Slika: Pogled na grad Split iz Botaničkog vrta – postojeće stanje 2019.
Botanički vrt na Marjanu je nastao na poticaj botaničara Miljenka Buljana, a odluka o njegovom podizanju donesena je 1946. godine. Pedesetih godina 20. stoljeća započelo je uređivanje botaničkog vrta te je od samog osnivanja imao dvije cjeline – kultiviranu površinu s novozasađenim biljem i staklenicima te prirodnu površinu s autohtonim mediteranskim vrstama što je ukupno brojilo oko 2 500 autohtonih, kultiviranih i egzotičnih biljnih vrsta. U vrtu se u tim periodima nalazilo pet staklenika, sjemenište, perenski vrt, cjepilište za oplemenjivanje bilja, matičnjaci, arboretum, agrumik, eksperimentalne površine za rad sa studentima, rozarij, aleja maslina, klijališta, kompostište, tri cisterne za sakupljanje kišnice, meteorološka stanica, dva magazina, te vodovodne i električne instalacije. Vrt je bio otvoren za posjete, praktičnu i stručnu nastavu, ekskurzije i savjetovanja te je imao primarno edukativno kulturnu namjenu (Ruščić, Puizina, 2018.). Stagnacija i propadanje Botaničkog vrta započinje 70tih godina 20. st. i traje sve do početka 21. stoljeća. U duhu nastojanja revitalizacije Botaničkog vrta koje započinje oko 2011. godine, 2019. godine izrađuje se i krajobrazni projekt s ciljem revitalizacije vrta te njegovog uključivanja u istraživačko znanstveni, kulturno edukativni, turistički, ali i svakodnevni, javni život grada Splita. Projektni zadatak za izradu krajobraznog projekta definiran je u sklopu projekta: ”Marjan 2020 – Brdo prošlosti, Oaza budućnosti”.
Opća krajobrazna obilježja Botaničkog vrta na Marjanu
Botanički vrt se nalazi unutar park šume, na južnoj padini Marjana. Južna granica botaničkog vrta je udaljena oko 460 metara od morske obale (uz šetalište A. Marangunića) dok se sjeverna granica vrta proteže neposredno uz najviši vrh Marjana (Telegrin, 178 mNV). Svojim položajem čini jednu od prvih atrakcija Marjana iz smjera grada Splita. Na površini botaničkog vrta izražen je visoki stupanj reljefne dinamike koja se očituje kroz nizanje izrazito strmih i neprohodnih dijelova do zaravnjenih prohodnih terasa između potpornih zidova i suhozida. Prema osnovnim krajobraznim obilježjima uočljive su dvije cjeline botaničkog vrta. Južni dio, na kojemu se uočavaju obilježja oblikovanja terasa, uređenosti i održavanja površina (kultivirani krajobraz) a za razliku od toga, u sjevernom i sjeverno istočnom dijelu vrta prevladavaju prirodna krajobrazna obilježja – prirodne strmine i stijene djelomično obrasle autohtonom vegetacijom. Između izdvojenih terasiranih polja južnog dijela vrta postoji visoki stupanj varijacije prema stupnju uređenosti i održavanja, stupnju prekrivenosti vegetacijom i prema vrsti vegetacije. Također, varijabilan je stupanj njihove međusobne i opće pješačke povezanosti, vizualne izloženosti i vidljivosti s pješačkih komunikacija unutar Botaničkog vrta i sa šetališta A. Marangunića. Vizure unutar botaničkog vrta su kompleksne, raznolike i izrazito različitih osnovnih obilježja. Botanički vrt nije cjelovito saglediv niti sa jedne točke gledišta dok se sa pojedinih točaka protežu upečatljive široke panoramske vizure na grad Split, morsku pučinu i otoke. Bogata vizualna raznolikost proistječe i zbog naglašenih visinskih razlika između terasa botaničkog vrta pa dinamična konfiguracija terena pruža potencijalno vrlo kvalitetne i kompleksne percepcijske planove.
Opis krajobraznog rješenja Botaničkog vrta
Krajobrazno rješenje Botaničkog vrta u Splitu temelji se na postavkama koje su inicijalno postavljene sredinom 20. st. kada je donesena odluka o njegovom osnivanju. U tom smislu, krajobraznim rješenjem predviđa se zadržavanje njegove osnovne namjene sukladne općim definicijama botaničkih vrtova kao zbirke raznolikih vrsta biljaka, koje se uzgajaju na otvorenom ili u zatvorenom prostoru pri čemu je svaka biljka dokumentirana, odnosno označena stručnim nazivom. Osnovna namjena ovakve prostorne jedinice je višestruka – istraživačka i edukativna te vezana za očuvanje biološke raznolikosti a istovremeno je izložena javnosti kao posebni tip polu javnog prostora. Krajobrazno obilježje botaničkog vrta, od samog njegova osnivanja jest i razdijeljenost krajobrazne osnove na dvije tematske cjeline koje su očuvane i ovim projektom. U tom smislu jedna je cjelina kultivirani, uređeni dio botaničkog vrta koju čini kombinacija vrsta različitog porijekla (alohtone, udomaćene i autohtone biljke te egzote). Drugu cjelinu čini krajobraz prirodnih obilježja – uglavnom samonikle i autohtone biljke odnosno zbirka biljaka karakterističnih za mediteranska staništa i Dalmaciju. Pritom, osnovni sadržaji namijenjeni općem funkcioniranju botaničkog vrta su smješteni u kultiviranom dijelu vrta dok prelazak u prirodni krajobraz uvjetuje samo nužno oblikovanje i uređenje u smislu osiguravanja staza za kretanje te boravišta.
Projektom je predviđeno očuvanje, sanacija i/ili obnova svih postojećih građevina, svih postojećih zidova i suhozidova, stubišta, pješačkih puteva te ulaza u botanički vrt (sa Marangunićevog šetališta te s Cattanijinog puta). Predviđa se i očuvanje postojećeg biljnog fonda čija su obilježja i zdravstveno stanje zadovoljavajući te bilja koje sigurnosno ne narušava ili ne ugrožava građevine i korisnike. Prema postojećoj razdiobi površina napravljena je i sistematizacija površine botaničkog vrta u 29 sistemskih polja.
Projektom su predviđeni i novo planirani sadržaji i elementi koji upotpunjavaju kretanje i boravak u botaničkom vrtu te njegovo opće funkcioniranje. U tom smislu, predviđa se produžavanje postojeće, glavne staze botaničkog vrta sve do krajnjeg zapadnog ruba vrta (poljska kućica) čime botanički vrt postaje u cijelosti pješački povezan. Predviđeno je i uvođenje novih staza unutar pojedinih polja botaničkog vrta kao sekundarnih smjerova koji olakšavaju kretanje – osiguravaju dostupnost svih njegovih dijelova te omogućavaju ciljano kretanje između pojedinih biljnih grupacija (reduciranje „lutanja“ te nepotrebnog gaženja površina pod vegetacijom). Uz pojedine staze ili na pojedinim rubovima sistemskih polja predviđa se sigurnosna ograda zbog većih visinskih razlika između terasiranih polja. Ograda se kao novo planirani element pojavljuje i na krajnjoj južnoj granici botaničkog vrta (uz Maranugnićevo šetalište) zbog sprječavanja nekontroliranog ulaska u botanički vrt, osobito noću, te nesmotrenog ili namjernog uništavanja ili odnošenja biljaka. Na pojedinim stazama nalaze se proširenja namijenjena smještaju klupa za sjedenje i odmor (manja boravišta) dok opločena proširenja uz staklenike i druge objekte osiguravaju manipulativnu površinu za određene radove, iznošenje biljaka ili okupljanje većeg broja ljudi kod grupnih, vođenih posjeta botaničkom vrtu. Predviđena su i dva veća opločena proširenja – jedno s tribinom koja služi kao prostor za predavanja i radionice „na otvorenom“ te drugo na glavnom ulazu u botanički vrt s biljetarnicom te infotablama koje posjetiocima pružaju glavne informacije o vrtu. Od urbane opreme predviđaju se pergole s penjačicama (na navedenim boravištima), klupe za sjedenje, koševi za otpad, infotabla te oznake sistemskih polja botaničkog vrta. Osim toga, ispred istočnog ulaza u botanički vrt predviđa se postava stalka za bicikle te površina za odlaganje/recikliranje otpada koji su izdvojeni pregradama iz vizure na ulaz u botanički vrt. Svi elementi urbane opreme, kao i zadnje navedene pregrade, su oblikovno i vizualno ujednačenih oblika, materijala i boja. Korišteni materijali su impregnirani čelik i drvo koji su dosljedno (kombinirano ili samostalno) korišteni na svoj urbanoj opremi i signalizaciji.
Glavna staza i sistemske staze unutar polja botaničkog vrta kao i sama boravišta ujednačenog su opločenja (površinski sloj od lomljenog kamena) iako glavna staza prema tehničkim specifikacijama može prihvatiti i veća opterećenja. Na tim površinama predviđa se „stabilizirana sipina“ a za rub staze se koristi metalni graničnik. Za završni sloj staza predviđa se lomljeni kameni agregat Ø8 mm u geotekstilnom „saću“. Izvedba ovakvog tipa staze je jednostavna te ne zahtijeva angažman veće mehanizacije, a odabir ovog tehničkog rješenja omogućava i procjeđivanje oborinskih voda kroz slojeve staze što omogućuje neometan rast i razvoj korijenovog sistema u neposrednoj blizini. Od predviđenog opločenja odstupa manji broj sekundarnih, pomoćnih staza na pojedinim poljima botaničkog vrta na kojima se predviđa postavljanje betonskih opločnika „na korak“ (40/40 i 40/30 cm).
Na pojedinim pokosima unutar botaničkog vrta izražena je površinska erozija. Kako bi se spriječila daljnja erozija te istovremeno omogućila sadnja biljnih vrsta na erodiranim površinama, predložena je postava biorazgradivih mreža koje omogućuju neometano primanje oborinske vode te istovremeno razvoj biljnog materijala koje se predviđa na tim površinama.
U botaničkom vrtu predviđaju se tri veća odmorišta koje služe za odmor, edukaciju i kontemplaciju tijekom obilaska i boravka u botaničkim vrtu. Sva tri odmorišta imaju otvorene i široke, panoramske vizure na more i otoke te svojim međusobnim udaljenostima omogućuju „predah“ u svim dijelovima botaničkog vrta na ujednačenim pješačkim udaljenostima. Sva odmorišta su strukturirana rahlim transparentnim konstrukcijama i strukturama koje nisu vidljive i upadljive s morske strane (vizure na Marjan s mora). Na boravištima se predviđa postavljanje pergola – polu natkrivene konstrukcije koje osim funkcije zaštite od sunca i vjetra služe i kao podkonstrukcija za rast penjačica koje će u potpunosti natkriti ali će i dijelom zatvoriti bočne strane odmorišta. Jedno od odmorišta, uz elemente za sjedenje i pergolu sadrži i vodeni bazen. Na njemu se predviđa uzgoj vodenog i močvarnog bilja smještenog u sklopu okolnih nasada trajnica i grmlja. Površina predloženog vodenog elementa predviđa u dva nivoa, jedan koji omogućuje sadnju močvarnog bilja te nešto dublja zona pogodna za biljke poput lopoča, lokvanja i drugih vrsta kojima je nužna veća dubina za rast i razvoj. Sadnja biljaka vodenog ruba regulirati će se upotrebom geotekstilnih vreća ispunjenih mineralnim agregatom dok će vodeno bilje biti zasađeno u PVC košare ili geotekstilne vreće. Vanjski rub vodenog elementa bi imao završnu obradu od tesanih kamenih ploča te je na rubu vodenog elementa omogućeno sjedenje uz vodu na nekoliko pozicija.
Sistemska polja Botaničkog vrta – bilje i biljne skupine
U botaničkom vrtu predviđeno je 29 sistemskih i nekoliko tematskih polja prema prirodnim granicama površine (omeđenost potpornim zidovima i suhozidima, prirodnim stijenama i strminama te rubovima drugih građenih ili prirodnih elemenata). Svako sistemsko polje osmišljeno je tematski, odabirom vrsta bilja srodnih prirodnih, stanišnih ili nekih drugih obilježja čineći karakterističnu zbirku biljaka odnosno biljnih zajednica. Osnovne grupe predviđenih biljnih zajednica predviđenih na poljima botaničkog vrta su: vrste mediteranskih staništa, vrste submediteranskih i planinskih staništa, voćne vrste mediteranskih, eumediteranskih i subtropskih staništa, vrste sjenovitih i subtropskih staništa, sukulenti i kaktusi, krške vrste, vrste stepskih staništa, vrste alepskih staništa, vrste halofilnih staništa, „polja“ lavande i ružičnjaci te močvarno i vodeno bilje (unutar bazena). Time je projektom predviđeno za sadnju ukupno 1511 komada novih biljnih vrsta. Osim ovih vrsta, projektom je predviđen smještaj egzota, kaktusa i sukulenata u tri staklenika ovisno o zahtjevima za temperaturu, vlagu i količinu vode. Topli staklenik (zimska temperatura najmanje +20 °C, visoka vlažnost zraka oko 90%) služe za uzgoj tropskog i suptropskog bilja; temperirani staklenik (zimi je u njima oko +10 °C), koriste se za prezimljavanje palmi i drvenastih biljaka sredozemnih klima osjetljivih na niže temperature/jak vjetar; hladni staklenik (zimske temperature oko +5 °C) služe za prezimljavanje kaktusa i sukulenata (većinom porodice Cactaceae, Aloaceae, Agavaceae, Euphorbiaceae). Staklenici će dijelom služiti i kao uzgojni a u budućnosti se planira otvaranje „kuće leptira“. Na površini botaničkog vrta predviđa se postava glavnih instalacija za sistem automatskog navodnjavanja do svih polja. Mreža sistema za automatsko navodnjavanje (cijevi kap-po-kap i rasprskivači) planira samo na jednom dijelu sistemskih polja (polja uz postojeće objekte i na terasama u istočnom, kultiviranom dijelu botaničkog vrta). Sistem automatskog navodnjavanja omogućuje veću kontrolu količine i potrebe pojedinih polja i vrsta, uštedu vode te umanjuje vrijeme održavanja koje je do sada bilo utrošeno na ručno zalijevanje.
Iako prilikom izrade krajobraznog projekta nije obuhvaćena sjeverna površina botaničkog vrta (gotovo 16 000 m²) te je ona predviđena isključivo za znanstveno – istraživačku djelatnost. Na toj površini predviđa se praćenje zdravstvenog stanja postojeće vegetacije te u skladu sa zakonom nadosadnja autohtonim biljnim vrstama. Površinom bi se protezala poučna staza u dužini cca 600 metara koja će zbog nepristupačnosti i strmog terena te zbog minimalnih intervencija biti predviđena u širini od samo 50 cm sa zaštitom od pada na nekoliko najopasnijih segmenata. Staza će biti zemljana te samo djelomično rubno definirana lokalnim prirodnim kamenim pločama. Staza neće biti otvorena za posjetitelje botaničkog vrta već samo za djelatnike botaničkog vrta te za potrebe istraživanja.
Tijekom izrade projekta nastojalo se dugoročno sagledati situaciju rasta i razvoja botaničkog vrta. Jedan od prijedloga je dodatno otvaranje zapadnog ulaza u botanički vrt, neposredno do poljske kućice smještene u krajnjem zapadnom dijelu vrta, koja se planira obnoviti prema konzervatorskim smjernicama. Poljska kućica bi bila otvorena posjetiteljima te bi u njoj bili smješteni edukativni i promidžbeni sadržaji. Za potrebe razvoja znanstveno-istraživačke, ali i edukativne djelatnosti potrebno je dodatno osigurati prostor za laboratorij, banku sjemena, herbološku zbirku, knjižnicu te za predavaonicu koje ujedno mogu biti prostori za prigodne izložbe i promocije. Prijedlog je da se ti sadržaji smjeste u postojeće građevine unutar botaničkog vrta čija obnova nije bila obuhvaćena projektom ‘Marjan 2020 – brdo prošlosti, oaza budućnosti’.
Slika gore. 1. istočni ulaz – glavni ulaz s biljetarnicom, 2. južni ulaz s Marangunićevog šetališta, 3. edukativno boravišni prostor s tribinama, 4. boravište I, 5. boravište II – vodeni element, 6. odmorište s klupama sistemskog polja s jestivim mediteranskim vrstama, 7. boravište III, 8. odmorište uz poljsku kućicu, 9. zapadni ulaz – prijedlog
Slika dole. A – građevina predviđena za edukativne i znanstveno istraživačke sadržaje , B – staklenik I, C – staklenik II, D – staklenik III, E – edukativni sadržaji , F – građevina u vlasništvu Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan, G – sanitarni čvor, H – poljska kučica, I – biljetarnica; 1. planinska staništa, 2. sukulenti i kaktusi, 3. sjenovita i subtropska staništa, 4. ružičnjak, 5. polja lavande, 6. stepska staništa, 7. submediteranska i planinska staništa, 8. mediteranska staništa, 9. voćne vrste mediteranskih, eumediteranskih i subtropskih staništa, 10. alpska staništa, 11. halofitna staništa
Slika. Presjek-pogled velikog staklenika na koji se nadovezuje manji staklenik. Oba staklenika će se rekonstruirati prema smjernicama konzervatorskog odjela u Splitu. Želja je zadržati prizemlje velikog staklenika kao edukativno-istraživački prostor dok se na katu nalazi prostor sa tropskim vrstama. Manji staklenik će nakon obnove služiti za smještaj subtropskog bilja s planom da postane kuća leptira.
Slika. Edukativno boravišni prostor u centralnom dijelu botaničkog vrta s pogledom na sistemska polja s 28 vrsta lavande te novim sanitarnim čvorom.
Slika. Boravišni prostor s vodenim elementom. Postojeće karakteristike lokacije omogućuju smještaj bazena s vodenim i močvarnim vrstama te nasadom trajnica. Postojeća glavna staza ide rubom potpornog zida te omogućuje vizure na nekoliko sistemskih polja.
Slika. Pogled iz botaničkog vrta prema glavnom ulazu. Pozicija biljetarnice maksimalno je uklopljena u postojeću vegetaciju svojim dimenzijama i materijalom
Slika. Prikaz razvedenosti terasa botaničkog vrta s pogledom na postojeće građevine. Sistemsko polje neposredno do staklenika predviđeno je za smještaj velikog broja kaktusa i sukulentnih vrsta dok su na poljima sjeverno i južno smještene mediteranske i subtropske vrste.
Autori:
doc.dr.sc. Petra Pereković, dip.ing.kraj.arh.
doc.art. Monika Kamenečki, dip.ing.kraj.arh.
Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu