SAGOVI – TKANI SAGOVI
Kao što je navedeno u 2. dijelu, tekstilne podne obloge dijelimo prema vrsti uporabne (hodne) površine na sagove i podne prekrivače. Obje se skupine dijele još i na podskupine s obzirom na vrstu odnosno način izrade. Pojedine podskupine ćemo podrobnije opisati u nastavku.
Prva skupina sagova ima svoj standard SIST EN 1307, koji opisuje i određuje odgovarajuću klasifikaciju pletenih, tkanih, taftanih i čupavih sagova. Spomenuti standard ne važi za iglama izrađivane sagove. Po SIST EN 1307:
- sagovi se razvrstavaju u razrede L, M i N s obzirom na visinu vlakna i njihovu težinu na jedinici površine iznad podloge;
- sagovi se razvrstavaju u razrede od 1 do 4 s obzirom na intenzivnost uporabe;
- proizvođač mora za sagove postići one podatke koji se navode u standardu ISO 2424, a to su: način izrade i dimenzije, vrsta vlakna (rezani / nerezani čvorovi …) i vrsta podloge; pritom mora navesti i podatke kakvi su npr. sirovinski sastav saga, dimenzije, ukupna debljina saga, visina vlakna iznad podloge, gustoća pjenaste podloge, broj vlakana / čvorova na jedinicu dužine …;
- zadani su i glavni zahtjevi za sagove i moguća odstupanja od njih.
Prvoj skupini pripadaju tkani sagovi (engl. woven pile carpets). Oni su se najčešće i koristili prije otkrića taftanih sagova, dok danas sačinjavaju tek malen udio svih podnih obloga, jer je njihova izrada dugotrajnija, a cijena viša. Tkani sagovi su izrađeni na razbojima kroz jednu ili više operacija tkanja.
Slika 1: Konstrukcija tkanog saga
Slika 2: A – konstrukcija glatko tkanog (žamet-) saga, gdje iscrtani dio na uporabnoj (hodnoj) površini označava mogućnost rezanog ili nerezanog vlakna; B – žamet- sag
A: Sagovi tkani žicama (engl. pile carpet woven over wires)
Kad se sagovi izrađuju na razbojima u jednoj operaciji, a pritom se koriste čelične žice ili trake za izradu vlakana i određivanje njihove dužine, govorimo o sagovima tkanim žicama. Razlikujemo glatke i žakard (sa uzorkom) tkane sagove. Kod prvih je dužina vlakana ravnomjerna po čitavoj površini, a najčešće je i jednobojna, dok je kod drugih vlaknasta površina sastavljena od pređe različitih boja, koja se izvlači sa kalemova pored žakarda.
A 1: Glatko tkani sagovi (žamet- sagovi; engl. cut /loop/ – pile, plain woven carpet ili velvet – weave carpet) sa rezanim ili nerezanim vlaknima. Žamet- sagovi tkaju se na razbojima za moket (teški pliš s uzorkom) pomoću listovke (naprave za tkanje uzoraka na malim uzastopnim razmacima). Čvorasta površina nastaje pomoću žica koje se unose među vlakna osnove i potke. Čvorovi se upliću upletanjem zapunjujuće osnove sa vlaknima osnove (slika 1).
Žamet- sag ne smijemo pogrešno izjednačiti sa sagom koji ima žamet- površinu. Žamet- sag označava konstrukciju saga, pri čemu je vlakno rezano ili nerezano, dok žametna površina saga označava osobinu po izgledu odnosno tipu saga. Žamet- sagovi su obično jednobojni, ali se može dobiti i višebojni izgled ako se koristi višebojna tweed- pređa (ta pređa je melirana odnosno prošarana raznobojnim čvorićima).
Žamet- sagove obično koristimo za manje prohodne prostore, u kojima se pri opremanju više rukovodimo zahtjevom za njihovim – raskošnim izgledom.
A 2: Žakard (s uzorkom) tkani sagovi (engl. patterned / jacquard, figured / carpet) – izrađuju se na razbojima za moket sa žakardom (napravom za tkanje velikih uzoraka). Uzorak se dobiva tako da se tijekom tkanja odabiru navoji sa pređom željene boje, potrebne za željeni uzorak. U žakard tkane sagove ubrajamo briselske, tournayske i wiltonske sagove.
Kad su se 1849. godine razvili mehanički razboji sa žakardom, u tvornici ‘Clinton Company’ u Massachusettsu su na njima prvo izradili briselski sag (engl. brussels carpet). Početkom 19. stoljeća su ti sagovi bili najprofitabilniji proizvod gradića Kidderminster u Engleskoj. Briselski sagovi su tkani na žakard (briselskim) razbojima (slika 3) sa nerezanim čvorićima – to je čvorasta površina, kod koje je osnova tkana u čvrstom povezivanju jute ili lana. Materijal za čvorove je cheviotska vuna (tj. vuna južnoškotske ovce cheviot ili križanaca te ovce sa pasminama, na primjer leicester, border leicester i lincoln), ali može biti i bouclé.
Slika 3: Briselski razboj
Slika 4: A – wiltonski razboji; B – wiltonski sagovi
Briselski razboji su se kasnije na neki način promijenili i preimenovali u wiltonske razboje (slika 4 A), na kojima se može koristiti do šest boja. Dobili smo wiltonske sagove (engl. wilton carpet) (slika 4 B).
Pređa se treba – po volji – obojiti još i prije tkanja. Kad pređa jedne boje nije uključena u uzorak, vuče se po zadnjoj, stražnjoj strani saga, što dodatno pripomaže njegovoj snažnoj konstrukciji. Na slici 5 je prikazano žakard- tkanje saga sa dvije potke. Wiltonske sagove smatraju najboljim strojno izrađenim sagovima.
Slika 5: Konstrukcija žakardom tkanog wiltonskog saga
Slika 6: A – konstrukcija; B – sag tkan licem na lice
Wiltonski sagovi imaju na svojoj uporabnoj površini rezane čvoriće, po čemu ih i razlikujemo od briselskih. Rezane čvoriće dobivamo tijekom izrade saga, pri čemu čvoriće režu oštri noževi na kraju žica, oko kojih se čvorić prede. Briselski razboji nemaju ove noževe.
Finiji wiltonski sagovi imaju 18 rezanih čvorova na kvadratni centimetar, a oni grublji oko 9. Wiltonski sagovi su izrađeni od rahlo ili čvrsto ispredene pređe. Prva pripomaže raskošnijem izgledu saga zbog svoje mekoće i visine vlakana. Vrlo zanimljiv i visoko cijenjen je i wiltonski sag Saxony, koji je izrađen iz vrlo čvrsto ispredene vunene pređe.
B: Sagovi tkani licem na lice (engl. face-to-face carpet)
Kad se ponekad na razbojima licem na lice izrađuju dvije podloge koje su između sebe povezane licima svojih vlaknastih površina (tkanje dvojnog pliša), govorimo o sagovima tkanim licem na lice. Pređu vlaknaste površine na sljedećem stupnju nakon tkanja trebamo prerezati i tako dobiti dva saga sa jednakim uzorcima (slike 6 A i 6 B).
C: Aksminsterski tkani sagovi (engl. axminster carpet)
Aksminsterski tkani sagovi bili su prije pojave taftanih sagova najomiljenija vrsta sagova, kod kojih nije bilo ograničenja glede broja korištenih boja – ni 50 boja, uporabljenih za tkanje takvoga saga nije bilo ništa neobično. Aksminsterski (prvotno nazvani ženilski) sagovi potječu iz engleskog mjesta Axminster. Tehnika njihove izrade je tkanje kod kojega se po određenom redosljedu u redovima nanose pređe različitih boja, ovisno o željenom uzorku.
Značajka aksminsterskog saga su rezani čvorovi i uporaba pređe s manjim brojem zavoja. Površina aksminsterskog saga podsjeća na sagove sa ručnim izrađivanjem čvorova, mada ih unatoč tome nije teško prepoznati u usporedbi s drugim sagovima, i to po zavijanju u »rolu« po dužini, dok zavijanje po širini nije moguće (slika 7 A). Za podloge se koriste kruta jutena vlakna, od kojih je sačinjena grebenasta stražnja strana saga (slika 7 B).
Slika 7: A – aksminsterski sag, zavijen u rolu; B – grebenasta strana aksminsterskog saga
Aksminsterski sagovi, koje ubrajamo u sagove visoke kakvoće, imaju dosta visoka vlakna, rastezljivu stražnju stranu i ne manje od 24 čvorića po kvadratnom centimetru.
Slika 8: A i B – strane C – konstrukcija aksminsterskog saga
Slika 9: Ženilski aksminsterski sag
Kod aksminsterskih sagova razlikujemo:
- ženilski akminsterski sagovi ( chenille axminster carpet). Ovi sagovi su najskuplji među aksminsterskim sagovima i nude brojne mogućnosti s obzirom na dužinu kraka vlakna, uzorka, boje i širine. Ženilski sagovi se mogu tkati i u širini od 9 metara, i to sa dužinom kraka čvora do 25 milimetara. Takva dužina vlakna uz odgovarajući otpor stražnje strane daje mekoću, rastezljivost i odgovarajuću trajnost saga. Odlika ovih sagova je i to, da se izrađuju na dva razboja. Na prvom se izrađuje tkanina koju nazivamo ženilskom tkaninom (engl. chenille blanket). Ona se reže na duge trake koje nazivaju ženiljama (engl. caterpillars = gusjenice) i imaju čupavu površinu. Na drugom razboju se ove trake potom trebaju utkati u sag;
- aksminsterski sagovi sa kalema ( spool axminster carpet). To su tkani sagovi kod kojih se za izradu svakog poprečnog stupca čvorova dovodi pređa određene boje iz određenih navoja (kalema) na valjcima, ovisno o uzorku koji želimo izraditi. Čvorove koji sačinjavaju vlakno režemo u točkama u kojima se izvodi tkanje nakon njihovog unošenja u podlogu ubodima iglom, a ne tkalačkim ćunićem;
- aksminsterski sagovi na grabilima kalema ( gripper axminster carpet). Za izradu ovih sagova koristi se posebna tehnika odabira obojene pređe. Obojene pređe su namotane na kalemove, a oni su namješteni na okviru iza razboja, tako da se dovode na tkanje preko žakard- mehanizma. Kad mehanizam izabere određenu obojenu pređu, grabilo je zahvati i povuče prema naprijed;
- aksminsterski sagovi na grabilima i sa kalemovima ( gripper – spool axminster carpet). Tkani su na razbojima kod kojih se za izradu svakog poprečnog stupca čvorova pređa određene boje dovodi iz točno određenih kalemova na valjcima, ovisno o uzorku koji želimo izraditi. Čvorovi se režu i grabilom utkivaju u podlogu.
JESTE LI ZNALI …
- da se industrija tkanja sagova razvila prvo u Bruxellesu u Belgiji 1700. godine te u Engleskoj, u gradićima Wilton, Axminster i Kidderminster.
- da je francuski izumitelj Joseph-Marie Jacquard 1800. godine razvio mehanizam za žakard- tkanje s uzorkom; mehanizam je prvi put bio korišten u Wiltonu.
- da je 1791. godine u Philadelphiji, SAD, bila otvorena prva tvornica sagova. Njezin osnivač je bio W. P. Sprague.
- da je 1841. godine u Lowellu, Massachusetts, Erastus Brigham Bigelow revolucionirao industriju sa strojnim razbojima za izradu glatko tkanih sagova. Kasnije je razboje nadopunio tako, da je na njima mogao izrađivati briselske sagove.
da su se razboji za strojnu izradu aksminsterskih sagova razvili 1876. godine. Njihov izumitelj je bio Halcyon Skinner, koji je iskoristio ideje Alexandra Smitha.
doc. dr. Urška Stankovič Elesini
