Izvedba građevine ovisi o materijalu koji se koristi za izgradnju zidova, te o planiranju detalja koji su bitni za cijelu građevinu. Građevina je dizajnirana u suradnji arhitekta i građevinskog inženjera koji iznalaze rješenje koje je strukturalno najbolje, estetski prihvatljivo, izdržljivo i naklonjeno korisniku. Krajnji izgled drvenog pročelja uvelike ovisi o konstruiranju detalja koji trebaju biti prilagođeni izgledu zgrade. Konstruiranje detalja se odnosi na mjesta kao što su donji dijelovi fasade koji su u blizini zemlje, otvori prozora i vrata, dijelovi između katova zgrade, mjesto balkona, uglovi zgrade, parapet, završetak drvene obloge i mjesta spoja s drugim materijalima. Te dijelove je potrebno pažljivo izraditi, posebno u odnosu na dimenziju ostalih elemenata zgrade s dimenzijom obloge.
Sustavima fasadnih elemenata prikazat će se mogućnosti fizičke, konstrukcijske i kemijske zaštite drvenih obloga prilikom postavljanja na objekt, odnosno kako pojednostaviti postavljanje uz pomoću spojnih elemenata, kopči i podkonstrukcija. Osim sustava elemenata oblaganja fasadne obloge analizirat će se odvodnja oborinskih voda, zaštita od insekata i glodavaca, te važnost premaza kako bi se produžio životni vijek proizvoda i kako bi obloge što duže krasile objekt na kojemu su postavljene.
ELEMENTI SUSTAVA OBLAGANJA FASADNE OBLOGE
Elementi sustava oblaganja fasadne obloge služe u svrhu lakšeg i bržeg načina postavljanja drvenih obloga na fasadu postojećeg objekta, a ti elementi su vijci, čavli, kopče te podkonstrukcije koje mogu biti drvene ili metalne. Postoje različiti načini pričvršćenja elemenata drvenih obloga na pročelje i na podkonstrukciju. Najčešće se izvodi čavlima ili vijcima tako da prolaze kroz samo jedan element drvene obloge na prijeklopu. Time se ostavlja mogućnost da se drvo dimenzijski mijenja, odnosno bubri i uteže 2-3 mm. Takvim načinom pričvršćenja vijci i čavli su vidljivi. Profil poluutora i pera se može pričvrstiti tako da se vijci ne vide, odnosno da su sakriveni. To se izvodi tako da se pribije samo pero donjeg elementa drvene obloge. Prilikom takvog načina pričvršćivanja potrebno je koristiti galvanizirane čavle da hrđa s vremenom ne ostavi neugledne tragove po pročelju. Bolja inačica spojnih elemenata su aluminijski čavli, te čavli ili vijci od nehrđajućeg čelika ili bronce. Zabijaju se na razmaku od najviše 60 cm po elementu fasadne obloge, a čavle je potrebno upustiti u element drvene obloge te naknadno zabrtviti trajnoelastičnom brtvom (1).
Osim pričvršćivanja vijcima, postoje sustavi kopči i podkonstrukcija koji su skriveni te time element drvene obloge nije izbušen i estetski je prihvatljiviji. Ovakvi načini postavljanja zahtijevaju posebno profilirane elemente drvene obloge. Time se želi pojednostaviti postavljanje i ako dođe do potrebe da se određeni element drvene obloge treba zamjeniti. Ovakvi sustavi su napravljeni od vrlo otpornih kompozitnih materijala čime se osigurava njihova dugotrajnost. Sustav omogućava slobodnu cirkulaciju zraka između obloga, čime se smanjuje mogućnost skupljanja vlage. Na slici 1. prikazana je baza podkonstrukcije na koju dolazi kopča, te element drvene obloge s utorima.
Prednosti sustava su ti da je učvršćenje nevidljivo i ukoliko je potrebno zamjena pojedinih elemenata drvenih obloga je jednostavnija. Nedostatak sustava je taj što je potrebno izraditi elemente drvene obloge koji imaju utore koji odgovaraju kopčama (slika 1 i 2).
Slika 1. Kopča s profiliranom oblogom
Slika 2. Bokocrtni prikaz drvene obloge
ODVODNJA I ZAŠTITA OD ZAPLJUSKIVANJA VODE
Odvodnja uz fasade i terase služi kao zaštita od navlaživanja koja uslijed velikih količina oborina ili pod utjecajem vjetra prijeti drvenim oblogama. Od posebne je važnosti da sustav odvodnje pruža veliku odvodnu sposobnost, s primarnim i najvažnijim zadatkom, da zaštiti objekt. Najbolji učinak se postiže primjenom sustava u punoj širini fasadnog otvora (slika 5), a u tlocrtnom smislu što bliže spoju terase i fasade. Također je potrebno prilagoditi sustav kanala stvarnim potrebama površine s koje se očekuje najveći utjecaj vode. Kanalima s rešetkama (slika 3) ili šljunkom (slika 4) uz fasadu smanjuje se zapljuskivanje vode. Preporuka je da obloga bude 300-400 mm odignuta od tla (slika 4), a najugroženiji elementi da imaju mogućnost lagane i česte zamjene (3). Tradicionalna gradnja drvom dobro je poznavala tu mjeru fizičke zaštite, pa su donji dijelovi drvenih kuća često bili građeni od kamena ili je cijela kuća bila odignuta od tla.
Sustav kanala na slici 5. izveden je s podesivom visinom. Posebno je razvijen za odvodnju oborinskih voda s pročelja, terasa i balkona koji radi na dvije funkcionalne razine, prvo za prihvat površinske vode direktno preko rešetke, a drugo kao prihvat vode koja se slijeva niz fasadu. Proizvodi se od nehrđajućeg čelika i pocinčanog čelika.
Slika 3. Odvodni kanal sa rešetkama
Slika 4. Šljunak
Slika 5. Odvodni kanali sa rešetkama
SUSTAVI ZAŠTITE OTVORA PROZORA I VRATA
Jedno od kritičnih mjesta gdje može doći do nakupljanja oborinskih voda su otvori oko prozora. Stoga je potrebno prozore i balkonska vrata što više uvući u fasadu (špaletu prozora) (slika 6), ne samo da prozorska i vratna krila budu manje izložena oborinama, nego i da doprozornici i dovratnici budu manje izloženi. Najbolja inačica fizičke zaštite prozora na jako izloženim pozicijama je ugradnja drvenih prozora s aluminijskom klupčicom. Osim što su prozori izloženi oborinama, to je mjesto gdje elementi drvenih obloga završavaju, te ako nisu dobro zaštićene dolazi do upijanja vode i bubrenja elemenata drvene obloge. Ovdje kemijska zaštita premazima nije dovoljna i potrebno je razraditi dobru konstrukcijsku zaštitu kako bi oborinske vode što bolje otjecale.
Slika 6. Shematski prikaz i položaj prozora u odnosu na vanjsku plohu fasade
ZAŠTITA VENTILIRANIH OTVORA OD INSEKATA I GLODAVACA
Ventilirani otvori iza elemenata drvene obloge mogu omogućiti toplo i suho mjesto za obitavanje raznih insekata i glodavaca. Rizik prvenstveno ovisi o ruralnom i urbanom mjestu gdje se građevina nalazi, te o uzdignutosti od tla i sl.. Mjesta koja je potrebno posebno zaštiti su otvori na vrhu i na dnu fasade kuda zrak cirkulira. Zaštita se vrši uz pomoć posebnih mrežica koje se pričvršćuju na rub stražnje strane obloge i zida. Prilikom slaganja obloga s razmacima između elemenata obloge se ostavlja prostor gdje insekti mogu ući. Rješenje za takve situacije je korištenje pjenaste trake ili mrežaste tkanine koja se uz pomoć klamerice pričvršćuje preko cijele fasade prije postavljanja elemenata obloge (1).
POVRŠINSKA ZAŠTITA
Pored konstrukcijske i fizičke zaštite drvenih pročelja, veoma je bitna dobra površinska zaštita premazima. Najvažnija zadaća površinske zaštite drva u vanjskim uvjetima je sljedeća:
- Zaštita od svjetlosti, pogotovo od ultraljubičastog dijela spektra Sunčeva zračenja. Svjetlost razara površinski sloj drva, što dovodi do promjene boje, pukotina, odljepljivanja prozirnih premaza i do erozije drva
- Zaštita od vlage, tj. smanjenja dimenzijskih promjena drva (bubrenje i utezanje) koje nastaje kao posljedica navlaživanja i isušivanja drva u ovisnosti o uvjetima okoline
- Obuzdavanje unutarnjih naprezanja koja nastaju djelovanjem svjetlosti i kolebanjem ravnotežnog sadržaja vode u drvu, a uzrokuju pukotine, promjene oblika, slabljenje zalijepljenih spojeva i popuštanje veza s nedrvnim materijalima
- Zaštita od bioloških štetnika, pogotovo od gljiva uzročnika truleži, promjena boja drva i premaza
Osim navedenih zaštitnih funkcija premazi za vanjsku primjenu moraju biti i jednostavni za uporabu, ugodnog mirisa, ekološki prihvatljivi, brzosušivi, trajni, širokog spektra boja, jednostavni pri obnavljanju i niske cijene.
Podjela sredstava za površinsku obradu je prema:
- Vrsti veziva – koja se dijele na uljne alkidne smole i druge sintetičke smole otopljene u organskim otapalima (zbog ekoloških razloga sve se više zamjenjuju akrilatima, alkidima i njihovim mješavinama otopljenim u vodi). Osim tih postoje i proizvodi s ”prirodnim” vezivima poput životinjskih i biljnih ulja otopljenim ili emulgiranih u vodi
- Pigmentaciji – razlikuju se nepigmentirani (potpuno prozirni proizvodi), djelomično pigmentirani (poluprozirni proizvodi) i pigmentirani (neprozirni proizvodi)
- Stvaranju filma – razlikuju se sredstva koja ne stvaraju film na površini drva (impregnirajuća sredstva), sredstva koja djelomično penetriraju i stvaraju tanji ili deblji film na površini drva (tankoslojne i debeloslojne lazure), te sredstva koja isključivo stvaraju film na površini drva (lakovi)
Premaz na drvenim pročeljima mora zadovoljiti nekoliko zahtjeva ovisno na kojoj se strani obloge pročelja nalazi, bila to vanjska strana koja je izložena sunčevom svijetlu i atmosferilijama ili unutarnja strana koja je okrenuta prema podkonstrukciji. Rješenje takvih različitih potreba je dizajniranje sustava prevlaka u kojemu će svaki dio sustava imati zasebnu ulogu. Temeljni sloj treba zadovoljiti adheziji i poroznosti podloge, međusloj treba pridonijeti pokrivnosti (neprozirnosti), boji i punoći filma, a završni sloj treba osigurati krajnju otpornost i sjaj prevlake. Takvim razdvajanjem pojedinih funkcija slojeva ima prednosti kod pigmentiranih premaza i lazura, te prozirnih lakova. Nedostatak ovakvih višeslojnih nanosa je složen postupak nanošenja.
Materijali koji se najčešće koriste za vanjsku primjenu su pigmentirani lakovi, neprozirne lazure, vodoodbojna zaštitna sredstva, ulja, polutransparentne penetrirajuće lazure i prozirni lakovi.
Površina pročelja prije nanošenja premaza mora biti čista i suha. Vlažnost drva ne smije prelaziti 15%. Površinska hrapavost drva za pročelja ovisi o načinu površinske obrade i krajnjem izgledu koji utječe na postojanost. Prašinu poslije brušenja treba ukloniti s površine i iz pora. Površinska obrada pročelja najčešće se provodi tako da se elementi djelomično obrade u pogonu, a završna obrada se obavlja na gradilištu. Obrada u tvornici ima prednost zbog ujednačenosti kvalitete i količine nanosa, te mogućeg nanošenja temelja na sve strane elementa jednim prolaskom preko površine. Najčešći načini nanošenja premaza u pogonu su oblijevanje, štrcanje i vakumsko nanošenje, dok se na gradilištu nanošenje obavlja uz pomoć kista ili štrcanjem. Kistom se postiže dobro prodiranje premaza u drvo, iako izgled površine nije uvijek ujednačen (2).
Primjena kemijskih sredstava za zaštitu drva od djelovanja gljiva i insekata se izbjegava ili se svodi na najmanju mjeru. Razlog tome je pojačana svjesnost toksičnosti i štetnosti takvih kemikalija na prirodu. Drvo je prirodan materijal i odlikuje ga njegova mogućnost recikliranja u druge proizvode ili korištenja kao goriva, a primjenom štetnih kemikalija nije moguće ponovo iskoristiti niti spaliti takvo drvo (2).
Drvena pročelja potrebno je pregledavati i održavati kako bi se održala dugotrajna, postojana ljepota i tehnička funkcionalnost građevine. Rezultati održavanja i predviđeni vijek trajanja proizvoda ovise o tome koliko često, na koji način, u kojim mjerama i radovima se provodi održavanje i renoviranje. Postupak obnavljanja premaza ovisi o vrsti premaza i jačini oštećenja. Osnovni zahtjev pri prvom nanošenju premaza i kasnijem obnavljanju je čista površina na kojoj ne smije biti prašine, masti, blata, niti drugih nečistoća.
ODRŽAVANJE
Kako bi obloga što duže krasila građevinu potrebno je izvršiti čišćenje nakon što je prošlo određeno vrijeme od postavljanja. Kada će se čistiti fasadna obloga ovisi o razini zagađenja zraka u okolišu, blizini krošnje drveta s kojeg pada lišće i sl. Postoje razna komercijalna sredstva za čišćenje koja uklanjaju mrlje, a neka čak mogu služiti kao izbjeljivači. Moguće je ukloniti i mrlje od hrđe koje se pojavljuju kod drva visokog postotka tanina. Ako je zagađenje od prometa učestalo, tada se predlaže koristiti sredstva za čišćenje koja preporučuju proizvođači zaštitnih premaza. Sredstva za čišćenje su bezbojne tekućine koje uglavnom smanjuju adsorpciju vode u drvo. Međutim, zbog toga što su bezbojna imaju malu otpornost prema UV svjetlosti i potrebno ih je češće nanositi.
Neke diskoloracije mogu nastati zbog pretjeranog navlaživanja određenog mjesta obloge. Za takva mjesta se također primjenjuju prozirna penetrirajuća sredstva koja smanjuju adsorpciju vode. Nanose se na očišćenu i suhu podlogu kada je diskoloracija uklonjena. Prije nanošenja na veliku površinu sva sredstva za čišćenje je potrebno isprobati na manjoj površini kako bi se provjerilo kolika je razlika između očišćenog i neočišćenog dijela. Obloge koje su često izložene jakom djelovanju sunca potrebno je češće održavati u periodu od 2-3 godine.
Svi premazi na drvenim oblogama nakon nekog vremena zahtijevaju ponovo premazivanje. Period kada je potrebno ponovo nanositi premaz ovisi o mnogo faktora, kao što su stupanj izloženosti na mjestu korištenja ili način na koji se premaz nanosio. Premazi koji su nanešeni na oblogu u pogonu su izdržljiviji od premaza koji su nanešeni na gradilištu. Razlog zbog kojeg su ti premazi izdržljiviji je način nanošenja koji se vodi pod kontroliranim uvjetima, a uključuje kontroliranje sadržaja vlage u drvu, minimalno izlaganje UV svjetlosti prije nanošenja, čistoća mjesta nanošenja i standard izrade. Premazi nanešeni u pogonu izdržat će mnogo godina bez potrebe za čišćenjem i mogu postići određeni vijek korištenja, ali iziskuju poseban tretman kada je potrebno ponovo nanošenje i održavanje. Stoga je prije svakog nanošenja i održavanja potrebno proučiti i držati se pravila koja navodi proizvođač premaza.
Kada se obloga obnavlja prvi put, potrebno je od proizvođača premaza znati koji preparati se mogu koristiti. Stupanj preparata koji se mogu koristiti ovisi najviše o propadanju originalnog premaza. Ako je premaz toliko oštećen da je dio drvene obloge izbijelio, potrebno je površinu drva očistiti do boje neoštećenog drva prije nego se nanosi novi sloj premaza. Na površini gdje je tek uočeno oštećenje i izbjeljivanje površine drva, moguće je oštećeni dio prebrusiti i ponovo nanijeti zaštitni premaz.
Korisnik obloge mora biti upućen da životni vijek premaza uvelike ovisi o stupnju izloženosti oborinama i suncu. Nakon obnove obloge, potrebno je korisniku pružati informaciju o materijalima i procesima za buduću obnovu i održavanje.
Viktor Galeković, mag.ing.techn.lign.
PPS Galeković d.o.o.
Literatura:
- Hislop, P.; Kaczmar, P.; Taylor, L. External timber cladding. 3rd edition. Velika Britanija: TRADA Technology, 2013.
- Jirouš-Rajković, V.; Turkulin, H.; Sell, J. Postojanost drva na pročeljima. 2. dio: Površinska obrada drva na pročeljima. // Drvna industrija. 53 (3), (2002), str. 141-151.
- Turkulin, H.; Rajčić, V.; Šimetin, V.; Bjelanović, A. Tečaj gradnje drvom u Hrvatskoj: Osnovni tečaj o novim drvnim proizvodima i projektiranju drvenih konstrukcija // Korak u prostor. 9, 4/4 (2011), str. 10-12.