Antistatički, neiskreći i elektroprovodni industrijski podovi

Na površinama gdje se rabe ili proizvode tvari koje su potencijalno eksplozivne jako je važno da podne obloge budu neiskreće i da se sav statički elektricitet odvodi u zemlju ili ravnomjerno raspršuje, dakle – da ne bude štetan. Iskre mogu nastati kako uslijed trenja tvrdoga materijala o tvrdu površinu, tako i radi statičkog elektriciteta. Da bi se spriječilo ili smanjilo pojavljivanje iskrenja uslijed trenja, potrebna je meka završna obrada poda.

Materijali kao što su drvo, oni koji sadrže magnezitne komponente, lateks cementne žbuke, asfaltni mastiks, oni pripremljeni sa posebnim agregatom, razni sintetički materijali (smole), organski polimeri ili s njima pripremljene cementne žbuke te mineralni agregati bez tvrdih mineralnih komponenata ne pripadaju iskrećima i ne stvaraju potencijalno opasne stupnjeve naboja statičkog elektriciteta.

Primjer kvalitetno izrađene površine betona nosive podne ploče za izvedbu samorazlivnog dvoslojnog antistatičkog i elektroprovodnog industrijskog poda

Kada hodamo po nekom podu, događa se sljedeće:

– naš potplat preuzima jedan električki naboj, a sam pod drugi, onaj suprotnog predznaka;

– statički elektricitet gomila se do granične točke ravnoteže, nakon čega se prazni preko poda ili u atmosferu; potom se tijelo i pod vraćaju na nulti potencijal;

– ako se prije pražnjenja dotaknemo predmeta koji lako skladište elektricitet ili su vezani na zemlju, elektrostatički naboj se u trenu raspršuje odnosno prazni, s time da pritom izaziva, ovisno o okolini, iskricu ili udar;

– svaki pojedinac različito će osjetiti isti električni napon; treba znati da je voltaža tijela općenito niža od 2,5 kilovolta.

Elektrostatičko ili električno polje je prostor oko naelektriziranog tijela u kojemu djeluje električna sila. Naelektrizirano tijelo čini sa svojim poljem materijalni sustav.

Električno polje privlači kad su naelektrizacije raznoimene i odbija kad su istoimene. Snaga električnog polja brojčano je jednaka djelovanju sile na jedinicu naelektriziranosti (1 C) E = F/C, pri čemu je E snaga polja, F elektrostatička sila, a C količina elektriciteta.

Električni napon (razlika potencijala) među točkama u polju brojčano je jednaka radu koji treba obaviti da bi se jedinica elektriciteta prenijela s jedne točke polja na drugo.

Probojna tvrdoća tijela je granica do koje se u dielektrici smije povećati snaga polja (V/m).

Iskra je oblik pražnjenja električnog naboja. Sastoji se od niza kratkotrajnih spontanih preskakanja s jednog naelektriziranog provodnika na drugi, ukoliko postoji odgovarajući napon.

Odvođenje naelektriziranosti je postupak kojim se naelektriziranost, koja je na nekome mjestu sabrana u opasnoj količini, odvodi bez iskrenja, pri čemu ranije naelektrizirano tijelo postaje neutralno.

Donja granica eksplozivnosti je najniža koncentracija zapaljivih plinova ili para, izmiješanih sa zrakom, koja mora postojati da bi nastala eksplozija. Granica eksplozije mjeri se u gramima na kubični metar (g/m³).

Ako zbog statičkog elektriciteta nastanu iskre, treba predvidjeti električki odvodivu završnu podnu oblogu. Završni sloj poda (oblogu) možemo tada izvesti tako, da se električni napon ravnomjerno razdjeljuje preko čitavoga poda. Ispod završne prevlake možemo položiti i bakrene (Cu) ili aluminijske (Al) trake kao odvodnike, koji moraju biti pravilno uzemljeni.

S obzirom na posebne zahtjeve, za razne se objekte projektiraju i izrađuju različiti završni podovi. Antistatički, neiskreći i elektroprovodni podovi su potrebni:

  • kod procesa ugroženih eksplozivnim smjesama plinova, para ili prašine u zraku;
  • kod rada s eksplozivnim materijalima i streljivom;
  • kod procesa, kod kojih nema opasnosti radi eksplozivnih smjesa, ali bi statički elektricitet mogao biti izvor požara, šteta i poremećaja u proizvodnji (tekstilna, grafička industrija, i drugo);
  • u računalnim središnjicama;
  • u bolnicama;
  • u elektronskoj industriji te pri proizvodnji mikrospojeva, na kojima i statički elektricitet ostavlja trajne tragove i kvari ih.

Najčešće se u ove svrhe koriste sljedeće završne podne obloge:

  • samorazlivne obloge na osnovi sintetičkih smola;
  • antistatički i elektroprovodni vinili (PVC);
  • teraco (izrađen na samom kraju radova ili već ranije), položen na poseban estrih odnosno AB ploču;
  • teraco izrađen od epoksidne smole;
  • posebne prevlake koje sadrže fino odvojene čestice željeza, uzemljene bakrenom trakom;
  • magnezitno-kloridni pod;
  • cementom vezani podovi, pripremljeni sa posebno odabranim i probranim mineralnim agregatima, koji ne sadrže tvrde mineralne komponente (tvrdoće po Mohsu < 5).

Prilikom projektiranja i izrade tih podova treba poštovati i značajke svake pojedine proizvodnje, dodatne ili posebne mjere te sredstva za osiguranje od statičkog elektriciteta. Izrada spomenutih podova je visoko specijaliziran i zahtjevan posao; ako se susretnemo sa takvim zahtjevima ili poteškoćama, dobro je posavjetovati se sa stručnjakom.

Za izradu antistatičkih podova u bolnicama, u prostorima gdje se obavlja anestezija te u operacijskim ili kirurškim dvoranama za podne se obloge preporučuju posebni teraco betoni, izliveni na samom kraju radova ili oni prethodno izrađeni, gotovi proizvodi, te antistatički vinili ili epoksidi. Ondje gdje se zahtijevaju antistatičke i / ili elektroodvodne podne obloge, općenito se ne može preporučiti ugradnja podnoga grijanja.

Velike poteškoće nastaju tamo gdje je već i zbog radnog procesa relativna vlažnost zraka manja od 70 posto i gdje se elektroprovodne i / ili antistatičke obloge mogu jače uprljati. Naime, na suhom zraku se smanjuje elektroprovodnost obloge, naročito ako je ona vezana cementom. Ako se uprlja ili u nju prodru razna topila, rastopine, lakovi ili drugo, na određenom mjestu (najčešće onom koje je najkritičnije) može doći do nepotpunog ili prekinutog odvođenja statičkog elektriciteta. Zato su potrebni umjetno i redovito vlaženje te kontrola obloge. Prljavštinu, naprotiv, treba čistiti ili postaviti odgovarajuće posude odnosno lako uklonive prostirke. Takve su, recimo, podne obloge oko kabina u lakirnicama.

…nastavak u sljedećem broju

Zdeslav Jamšek, dipl. ing. građ.
Građevinski institut ZRMK, d. o. o.