Učinkovita hidroizolacija jedan je od ključnih čimbenika uspješne energetske obnove zgrada sa statusom kulturnog dobra, premda se često nalazi u sjeni vidljivijih mjera poput toplinske zaštite ili modernizacije sustava grijanja. Kod povijesnih objekata, neadekvatna zaštita od prodora vode dovodi do povećane vlažnosti zida, smanjenja toplinskog otpora konstrukcije i ubrzanog propadanja materijala. Vlažni zidovi mogu izgubiti i do 50 % svojih izolacijskih svojstava, što izravno umanjuje učinke svake naknadno ugrađene toplinske izolacije. Time se ne postiže očekivana energetska učinkovitost, a povećavaju se troškovi održavanja i rizik od konstruktivnih oštećenja.
Osim tehničkih izazova, u zgradama kulturnog dobra ključno je očuvati izvorne materijale i arhitektonske značajke. Neprimjerena ili neusklađena hidroizolacijska rješenja mogu nepovratno narušiti autentičnost objekta. Stoga je uporaba suvremenih bitumenskih hidroizolacijskih sustava, uz pažljivo prilagođavanje povijesnom kontekstu, važna kako bi se osigurala dugotrajna zaštita konstrukcije bez kompromitiranja njezine vrijednosti. Kvalitetno izvedena hidroizolacija omogućuje optimalan rad ostalih energetskih mjera te predstavlja temeljnu preduvjetnu fazu svake odgovorne i učinkovite obnove kulturnog dobra.
Hidroizolacija podzemnih dijelova zgrada
Hidroizolacija podzemnih dijelova zgrada koje imaju status kulturnog dobra od presudne je važnosti za dugoročno očuvanje konstrukcije i stabilne mikroklime u interijeru. Podzemni zidovi i temelji kontinuirano su izloženi kapilarnoj vlazi, podzemnim vodama i hidrostatičkom tlaku, što može dovesti do degradacije mortova, gubitka nosivosti, pojave soli (eflorescencija) te značajnog povećanja toplinskih gubitaka. U takvim uvjetima, hidroizolacija nije samo zaštita od vode, već i ključni preduvjet uspješne energetske obnove – bez suhe konstrukcije nema učinkovitog funkcioniranja toplinskih slojeva u nadzemnim dijelovima.
Postupak sanacije obično započinje injektiranjem podzemnih zidova. Injektiranje se provodi u svrhu stvaranja horizontalne i/ili vertikalne blokade prodora vlage.
Nakon stabilizacije podloge slijedi ugradnja bitumenske hidroizolacije.
Nezamjenjivost tradicionalnih bitumenskih materijala
Podzemne hidroizolacije spadaju u najzahtjevnije izolacijske aktivnosti, samim time što su nakon završetka izgradnje objekta podzemne hidroizolacije nedostupne oku, jednostavnoj i jeftinoj (isplativoj) eventualnoj dodatnoj sanaciji (ispravljanju pogrešaka).
Na izbor optimalnog sistema hidroizolacija utječu mnogi parametri kao što su: kapilarna vlaga, procjedne oborinske vode, tlo s izraženim hidrostatskim pritiskom, prisustvo soli i drugih nagrizajućih kontaminata, raslinje koje svojim korijenjem nagriza hidroizolaciju, te vrsta tla.
Tradicionalni bitumenski materijali oplemenjeni polimerima i novim kvalitetnim ulošcima s mogućnošću istezanja i do 40 % za sada su se pokazali praktički nezamjenjivi u primjeni kod podzemnih hidroizolacija. Ovo su kao prvo prirodni i ekološki materijali koji su uzeti iz prirode, dorađeni i „vraćeni“ u prirodni okoliš. U rigoroznim situacijama ponekad je potrebno samo malo kombiniranja s nekim od krutih izolacija kako bi se dobilo najučinkovitiju podzemnu hidroizolaciju.
Najpoželjnije za horizontalnu podzemnu hidroizolaciju bilo bi njeno izvođenje na podložni beton za prihvat hidroizolacije, koji bi trebalo tretirati nekim od aditiva za vodonepropusnost betona kako bi se nakon sušenja i stvrdnjavanja moglo premazati podlogu bitumenskim hladnim prednamazom u svrhu stvaranja kompatibilne veze s narednim slojevima. Na ovako pripremljenu podlogu trebalo bi aplicirati dvoslojni sistem hidroizolacije polimerbitumenskim hidroizolacijskim trakama – dvije polimerbitumenske hidroizolacijske trake temperaturnog razreda -10°C do +120°C na poliesterskom filcu kao armaturnom nosiocu (Büsscher Baruplan PE45 flex).
Vertikalna hidroizolacija mora se podizati preko betonskih holkera kateta cca 7 cm u istom sastavu uz dodatnu mehaničku zaštitu, da li bradavičastom folijom ili XPS pločama. Najveće pogreške dešavaju se upravo na ovom spoju horizontalne i vertikalne hidroizolacije te je tu potrebno obratiti najviše pažnje prilikom izvođenja.
Horizontalna hidroizolacija mora se voditi do krajnjeg ruba temelja tako da se može vezati s vertikalnom koja se prepušta prema dolje vertikalno. Nakon izvođenja podrumskog zida izvodi se skošenje (holkel), te se vertikalna hidroizolacija nakon apliciranja hladnog bitumenskog prednamaza podiže od najniže točke prema gore (iznad nivoa terena) uz 100% zavarivanje.
Pravilno izvedena kombinacija injektiranja, bitumenske hidroizolacije i mehaničke zaštite osigurava trajnu suhoću podzemnih dijelova, čime se čuvaju konstrukcijska svojstva, sprječava razvoj plijesni i postiže veća energetska učinkovitost cijele zgrade.
Krovovi – naši kišobrani
Povijesne građevine predstavljaju ključan konstruktivni i estetski element koji je obično strogo reguliran konzervatorskim uvjetima. S obzirom na to da se ne smije narušiti izvorni izgled pokrova, sva moderna zaštitna rješenja — uključujući hidroizolaciju — smještaju se u slojeve koji nisu vidljivi. U tom okviru, bitumenski hidroizolacijski sustavi daju se kao jedan od rijetkih tehnički prikladnih i konzervatorski prihvatljivih načina za osiguranje dugotrajne vodonepropusnosti bez intervencije u vizualni identitet krova.
Povijesni krovovi, bilo ravni ili kosi, često su izvedeni bez sekundarne hidroizolacije, oslanjajući se isključivo na mehaničku otpornost pokrova. U današnjim klimatskim uvjetima — uz učestale intenzivne oborine i povećanu vlažnost zraka — takva rješenja više nisu dostatna. Ulaganje u kvalitetnu hidroizolaciju preduvjet je za bilo kakvu energetsku sanaciju, budući da neadekvatna zaštita od vode ugrožava toplinsku izolaciju, drvenu konstrukciju krovišta i povijesne materijale.
Pregled tipologije povijesnih krovova i karakterističnih problema
Kad je riječ o krovovima, postupak hidroizoliranja ovisi o vrsti krova.
Krovovi s biber crijepom. Biber crijep karakterističan je za srednjoeuropske povijesne građevine. Kod starijih objekata crijep je položen na drvenu daščanu oplatu bez parne brane ili sekundarne hidroizolacije. Problemi koji se pojavljuju su: prodori vode kod vjetrom nošenih kiša, oštećenja starih crjepova, osjetljivost na snijeg zadržan u udubinama crijepa te kapilarna vlaga u daščanoj oplati.
Krovovi sa škriljevcem. Primjenjivani na povijesnim vilama, palačama i reprezentativnim objektima, škriljevci imaju visoku trajnost, ali su osjetljivi na pomake zbog zamora materijala ili korozije pričvrsnica. Može doći do sklizanja pojedinih ploča, voda može prodrijeti kroz minimalne fuge te postoji nemogućnost potpunog brtvljenja oko detalja (dimnjaci, tavanski otvori).
Drveni krovovi (šindra). Na ruralnoj i tradicijskoj arhitekturi šindra je i danas čest pokrov, međutim ovdje su prisutni problemi mogućnosti upijanja vode, povećanja rizika od truleži drvenih dijelova kao i nepostojanje zaštitnog sloja između šindre i konstrukcije.
Metalni krovovi (bakar, pocinčani lim). Iako čvrsti, stariji metalni pokrovi imaju spojeve koji su tijekom desetljeća izgubili vodonepropusnost. Dotrajale su preklopne veze, dolazi do kondenzacije na unutarnjoj strani lima te do lokalne korozije.
Ravni krovovi na povijesnim zgradama. Iako manje česti, ravni krovovi (posebno kod historicizma i ranog modernizma) često su izvedeni s minimalnom hidroizolacijom. Pojavljuju se pukotine u podložnom mortu, vrlo često nepostojanje armirano-bitumenskog sloja, a dolazi i do zadržavanja vode zbog neravnih nagiba.
Uloga bitumenskih hidroizolacija u obnovi povijesnih krovova
Bitumenski sustavi su posebice pogodni za povijesne krovove zbog:
Nevidljivosti i konzervatorske prihvatljivosti. Svi bitumenski slojevi ugrađuju se ispod postojećeg pokrova ili u dubini konstrukcije. Time vizualni identitet objekta ostaje netaknut, što predstavlja glavni konzervatorski uvjet.
Elastičnosti i prilagodljivosti detaljima. Povijesni krovovi često imaju kompleksne oblike: više sljemena, uvale, tornjiće, lukove, dimnjake različitih formi. Polimer-bitumenske membrane (SBS-modificirane) prate deformacije podloge i omogućuju sigurno brtvljenje čak i kod nepravilnih površina.
Kompatibilnosti s tradicionalnim konstrukcijama. Bitumenski premazi i membrane dobro prianjaju na drvenu oplatu, staru žbuku, mortove te čak i na podloge s manjim nepravilnostima, što je tipično za povijesne građevine.
Trajne zaštite drvenog krovišta. Budući da su povijesne drvene grede i rogovi često osjetljivi na vlagu, sekundarna bitumenska hidroizolacija sprječava prodiranje vode u nosivu konstrukciju i time produžuje njen vijek.
Büsscher ZIB membrane za kose krovove
Za polaganje na drvene konstrukcije koriste se membrane od elastomernog bitumena s uloškom od poliesterskog filca ili staklenog voala. Ovisno o projektnoj dokumentaciji, u ponudi su membrane sa samoljepivim rubom ili proizvodi koji su samoljepivi na cijeloj površini podloge. Debljine membrana kreću se u rasponu od 0,7 do 3 mm, a površinska težina od 650 do 3300 g/m2. Gornji sloj je tkanina, dok je donji, ovisno o vrsti proizvoda tkanina ili fini pijesak.
Bitumen je visokotehnološki razvijen građevinski materijal u potpunosti prihvatljiv za okoliš. Netopiv je u vodi i visoko otporan na utjecaj organskih soli, ugljičnih kiselina i lužina. Materijal posjeduje visoku elastičnost, fleksibilnost i vlačnu čvrstoću, te brtvi prodore od vijaka i čavala kao potencijalnih kritičnih točaka u kojima dolazi do prodiranja vode na konstruktivne elemente.
Tijekom godina dolazi do prirodnog procesa starenja. Kvaliteta sirovina i krajnjeg proizvoda garantira nenadmašnu izdržljivost i performanse za projektiranu trajnost građevine. Ulaganje u krov zaštićen polimer bitumenskim membranama je ekonomično rješenje, kojim se osigurava dugi vijek trajanja krova.
Visoki zahtjevi koji se postavljaju pred membranu su:
• Otpornost na vjetar, vodu, snijeg, led, oluju, tuču i sl.
• Robusnost i visoka otpornost na mehanička opterećenja
• Trajna funkcionalnost je ključna, te membrane kao sekundarni pokrov štite temeljnu strukturu od nekontroliranog prodiranja vlage
Sanacija ravnih krovova
Ravni krovovi su najizloženiji dijelovi zgrade. Mogu se izvoditi kao topli krovovi gdje se termoizolacija nalazi na konstrukciji, a ispod hidroizolacije. U tom konceptu ravnog krova dolazi do velikih temperaturnih razlika i određenog rizika od preranog pucanja hidroizolacije.
Kod tzv. inverznog krova, taj rizik je sveden na minimum, jer se termoizolacija postavlja na hidroizolaciju štiteći je od štetnih utjecaja (ekstremnih temperatura, smrzavanja, UV radijacije, …).
Pri odabiru materijala za hidroizolaciju, mudro je izabrati proizvođača s dugogodišnjom tradicijom, s velikim brojem referenci, s međunarodnim iskustvom, drugim riječima, obratiti se stručnjacima.
Tvrtka Büsscher Hoffmann ima takvu reputaciju. Riječ je o više od sto godina tradicije proizvođača bitumenskih i polimerbitumenskih hidroizolacijskih traka. Prednost u odnosu na PVC folije je nemogućnost zbrinjavanja potonjih, te je i to razlog zbog kojeg Europa sve više ponovno zagovara bitumenske hidroizolacije.
Büsscher elastomerne bitumenske varene trake izrađene su na temelju vrhunskih tradicionalnih recepata, s naglašeno dobrom elastičnošću, primjerice otpornost na niske temperature -15°C (prema EN 1109) -20°C (prema ONORM B 3646); otpornost na visoke temperature +100°C (prema EN 1110) kao i otpornošću na starenje. Kvalitetne visokofleksibilne trake s mineralnim posipom i jakim ulošcima (poliesterski filc) koriste i u sustavima zaštite kosih krovova.
Bez obzira koju konstrukciju i izvedbu krova imate, Büsscher Hoffmann ima rješenje za vas. Te nam se slobodno obratite neovisno o problemu hidroizolacije koji želite riješiti.
Hidroizolacija predstavlja jedno od najosjetljivijih područja pri obnovi zgrada sa statusom kulturnog dobra. Ugradnja suvremene bitumenske hidroizolacije, nezamjenjive kod podzemnih hidroizolacija te izvedene isključivo u nevidljivim slojevima (kad je riječ o krovovima), ključan je korak prema zaštiti konstrukcije, osiguranju dugoročne energetske učinkovitosti i produženju životnog vijeka cijele zgrade. Bitumenski sustavi Busscher & Hoffmann omogućuju prilagodbu različitim tipologijama tradicionalnih krovova, uz poštivanje svih konzervatorskih zahtjeva i minimalnu intervenciju na autentičnoj građi.