OZELENJENI PROSTORI U FUNKCIJI RADNE TERAPIJE I REKREACIJE KORISNIKA
Autori:
Teodor Cvitanović, d. i. a.
Miroslav Lazić, d. i. a.
Dražen Pejković, d. i. a.
Igor Vrbanek, d. i. a.
Krajobrazno rješenje: Jasminka Hrabač, d.i.a.
Investitor: Grad Zagreb / Zagrebački holding d. o. o.
Glavni izvođač: ING-GRAD d. o. o. Zagreb
Javni arhitektonski natječaj: 2006. godina
Projekt: 2007. – 2019.
Vrijeme izvedbe i opremanja: 2020. – 2023.
Površina parcele: 4019 m2
Građevinska bruto površina: 4000 m2
Ozelenjena površina: 1950 m2 (1620 m2 + 330 m2 prohodnog zelenog krova)
Slika 1. Dom za starije osobe u Markuševcu – pogled iz zraka (foto: Miljenko Bernfest)
Dom za starije osobe u Markuševcu (u daljem tekstu Dom) nalazi se na relativno strmoj padini koja se od ulice Štefanovec podiže prema istočnoj strani. Visinske kote terena su u rasponu između 229,50 i 231 m.n.v. uz ulicu, do cca 241 m.n.v. na istočnom rubu parcele. Kosi teren predstavljao je veliki projektantski izazov, a polunivoe i denivelacije (bile one u vanjskom ili unutarnjem prostoru) smatrali smo nespojivima s funkcijom doma za starije osobe. Iz tog razloga odlučili smo ostvariti ravne platoe u terenu na kojima bi se mogle odvijati aktivnosti korisnika smanjene pokretljivosti. Također, nastojali smo ostvariti isključivo južnu orijentaciju za sve smještajne jedinice. Rezultat takvih odluka su dva krila sa sobama orijentiranim na jug, a koja zakriljuju intimno dvorište / park / vrt. Dvorište je zgradom Doma zatvoreno sa zapadne strane, a otvoreno je prema istoku, formirajući svojevrstan polublok zabijen u brdo, uz sve tri etaže izravno povezane s terenom.
Podzemna etaža (Po) je ulazna etaža, otvorena prema ulici na zapadnoj strani, a ukopana u brdo na istočnoj strani.
Etaža prizemlja je u kontaktu s prostorom centralnog dvorišta, odnosno terapijskog vrta i sadrži smještajne jedinice u sjevernom i južnom krilu. Iz soba sjevernog krila korisnici mogu direktno izaći u prostor dvorišta.
Etaža 1. kata kontakt s terenom ostvaruje izlazima iz hodnika na istočnoj strani.
Dimenzioniranje vanjskih prostora doma za starije osobe
Prilikom dimenzioniranja vanjskih ozelenjenih površina domova za starije osobe potrebno je pridržavati se urbanističkih uvjeta iz nadležnog prostornog plana i važećeg pravilnika za pružanje socijalnih usluga. Aktualni Pravilnik o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (NN 120/2022) nema iskaz minimalnih površina, a u ranijim pravilnicima su potrebne površine bile definirane s minimum 5 m2 / korisniku [1], odnosno 50 m2 za dom do 50 korisnika, uz dodatnih 50 m2 za svakih narednih 50 korisnika [2].
U projektu Doma za starije osobe u Markuševcu urbanističkim uvjetima zahtijevana je maksimalna izgrađenost parcele od 30%, a površina prirodnog terena morala je iznositi minimalno 40%. Ostvarena površina prirodnog terena iznosi 1620 m2 (40,40%) uz dodatnih 330 m2 prohodnog zelenog krova koji se po GUP-u Grada Zagreba ne može smatrati prirodnim terenom. Prema tome, za 92 korisnika ostvarena površina prirodnog terena iznosi 17,6 m2 / korisniku, odnosno 21 m2 / korisniku ako se u obračun uključi i ploha zelenog krova.
Nažalost, zbog kosog terena i geometrije parcele nije bilo moguće postići da sve vanjske ozelenjene površine budu pogodne za aktivnosti starijih korisnika. To se odnosi na kose zelene plohe na istočnoj i sjevernoj strani Doma, te ukrasno zelenilo uz požarni prilaz i parking s južne strane.
Korisna ozelenjena površina Doma podijeljena je na sljedeće cjeline:
- A) predvrt – uređena površina ispred zgrade, uz ulicu Štefanovec;
- B) unutarnje dvorište / terapijski vrt / park – na koti ~235,00 m.n.v., uz etažu prizemlja;
- C) konstrukcija kaskadnog zelenila sa stubištem – savladava visinsku razliku između
ozelenjenih ploha pod B) i D);
- D) ozelenjena površina na koti ~238,30 m.n.v. – uz etažu 1. kata, istočni i sjeverni dio.
Ukupna površina ozelenjenih ploha pogodnih za aktivnosti korisnika iznosi 1050 m2 i uključuje prirodni teren, prohodni zeleni krov, staze, plohe za sjedenje i kaskadno zelenilo.
Slika 2. Dom za starije osobe u Markuševcu – pogled iz zraka (foto: Miljenko Bernfest)
Predvrt (A) je projektiran kao polujavna zelena ploha smještena neposredno uz glavni ulaz u Dom i površine je oko 200 m2. Predvrt mogu koristiti stanari Doma i njihova rodbina i gosti, ali i ostali građani Markuševca. Zavojita zelena staza povezuje plohe s klupama i grupe ukrasnog zelenila: stablašice uz ulicu Štefanovec i grmlje uz pročelje Doma. Visoko zelenilo u narednim godinama poslužiti će i kao dodatna zaštita od sunca za prostor centralnog dnevnog boravka.
Ozelenjena površina pod B) i C) je glavni vanjski prostor Doma – terapijski vrt za sve korisnike. Na njoj se odvijaju aktivnosti korisnika Doma: šetnja, sjedenje u parku, sunčanje, susreti, radna i fizikalna terapija, obrađivanje vrtova… Ova ozelenjena površina sastoji se od prirodnog terena i dijela površine koja se izvodi na krovu podzemne etaže (prohodni zeleni krov). Ukupna površina, uključivo kaskadno zelenilo iznosi 670 m2. Na prirodnom terenu je posađeno nekoliko stablašica, ukrasno grmlje i cvijeće, a na zelenom krovu je travnjak uz mogućnost sadnje trajnica na dijelovima zadebljanja plodnog sloja. Pristup vrtu je omogućen iz oba stubišta Doma, iz hodnika južnog krila i iz soba sjevernog krila. Na istočnoj strani dvorišta izvedene su zelene kaskade (C) sa stubištem kojim se povezuje nivo zajedničkog prostora (B) i ozelenjenih ploha u nivou etaže 1. kata (D) . Iz podzemne etaže omogućen je pristup stubištem izravno u prostor vrta. Korisnici jedinice za Alzheimer demenciju također koriste zajednički vrt, ali nemaju svoj ograđeni prostor. Razlog takvog rješenja je u tome što je jedinica za Alzheimer demenciju postala dijelom projekta naknadno [3], te se ograđivanje terapijskog vrta za korisnike s Alzheimer demencijom nije moglo prostorno uklopiti u koncept prvonagrađenog rada na arhitektonsko-urbanističkom natječaju. Međutim, zbog konfiguracije terena cijeli vrt je ograđen, dobre preglednosti i siguran za korisnike s demencijom.
Vanjska površina pod D), na koti ~238,30 m.n.v. predviđena je za organizaciju vrtova i povrtnjaka koje bi obrađivali korisnici Doma. Na tom dijelu, uz potporni zid, postavljeno je nekoliko uzdignutih gredica koje će se koristiti kao povrtnjak za korisnike koji iskažu interes za tu vrstu aktivnosti. Potporni zid je u većem dijelu visine do 50 cm i na njega su montirane klupe za sjedenje. Istočno od potpornog zida je kosa zelena ploha koja se nastavlja na prirodnu padinu susjednih parcela i taj dio nije moguće koristiti za aktivnosti korisnika.
Niti jedna od ozelenjenih površina nije projektirana kao nepromjenjivo rješenje, te je ostavljeno dovoljno prostora za participaciju korisnika.
Slika 3. Predvrt – zapadna strana uz ulicu Štefanovec (foto: Teodor Cvitanović)
Slika 4. Kaskadno zelenilo (foto: Teodor Cvitanović)
Ozelenjene plohe u funkciji rekreacije i radne terapije
Ozelenjene plohe Doma predstavljaju najvažnije zajedničke prostore korisnika i njihove rodbine i prijatelja. Prostor je zaklonjen krilima Doma i jednostavno pristupačan za sve. Zelenilo je svepristuno u interijeru i ‘poziva’ na izlazak vani.
Dodatna oprema vanjskih prostora sastoji se od fiksnih klupa i koševa za otpatke, vrtnih garnitura sa stolovima, sjedalicama i visećim suncobranima, te ležaljkama prilagođenima za starije korisnike. Grupe za sjedenje su raspoređene na dvije polukružne površine s drvenom palubom (WPC decking), od kojih površina postavljena ispred zelenih kaskada može poslužiti i kao mala pozornica. Naravno, ovisno o organiziranim aktivnostima i željama korisnika, potrebi izlaska na sunce ili traženja sjene, ležaljke i grupe za sjedenje mogu biti razmještene slobodno u prostoru dvorišta.
Pješačka staza u zelenoj boji povezuje sve ulaze / izlaze i omogućuje duge šetnje kroz vanjski i unutarnji prostor. U vanjskim prostorima doma za starije osobe poželjno je organizirati ‘kružne’ staze koje vraćaju korisnike na početne pozicije. U Domu u Markuševcu to nije bilo moguće zbog prostornih ograničenja, ali staza povezuje više ulaza / izlaza te omogućava kružnu vezu kroz vanjski i unutarnji prostor.
Osim šetnji, druženja s rodbinom i prijateljima, u vanjskom prostoru se mogu odvijati i razne aktivnosti u sklopu radne terapije. Radni terapeuti procjenjuju korisnike i organiziraju individualne i grupne aktivnosti. U Domu postoji prostorija za radnu terapiju, a u vanjskim prostorima se mogu odvijati grupne vježbe kognitivnih sposobnosti, društvene igre, igra i aktivnosti s djecom iz susjednog vrtića (ukoliko se ostvari suradnja dvije ustanove), ali i individualne i grupne aktivnosti u radu s biljkama. Korisnici mogu održavati postojeće zelenilo i saditi i brinuti o novom. Na površinama u nivou 1. kata izvedene su povišene gredice predviđene za uzgoj povrća i začinskog bilja. Sadnja i uzgoj sezonskog povrća izvrsna je rekreacija za starije osobe, a povišene gredice olakšavaju rad i smanjuju napor i potrebu za saginjanjem. Također, na kaskadnim zelenim površinama korisnici mogu brinuti o postojećem zelenilu i saditi cvijeće i ukrasne grmove bez velikog napora.
Osim organiziranih aktivnosti u prostoru vrta pozitivne terapijske učinke na korisnike ima i sam boravak u vanjskom prostoru. Izaći iz svoje sobe, prošetati u vanjskom prostoru, osjetiti promjenu godišnjih doba, toplinu i hladnoću, vjetar i kišu, čuti zvukove prirode, vidjeti ptice koje bi trebale slijetati na krošnje drveća… sve to pomaže u poboljšanju ili zadržavanju postojećeg stanja korisnika.
Slika 5. Presjek kroz centralno dvorište / vrt
Oblikovanje ozelenjenih površina za starije osobe
Prilikom oblikovanja ozelenjenih površina u domovima za starije osobe potrebno je obratiti pažnju na fizička i mentalna ograničenja korisnika.
Kao najvažnije ograničenje ističe se smanjena pokretljivost. Iz tog razloga treba izbjegavati kosine terena, skliske površine, denivelacije i stepenice. Uz dugačke staze potrebno je organizirati odmorišta u vidu klupa, grupa za sjedenje i slično.
U projektu Doma u Markuševcu postojeći teren je bio kosa padina pa dio zelene plohe nije mogao biti iskorišten za aktivnosti korisnika. Visinska razlika između korisničkih vanjskih prostora uz prizemlje i 1.kat savladava se pristupačnim stubištem uz kaskadno zelenilo (stube 14 / 35 cm), a korisnici kojima to predstavlja problem visinsku razliku mogu savladati dizalom i izaći na vanjsku površinu u nivou druge etaže.
Oslabljen vid i percepcija u prostoru otežavaju starijim osobama kretanje, pa je poželjno koristiti kontrastne boje za isticanje denivelacija, prostorne naglaske i slično. Također, poželjan je odabir biljaka različitih boja i mirisa. Žarke boje korištene su u interijeru i na pročeljima Doma (brisoleji, rolete i staklo u boji), a stabla u prostoru vrta odabrana su u različitim bojama.
Problemi s pamćenjem i gubitak samopouzdanja također su veliki problem za starije osobe. Preglednost vanjskog prostora uz jasnu i jednostavnu komunikaciju je jako važan element snalaženja u prostoru, ali i za podizanje samopouzdanja kod starijih korisnika da što češće koriste vanjski prostor. U projektu Doma u Markuševcu preglednost prostora je uspješno postignuta iz vanjskog i unutrašnjeg prostora. Hodnici južnog krila i zajedničkih prostorija gledaju na centralni vrt, kao i korisničke sobe u sjevernom krilu. Također, iz vrta se vide događanja po hodnicima te se može zaključiti kako vanjski i unutarnji prostori djeluju kao cjelina, pa je za očekivati da korisnici neće imati problema s orijentacijom u prostoru.
Starije osobe imaju problema s dohvatom predmeta, kako onih koji su nisko tako i onih na visinama. Iz tog razloga poželjno je površine za rad s biljkama planirati na visinama koje neće predstavljati napor i biti će lagane za dohvat. Naravno, za neke aktivnosti koje zahtijevaju fizički napor i snagu (npr. sadnja biljaka ili kolčenje gredica za rajčice) očekuje se pomoć osoblja i/ili rodbine korisnika. Kaskadno zelenilo izvedeno je kao armiranobetonska konstrukcija s predgotovljenim lamelama između kojih je plodna zemlja. Visinska razlika kaskada iznosi 45 cm što korisnicima omogućava sjedenje i rad s biljkama bez većeg fizičkog napora. Ipak, kako se radi o denivelacijama koje imaju ograde samo na jednoj strani (uz stubište), rad na kaskadama mora biti pod nadzorom osoblja.
Osjetljivost na temperaturne ekstreme i nagle promjene vremena izražena je kod starije populacije. Za velikih hladnoća treba izbjegavati izlazak u vrt, a u ljetnim mjesecima aktivnosti provoditi u hladu. Zasjenjenje prostora za aktivnosti nije teško provesti jer sama zgrada stvara hlad, a predviđeni su i viseći suncobrani uz dvije grupe za sjedenje. Za očekivati je da stabla u budućnosti izrastu i krošnjama stvore dodatan hlad, a odabrane su većinom listopadne vrste koje zimi neće blokirati osunčanje soba orijentiranih na zajednički vrt.
Prilikom sadnje biljnog materijala potrebno je izbjegavati izrazito alergene vrste bilja (npr. breza) i prednost dati biljkama sa slabim ili umjerenim koncentracijama alergene peludi. Poželjne vrste listopadnih stabala su lipa, javor, bukva i topola, kao i većina voćki, a od zimzelenih stabala jela, bor i smreka. Na zelenim površinama Doma posađene su slijedeće vrste stablašica: Tilia plathyphillos, Catalpa bignonioides, Corylus colurna, Prunus cerasifera „Atropurpurea“, Picea omorica, Picea Engelmani, Prunus cerasus, Magnolia grandiflora, Chamaecyparis Lawsoniana i Syringa sp. Od grmlja su korištene: Prunus laurocerasus, Lonicera pileata, Pyracantha coccinea, Hydrangea macrophylla, Philadelphus coronarius i Juniperus media „Pfitzeriana“. Uz sve potporne zidove na parceli su posađene penjačice, koje bi za 2 do 3 godine trebale u potpunosti ozeleniti denivelacije terena. Posađene su zimzelene (Hedera helix i Hedera Gloire de Marengo) i listopadne vrste (Parthenocissus quinquefolia i Parthenocissus tricuspidata) tako da se očekuje pokrivenost zidova zelenilom koje će mijenjati boje i gustoću pokrivača kroz godišnja doba.
Slika 6. Potporni zidovi – penjačice (foto: Teodor Cvitanović)
Slika 7. Centralni vrt po noći (foto: Teodor Cvitanović)
Slika 8. Kaskadno zelenilo po noći (foto: Teodor Cvitanović)
Ozelenjene površine u domovima za starije osobe važan su dio prostornog rješenja. Boravak na zraku, vrtlarenje, šetnje i socijalni kontakti u prirodnom okruženju podižu kvalitetu života starijih korisnika. Krajobrazno rješenje mora imati jasan koncept, dobru preglednost i jednostavne komunikacijske veze, ali i ostaviti dovoljno prostora za participaciju korisnika koji raznim intervencijama mogu dodatno oplemeniti svoje životno okruženje.
pred. Teodor Cvitanović, d. i. a.
Sveučilište u Zagrebu
Arhitektonski fakultet
Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo
Kabinet za upravljanje projektima i organizaciju građenja
Fotografije snimili: Miljenko Bernfest i Teodor Cvitanović
Legenda:
[1] Pravilnik o vrsti Doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti, te uvjetima glede prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih djelatnika doma socijalne skrbi NN 101/99, 120/02, 74/04, i kasniji Pravilnik o vrsti i djelatnosti doma socijalne skrbi, načinu pružanja skrbi izvan vlastite obitelji, uvjetima prostora, opreme i radnika doma socijalne skrbi, terapijske zajednice, vjerske zajednice, udruge i drugih pravnih osoba te centra za pomoć i njegu u kući, NN 64/09
2 Pravilnik o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga – NN 40/14, 66/15, 56/20, 28/21, 144/21
3 Opširnije u članku „Podne obloge u Domu za starije osobe u Markuševcu – uvjeti i rješenja“, Korak u prostor br 03, listopad 2023.