Mjesec ožujak 2020. zapamtili smo po strašnoj prirodnoj katastrofi – potresu jačine 5,5 stupnjeva po Richteru u točno 6.24 sati 22.03., s epicentrom sedam kilometra sjeverno od središta Zagreba u naselju Markuševec, na dubini od deset kilometara.
U protekla 3 mjeseca nakon najsnažnijeg potresa u zadnjih 140 godina, svjedoci smo prestrašnih obiteljskih tragedija koje za sobom povlači ova velika elementarna nepogoda. Ljudi su ostali bez domova. Dimnjaci su popadali kao kule od karata. Velik dio objekata je oštećen te nosi crvene oznake znaka neuporabljivosti. Pustoš grada i razorni prizori iz ožujka te sporo zakonsko djelovanje toliko vremena nakon “Dana D” čini se kao slow motion u horror filmu. Dio muzeja ne radi. Pojedine škole i fakulteti su i dalje prazni. Što to ima u ljudima čudno, da se nakon ovakve situacije, ne upali crveni alarm za uzbunu, a ne znak za stop?
Istini za volju, to što i dalje nema turizma dobrim je dijelom i zasluga „gđe Korone“ koja je posjetila gotovo sve kutke zemaljske kugle, ali ona nam ne smije biti izgovor za premalo činjenja u gradu nakon potresa.
Što se do sada poduzelo?
Hrvatska nije bila spremna za takav scenarij, na što su stručnjaci upozoravali godinama. Izv. prof. Atalić, voditelj tima stručnjaka za provjeru statike zgrada i profesor na Građevini, jednom je prigodom rekao: “Još imamo vremena reagirati prije eventualne katastrofe“. Danas nam treba vrijeme za saniranje štete potresa koji je pogodio Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku županiju. Saniranje štete koja nam svima treba biti lekcija. No, je li baš tako?
Sve dodatne informacije koje smo istražili pročitajte u novom broju Koraka na kojeg se možete pretplatiti na: https://korak.com.hr/pretplata-korak/
Za sva pitanja, savjete i konzultacije oko stradalih objekata, kao i upite za konkretne materijale s kojima možete sanirati nastale štete, slobodno se obratite na mail adresu našeg uredništva: korak@tehnomar.hr