Vertikalno ozelenjivanje je termin koji prvenstveno označava prekrivanje zidova ili drugih vertikalnih ploha biljnim materijalom. Iako se radi o novijem trendu koji je u posljednjim desetljećima sve više zastupljen u mnogim otvorenim prostorima ali i interijerima, povijest krajobrazne arhitekture prepoznaje i ranije takve primjere. Najčešći oblik vertikalnog vrta bile su konstrukcije s penjačicama (slika 2 i slika 6), te razni tipovi uzgojnih formi koje su bile u ulozi prekrivanja zidova ili ograda. Danas se najčešće postavljaju u prostorima u kojima se želi unijeti bilje i stvoriti osjećaj „prirodnog“ no zbog nedostatka prostora, bilje je jedino moguće ostvariti kao „zeleni vertikalni zid“. Zahvaljujući vertikalnoj sadnji takvi zidovi zauzimaju vrlo malo prostora, obično onoliko koliko i sama konstrukcija na kojoj se vrši sadnja bilja.
Porast popularnosti vertikalnih vrtova u novije vrijeme veže se uz radove botaničara Patricka Blanca (patent br. 8810705 i br. 9604526 za određeni sistem vertikalnog vrta) a do danas su razvijeni različiti sistemi koji su prilagođeni specifičnim uvjetima. Možemo ih svrstati na: otvorene i zatvorene; hidroponske (hidroponski uzgoj je tehnika uzgoja ‘bez tla’, najčešće se koristi inertan materijal poput kamene vune) i vertikalne vrtove sa supstratima (ili alternativnim medijem za rast). Dijelimo ih i prema lokaciji primjene na interijerske i eksterijerske zbog različitih uvjeta i zahtjevnosti postavljanja. Neovisno o odabranoj varijanti odnosno kombinaciji sistema, vertikalni vrt mora imati osigurano svijetlo te vodu kroz sistem navodnjavanja. Posebno je ta ovisnost o vodi i svijetlu nužna ukoliko se radi o vertikalnom vrtu u interijeru hidroponskog otvorenog sistema.
Neovisno koliko atraktivno, jedinstveno i na prvi pogled jednostavno djeluju, svi vertikalni vrtovi iziskuju značajnu brigu u održavanju. Financijski gledajući, vertikalni vrtovi sofisticiranijeg sistema najčešće imaju manje potrebe za održavanjem dok oni sistemi koji su produkt „hobi“ opcija često zahtijevaju više brige u održavanju. Prije svega je bitno naglasiti da se radi o živom organizmu koji vremenom mjenja izgled (volumen, oblik, vegetacijski ciklus listanje-cvatnja-plod) i koji je podložan bolestima i nametnicima, upravo iz razloga što posjeduje jedan ‘krvožilni sustav’ (voda- supstrat-geotekstil). Također, potrebno je naglasiti da iako se vertikalni vrt često stavlja u ekološki kontekst on prema nekim svojim karakteristikama to ne zaslužuje. Prvenstveno se to odnosi na količinu vode koja se koristi prilikom navodnjavanja, količinu prihrane koja je potrebna za rast i razvoj biljaka (rijetko organskog porijekla) a koja može u otvorenom tipu sistema završiti u okolišu, količina električne energije koja se troši u interijerskim sistemima za rasvjetu i sistem navodnjavanja, mediji za rast koji su sintetičnog porijekla ili se radi o PVC modulima u kojima je smještena biljka i supstrat. Osim toga, u otvorenim prostorima (eksterijerima) mnogo je ekonomičnije i s ekološke strane prihvatljivije koristiti „klasičnu“ konstrukciju s penjačicama (slika 2). Gledano kroz pozitivnu prizmu, vertikalni vrtovi značajno doprinose općoj dobrobiti ljudi kroz poboljšanje kvalitete zraka, od stupnja vlage do upijanja toksina, od regulacije temperature zraka upijanjem sunčevih zraka i ublažavanja stvaranja toplinskih otoka do biološke raznolikosti te naravno svojom pojavom kao percepcijski pozitivne vizure. Iz tih razloga jednako vrijedna je uloga vertikalnih vrtova u interijeru i eksterijeru.
Osnovni dijelovi svakog sistema vertikalnog vrta su: 1. zid; 2. podkonstrukcija (metalna/drvena); 3. panel/raster (metalni/drveni za zaštitom protiv vlage/ sintetični); 4. medij za rast; 5. sistem navodnjavanja; 6. otvori/moduli za sadnju; 7. biljke, 8. rasvjeta (ukoliko se radi o interijeru).
OTVORENI vs. ZATVORENI
Otvoreni sistemi vertikalnog vrta su oni u kojima višak vode nakon što završi ciklus navodnjavanja bude ispušten iz sistema te se svakim novim ciklusom navodnjavanja osigurava nova voda. Zatvoreni sistemi su oni u kojima uvijek postoji određena mogućnost akumulacije viška vode u spremniku koja iznova cirkulira vertikalnim vrtom uz povremeni dotok nove vode.
Pozitivna karakteristika otvorenog sistema je što nije potreban spremnik u kojem se voda akumulira. Nedostatak je taj što u slučaju hidroponskog uzgoja osim vode morate osigurati kvalitetnu i redovitu prihranu biljaka, a s druge strane ukoliko se dogodi nestašica dovoda vode vaš vertikalni vrt se vrlo brzo nađe u problemu ukoliko sistemu niste osigurali mogućnost akumulirane vode koju bi biljke mogle koristiti do trenutka kad im redovita voda bude ponovo osigurana.
Pozitivna karakteristika zatvorenog hidroponskog sistema je veća autonomija u slučaju nedostatka vode. Nedostaci su prostor koji zauzima spremnik te kontrola kvalitete vode u spremniku, obzirom na količinu hranjiva koju dodajete zbog rasta vašeg vrta. Tekućina pohranjena u spremniku zbog količine otopljenih nutrijenata koje biljke nisu iskoristile vrlo brzo može promijeniti svoj pH te se dobiva kisela ili lužnata otopina kojom se navodnjava sistem.
Razvoj sistema vertikalnih vrtova ide u dva različita smjera. Prvi smjer razvoja ima cilj pojednostavljenja sistema da bude lako dostupan i prihvatljiv „hobi“ varijantama postavljanja, te s druge strane potpuna softverska kontrola količine vode, rasvjete i hranjiva kako bi se omogućila autonomnost sistema te investitoru smanjila briga i količina održavanja, posebice velikih površina vertikalnih vrtova. Kombinacija otvorenog sistema vertikalnog vrta s modulima koji mogu osigurati određenu količinu medija za rast te na taj način i pohranu manje količine vode su jedan od alternativnih rješenja.
HIDROPONSKI vs. MODULI SA SUPSTRATIMA
Kod hidroponskog sistema izazov je traženje idealnog medija za rast biljke odnosno uvjeta za razvoj korijenovog sistema. Bitne karakteristike medija (filc, geotekstil) su da bude tanak, lagan te da podržava korijenov rast s dobrom cirkulacijom vode i hranjiva, ali također da bude čvrst i dugovječan. Upotreba kokosovih vlakana ili kamene vune su idealni za rast i razvoj korijena, ali također su iznimno neotporni i podložni raspadanju. Hidroponski sistem u potpuno proraštenoj vegetacijskoj fazi te saturiranom stanju može težiti do 30 kg/m² (na težinu utječe više faktora koji su ovisni o tipu podkonstrukcije, stoga je ova težina uzeta kao prosjek). Jedan takav primjer hidroponskog uzgoja je vertikalni vrt Patrick Blanc-a izveden u Lisabonu 2009 godine (slika 1).
Dobre karakteristike hidroponskog sistema su što je dubina samog sistema iznimno mala, razmak sadnje i pozicija otvora za sadnju je proizvoljna te je dizajn same kreacije bez ikakvih ograničenja. Nedostaci su što takav medij ne podnosi dobro zamjene biljaka (ukoliko su prerasle te ugrožavaju težinom lisne mase, ili su se osušile…) iz razloga što je ponekad nemoguće koristiti isti otvor za sadnju nekoliko puta, sistem je potpuno ovisan o redovitom navodnjavanju koje se odvija nekoliko puta dnevno te izostanak navodnjavanja u trajanju od jednog dana ostavlja često i nepopravljive posljedice na biljke, zatim je tu i problem kontrole količine nutrijenata pojedine biljne vrste.
Dobre karakteristike korištenja modula sa supstratom su što je vrlo laka i jednostavna zamjena pojedine biljke/modula, također supstrat ima mogućnost akumulacije dodatne količine vode a vrlo često sami moduli imaju mogućnost dodatne akumulacije vode što osigurava da biljke prežive određene vremenske periode ukoliko dođe do kolapsa sistema. U takvom sistemu prihranu je moguće osigurati svakoj biljci pojedinačno prema jedinstvenim potrebama neovisno o biljnoj vrsti koja se nalazi neposredno do nje, a ima potpuno drugačije potrebe za vrstom tla i količinom hranjiva (slika 4 i 5).
Nedostaci su što je sistem modula potpuno pravilan ortogonalni raster te dijelom ograničava oblikovanje te je potrebno da biljke prerastu i stvore prirodniji dojam ukoliko je želja izbjeći vizualno prepoznatljiv raster. Takvi sistemi imaju znatno veću dubinu od hidroponskog te je težina sistema veća znatno veća.
INTERIJERSKI vs EKSTERIJERSKI
Vrlo vjerojatno kada bi se zbrojili metri kvadratni sistema vertikalnih vrtova, prevladali bi površinom oni interijerski. Jedan od razloga je što su vizualno privlačni svih 365 dana u godini. Također, postoji još jedan problem, a to je onaj klimatski i to na prostorima gdje su zimske temperature duži period ispod točke smrzavanja. Na prvi pogled djeluje da je problem u smrzavanju biljke obzirom raste iz minimalne količine supstrata, ali moguće je odabrati iznimno otporne vrste kao odgovor na konkretan uvjet. Problem je što biljke većinom stradaju od suše! Hladna zima bez oborina je osnovni krivac, a zbog iznimno niskih temperatura je nužno isprazniti instalacije kako nebi došlo do puknuća. Naravno da uvijek postoji tehničko rješenje ili razne modifikacije u količini medija za rast ali i rješenja koja omogućavaju da instalacije ne smrznu te da vertikalni vrt primi potrebnu vlagu. Pitanje je samo financijske prihvatljivosti takvih rješenja. Sve gore navedeno nikako nije razlog da se odustane od pokušaja razvijanja ideja i novih rješenja za eksterijerske vrtove (slika 3).
OPĆE ZNAČAJKE
Zajednički cilj svim tipovima sistema je reduciranje težine vertikalnog vrta na minimum. Parametri koji utječu na odabir sistema su veličina (površina) vertikalnog vrta, ograničenja težine i snage konstrukcije, odabir korištenih biljnih vrsta, svojstva i kvaliteta supstrata ili drugog medija za rast (mineralnog, sintetičkog), sistem instalacija koje je moguće osigurati da vertikalni vrt primi dovoljnu količinu vode i hranjiva, količina svjetla, te količina i stupanj kompleksnost održavanja. Potrebno je napomenuti da ne postoji loše rješenje sistema vertikalnog vrta, već se pogreška odnosno neuspjeh može dogoditi ukoliko se ne odabere dobar sistem te ukoliko se zanemari održavanje.
Neka od čestih nedoumica su pitanja: utjecaj vertikalnog vrta na strukturu zida i kakvom vodom navodnjavati; što ukoliko biljke propadnu; da li je moguće da instalacije navodnjavanja popuste; da li je potrebno rasvjetno tijelo ako imamo vertikalni vrt neposredno ispod svjetlarnika… U pravilu vertikalni vrt (biljke, voda, supstrat…) nikada nisu niti bi smjeli biti u drektnoj vezi sa zidom. Ukoliko se kvalitetno projektira i izvodi, ne postoji mogućnost da dođe do bilo kakvog oštećenja od vlage na ili u zidu, a svakako je potrebno provjeriti stanje zida. Također, vertikalni vrt je moguće navodnjavati vodom iz slavine, recikliranom vodom, kišnicom, kondenzatom koji je produkt klima uređaja, bitno je da je koncentracija nutrijenata niska. Ukoliko se izvodi kvalitetno te se vodi briga o redovitom održavanju, instalacije navodnjavanja ne bi trebale biti uzrokom problema. Vertikalni vrt je moguće imati u interijeru kada je kroz svjetlarnik osigurana dovoljna količina svjetla. Sunce osigurava od 20000 do 130000 lx, naravno da te vrijednosti ovise o trenutnim atmosferskim uvjetima i stanju na lokaciji. Najbolje je rješenje izmjeriti stupanj osvjetljenja na samoj lokaciji te vidjeti distribuciju svjetla na zidu na kojem se planira instalacija. Također, moguće je odabirom vrsta prilagoditi se stupnju osvjetljenja, obzirom da nemaju sve biljne vrste jednaku potrebu za svjetlom.
Zašto stvaranje vertikalnih vrtova? Tendencija je u svijetu da se količina vertikalnih vrtova (bilo da se radi o hidroponskom ili uzgoju u nekom od medija ili pokrivenost zida vegetacijom kroz konstrukcije na zidovima) i krovnih vrtova u gradovima poveća prvenstveno zbog dobrobiti ljudi koji žive u gradovima, ali i povratak prirodi površina koje su joj oduzete. Tako recimo udio krovnih vrtova u Berlinu iznosi 3m² po stanovniku dok u Londonu 0,3 m². Vertikalni vrtovi istinski mijenjaju gradski krajobraz. Svaki vertikalni vrt, neovisno o tipu sistema i veličini, je potpuno jedinstven projekt koji nastaje i prilagođava se mogućnostima. Uspjeh ovih kompleksnih sistema u specifičnim uvjetima iziskuje široko znanje ne samo zbog trajnosti i izdržljivosti tehnike korištenog sistema već i zbog fiziologije biljaka, njihov rast i mjenu jer se prvenstveno radi o živom organizmu.
Slika 1: Patrick Blanc – sistem vertikalnog vrta na panelima prekrivenih geotekstilom (Lisabon, 2017)
Slika 2: Oblik vertikalnog ozelenjavanja konstrukcijom s penjačicama (MFO Park, Zurich, 2016)
Slika 3: Kompozicija vertikalnih vrtova na fasadi objekta – otvoreni sistem vertikalnog vrta s modulima i supstratom (Beč, 2017)
Slika 4: Vertikalni vrt u interijeru – otvoreni sistem PVC modula ispunjenih supstratom (Abu Dhabi, 2017)
Slika 5: Prikaz segmenta konstrukcije vertikalnog vrta prije sadnje – PVC moduli i geotekstilne vrećice sa supstratom (Zagreb, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017)
Slika 6: Zelena vertikalna ploha nastala prerastanjem penjačice (Parthenocissus tricuspidata) preko metalne konstrukcije i fasade (Dvorište Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb, 2016.).
Autori:
doc.dr.sc. Petra Pereković, dip.ing.kraj.arh.
doc.art. Monika Kamenečki, dip.ing.kraj.arh.
Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu