazioni di legno. Posa in opera -Criteri e metodi di valutazione. Parte 1: posa flottante. (Drvene podne obloge. Polaganje podova – Kriteriji i metode vrednovanja. 2. dio: Plivajuće polaganje).
BS 8201 (2011): Code of practice for installation of flooring of wood and wood-based panels (Tehnička smjernica za ugradnju podova od drva i drvnih ploča)
DIN 18365 (2016): VOB Vergabe- und Vertragsordnung für Bauleistungen Teil C: Allgemeine Teschnische Vertragsbedingungen für Baulesitungen (ATV) – Parkett- und Holzpflasterarbeiten (skraćeno: Radovi polaganja parketa i drvenih opločnika)
Zakon o tehničkm zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti, NN 80/13, 14/14, 32/19