VLAKNA TEKSTILNIH PODNIH OBLOGA, 3. dio

Prirodna vlakna – Svila

Legenda o svilarstvu kaže, da je princeza Si-Ling-Chi šetajući vrtom ubrala s murve nekakvu bijelu čahuru. Tijekom ručka ova je slučajno upala u čaj i – razvila se. Niti koje su se u tom trenu pojavile obilježile su početak svilarstva. U Europu su navodno caru Justinijanu jajašca dudova svilca donijeli njegovi podanici sa Cejlona 552. godine. Jajašca su pritom sakrili u šupljinu bambusova štapa, jer je tada izvoz svilenih čahura bio zabranjen, a prekršitelje je očekivala – smrtna kazna.

Među tekstilnim vlaknima svila zauzima posebno mjesto zbog njezina preovladavanja u dragocjenim, dekorativnim i luksuznim proizvodima. Mnogo puta je stoga nazivamo i “kraljicom vlakana”. I na području tekstilnih podnih obloga ona se koristi prije svega za izradu vrlo skupih kineskih i perzijskih sagova, koje izrađuju ručno na okomitim tkalačkim stanovima. Svileni sagovi imaju do 1,2 milijuna čvorova po kvadratnom metru. Uzevši u obzir da se jedan sag od svile veličine cca. 5 m2 izrađuje i do 6 mjeseci, a da školovanje takvog djelatnika traje i do 7 godina, cijena je primjerena svemu tome. Upravo iz tog razloga, oni najfiniji primjerci svilenih sagova obično – vise po zidovima.  

Svileno vlakno dobiva se iz čahura koje proizvode gusjenice dudova svilca, među kojima je najraširenija Bombyx mori (slika 1A). Kao dudov svilac, bjeličast ili bijelo -žućkasti leptir liježe jajašca iz kojih se potom izliježu gusjenice (slika 1B), koje su strahovito proždrljive. 1.400 gusjenica iz jednog grama jajašaca tijekom 32 dana svojega razvitka može pojesti i do 40 kg murvina lišća. U tim im se danima težina uvećava za 6.000 puta, a zbog pretijesne kože mijenjaju je i do četiri puta. Nakon 32. dana gusjenica se zapreda u čahuru, za što joj je potrebno 3 do 4 dana (slika 1C). Slojevi čahure se međusobno razlikuju po kakvoći i po nazivu: onaj vanjski sloj nazivamo svilenom vatom, sljedeći čupavom svilom (bourrette), potom slijedi vata, a posljednji je sloj telette.

k03-34-01Cjelokupna dužina niti omotane u čahuru iznosi neprekinutih 3.000 – 4.000 metara,  ali se sa čahure može odviti između 500 i 900 m. Da bismo svilene niti lakše odvijali, čahure se prvo moraju položiti u vodu topline od 80 – 95 °C, čime omekšavamo tvar nazvanu sericin, kojom su niti međusobno slijepljene. Svaka nit sirove svile sastavljena je od dviju zasebnih fibroinskih niti (fibroin je bjelančevina), koje su međusobno slijepljene sericinom. Postupkom koji nazivamo degumiranje razdvajamo ove dvije niti jednu od druge. Tako se dobiva  degumirana svila.

Svila na površini ima brazgotine i nije ravnomjerne debljine (slika 2), a gledana u presjeku izgleda poput nepravilnog trokuta, samo zaobljenih rubova.

A kakve su samo osobine svile! Prirodna svila je meka i podatna, te pod dodirom djeluje plemenito. Boja sirove svile (t.j. dvojnih niti) je žućkasta, zelenkasta, crvenkasta ili bijela, no same su svilene niti, gledane pojedinačno – bezbojne. Pigment se nalazi u sericinu, koji se tijekom degumiranja uklanja. Svila je čvrsto vlakno. Njezina otpornost na trganje kreće se između 30 – 50 cN×tex-1, što opet daje stupanj elastičnog rastezanja pri trganju od 20 – 25 %. Elastična svojstva svile ne mogu se takmičiti s onima koja odlikuju vunu.

Svila upija cca. 11 % vlage. Iako time upija vlagu u visini i do 1/3 vlasttite težine, ona ne pruža osjećaj vlažnosti. Sposobnost bojenja svile nalik je onoj koju imaju vunena vlakna.

k03-34-02Svila podnosi više temperature od vune, jer se razgrađuje pri 175 °C. Kad svilu približimo izvoru vatre, ona će se prvo skrčiti, a potom početi gorjeti. Izgara polako, pri čemu se razvija i snažan miris nalik onome što ga osjećamo kod spaljene kose.

No, ako se svila izlaže izravnoj sunčevoj svjetlosti ona gubi na čvrstoći. Prirodna svila otporna je na redukcijska i oksidacijska sredstva. Općenito se može reći da je bjelančevina fibroin svilenog vlakna otpornija na kemijska djelovanja od bjelančevine keratin kod vunenog vlakna.

Prirodna svila je loš provodnik topline i elektriciteta (specifični električni otpor iznosi 1019  – 1011 W×cm). Zbog njega se ona statički nabija, što izaziva probleme, i to prije svega prilikom njene prerade. Posebnu pozornost ovoj osobini treba posvetiti naročito onda, kad je okolina suha.

Kod svile, naročitu pažnju moramo obratiti na njezino njegovanje. Svilu je potrebno njegovati posebnim, upravo svili namijenjenim sredstvima. Obično je najbolje pridržavati se uputstava proizvođača, a ako su ona nerazumljiva, treba se posavjetovati sa stručnjacima koji se bave čišćenjem svilenih podnih obloga. Što se tiče cijene koju svilene podne obloge dosežu na tržištu, možemo vam preporučiti da se pridržavate naputaka koji slijede.

 JESTE LI ZNALI …

  • da boja i oblik čahure ovisi o spolu i vrsti dudovog svilca; kineske i japanske čahure su srebrno bijele, neke japanske čahure su i zeleno-bijele, svijetloplave ili ružićaste; levantske i maloazijske čahure su sivobijele, a europske obično žućkaste.
  • da se za uzgoj dudova svilca znalo i u Sloveniji, i to u planinskim predjelima; većina obrtnika bila je smještena u Ljubljani, gdje se između 1735. i 1800. godine razvio svilarski obrt; krajem XVIII. stoljeća su svi svilarski obrti nestali sa slovenskog područja uslijed opće krize
  • da su se uzgojem dudova svilca pokušavali baviti i u Engleskoj! 1608. godine je engleski kralj James I izdao nalog da se posadi 10.000 murvi kojima su željeli hraniti dudove svilce; nažalost, pri tome su posadili crne murve, a njih dudov svilac ne voli – on se hrani bijelim murvama.
  • da vijek trajanja svilenih sagova iznosi od 150 do 300 godina; tako je i uz starost od 50 godina svileni sag još uvijek “nov”; zato tek za sagove starije od 100 godina kažemo da pripadaju antikvitetima.

doc. dr. Urška Stankovič Elesini
Prirodoslovno – tehnički fakultet, Odsjek za tekstilnu proizvodnju

PODIJELI