VLAKNA TEKSTILNIH PODNIH OBLOGA, 2.dio

Prirodna vlakna – vuna

Među vlaknima koja se koriste za tekstilne podne obloge, vuna ima naročito mjesto. Ako se ne radi o jako prohodnim površinama, vuna se može uspješno koristiti i kao podloga za podne obloge. Egipćani su na platno našivali raznobojne vunene tkanine te tako izrađene proizvode koristili kao sagove i prekrivače. Većina kineskih prekrivača izrađivala se uvezivanjem čvorova svilenih niti koji su se vezali na pamučnu ili vunenu podlogu, a kasnije su za prohodne površine počeli koristiti i vunu. Nomadi srednje Azije izrađivali su vunene podne obloge na vodoravnim ručnim razbojima. Naravno, time se nastavilo sve do danas, kada se vuna kao sirovina za podne obloge koristi znatno manje, jer su je zamijenila jeftinija sintetička vlakna kao  npr. poliamid, polipropilen, itd.

k02-30-01Vunena vlakna dobivamo striženjem ovaca koje se uzgajaju na različitim područjima u Engleskoj, Pakistanu, Indiji, Novom Zelandu (slika 1), itd. Novozelandska vuna je duga i ima visok sjaj, dok je engleska vuna obično kraća i srednje gruba. Većina grube vune, koja se dobiva od npr. iranskih ovaca nomadskih plemena, koristi se za ručnu izradu prekrivača čvorovima.

Vrsta ovce, podneblje, hrana, opskrba, spol, starost i zdravlje ovce su čimbenici koji snažno utječu na kakvoću vune. Tako će npr. dlaka ovaca koje se hrane travom što raste na vapnenačkom tlu biti gruba, dok će dlaka ovaca koje se hrane travom koja raste na glinenoj zemlji biti tanka i svilenkasta.

Prema kakvoći, najbolju dlaku dobivamo s trbuha, bokova i nogu ovaca, a nešto slabiju s obiju strana vrata, leđnog dijela i sa stegana. Dlaku koja raste na ovci dijelimo u tri skupine: podlanku, koja je tanka, kovrčava, meka (dobra vuna), nadlanku, koja je duga, gruba, tvrda te srednjicu, koja je kratka i debela (i koja se slabije boji). Dlaka raste iz korijena dlaka u mješčićima dlake, a kad izbije iz kože, znoj i vunena mast (lanolin) je štite od vanjskih utjecaja. Prije daljnje prerade vuna se pere da bi se uklonio znoj, masti i ostale nečistoće. Nakon pranja, na vuni za podne obloge ostaje još uvijek cca. 2 % masti.

Vunena vlakna se međusobno razlikuju, ovisno o pasmini ovce, po finoći (16 – 70 mm i više), dužini (6 – 16 cm), boji (ovisno o vrsti ovaca i sorti vlakana) te kovrčavosti, koja vunenim vlaknima daje voluminoznost, sposobnost izravnavanja te otpornost na skupljanje i gužvanje (slika 2).

k02-30-02

Nije baš svaka vuna prikladna za izradu tekstilnih podnih obloga. Vuna koja se koristi za tekstilne podne obloge mora biti otporna na neprestano savijanje i habanje. Obično je “vuna za prekrivače” dovoljno tvrda i sposobna za izravnavanje. Tekstilne podne obloge možemo izrađivati iz jedne vrste vune, a možemo koristiti i mješavinu raznih vrsta. Miješanje različitih vrsta vunenih vlakana nije jednostavno, jer različite vrste imaju različite osobine, što opet utječe na njihovu daljnju preradu, a prije svega na bojenje i tiskanje.

Vuna se drži podatnim vlaknom. Vunena vlakna imaju ovalni ili okrugli presjek (slika 3), te prilično ljuskastu površinu (slika 4).

Oblik ljuske (ili epidermalne stanice) ovisi o vrsti vune. Ljuskavost omogućuje dobru povezanost među vlaknima, ali na žalost također i zamrsivost (zaplitanje vlakana zbog ljusaka). Sljedeća osobina također može biti vrlo neugodna, posebno ako se proizvod održava na neodgovarajući način, što osim zamrsivosti vlakana dovodi i do skupljanja (pod utjecajem temperature, vlage, mehaničkog gužvanja, itd.). Zbog ove neugodnosti vlakna se dodatno obrađuju, odnosno ljuske se prekrivaju tankim filmom koji će spriječiti zaplitanje vune.
k02-30-03U dobre osobine vune ubrajamo mogućnost očuvanja “novog” izgleda, to jest, njezinu sposobnost izravnavanja pri oblikovanju i savijanju. I tako, dok sintetička vlakna nakon izvjesnog vremena uslijed neprestane uporabe izgledaju «umorno» (rabljeno i oštećeno), vunena će vlakna još uvijek imati “zdrav” izgled i bit će ugodna za dodirivanje. Tome pripomaže i nježno četkanje podne obloge te odgovarajući uvjeti u prostoru, koji vunenim vlaknima omogućuju odgovarajuće preuzimanje vlage (savijeno vuneno vlakno se na vlazi opet izravnava).

Unatoč tome što vunene podne obloge ponekad gore (kad vlakno izložimo plamenu, ono se krči i polako sagorijeva, a kad ga udaljimo od plamena ono se gasi – svojstvo samougasivosti; prilikom izgaranja se širi neugodan miris sličan mirisu zapaljene kose), ipak su bila razvijena različita sredstva za dodatnu preradu, koja omogućuju vunenim podnim oblogama – za kakvu god namjenu one služile – da izdrže najrazličitije testove zapaljivosti.

Vuneni proizvodi predstavljaju “slasnu” hranu za moljce, i zato se vuna još u procesu prerade uvijek dodatno i kemijski zaštićuje (npr. sredstvom Mitin). Ovih se neugodnih insekata možemo riješiti i sami, i to tako da vunenu podnu oblogu održavamo čistom te omogućimo odgovarajuće kruženje zraka u prostoru u kojemu se ona nalazi. Ispravno održavanje je bitan uvjet za dugu i ugodnu uporabu.

k02-30-04Vuna preuzima čestice prašine što neprestano kruže prostorom. Na prljave podne obloge utječu elektrostatički naboj, količina vlage u prostoru, glatkoća i presjek vlakana te hidrofilna priroda vlakana. Sa stanovišta vizualnog dojma, vunene podne obloge podliježu promjenama na površini, ali pripadaju oblogama koje se sporo onečišćuju. Iza njih slijede podne obloge od poliamida, poliestera pa sve do akrila, koji se nalazi na vrhu ljestvice po brzini onečišćavanja.

Tekstilne podne obloge općenito imaju veliku ulogu kod zvučne izolacije, jer ih odlikuje slaba propusnost zvukova. Vunena vlakna imaju vrlo slabu zvučnu propusnost. To je stoga što imaju slabo orijentiranu strukturu zbog koje se gubi energetski odjek zvučnog vala, koji udara o vlakna podne obloge. Kao primjer: brzina širenja zvuka u dobro orijentiranim vlaknima iznosi 9000 m/s, dok u nisko orijentiranim vlaknima – kao što je npr. vuna – samo 1400 m/s. Uz slabu zvučnu propusnost, pored neorijentiranosti u vlaknima treba uzeti u obzir i neorijentiranost vlakana u samoj podnoj oblozi; jer, zvučna izolacija se, primjerice, povećava, ako su vlakna podne obloge nerezana u odnosu na ona koja su rezana.

Vunene podne obloge imaju dobre toplotno – izolacijske osobine. U normalnim uvjetima, kod male gustoće električnog toka, vuneno vlakno se ponaša kao normalni provodnik velika otpora, koji se međutim snažno mijenja već i pri vrlo malim promjenama relativne vlage u zraku (električni specifični otpor iznosi 1010 W•cm).

A kakve su tek ostale osobine vune! Direktno izlaganje ultraljubičastim zrakama šteti vuni. Postojana je na klasična organska otapala, a rastapa se u alkalijama i spojevima s aktivnim klorom (hipoklorit). Pri 130 °C vunena će vlakna požutjeti te protjecanjem vremena gube podatljivost i čvrstoću. Čvrstoća je nešto niža nego kod nekih drugih prirodnih vlakana (primjerice, kod pamuka) i iznosi 45 cN/tex. U vlažnom se čvrstoća smanjuje. Vunena vlakna preuzimaju od 12 – 18 % vlage.

Osobine nam govore da je vuna izdržljiva i da uz pravilno održavanje može dugo vremena očuvati lijep izgled. Korisnici se s ovim slažu te dodaju, da je vuna ugodna i topla; a s time ćemo se svakako složiti i mi.

Jeste li znali …

  • da u Engleskoj postoji preko 60 različitih pasmina te velik broj križanih pasmina, koje daju preko 46 milijuna kilograma vune; svaka od tih vuna ima različite osobine i zato je njihova uporaba iznimno široka – od finih odjevnih predmeta do grubih tkanina za prevlačenje namještaja, te od ugodnih, finih, pletenih, pa sve do grubih podnih obloga. Preko 65 % ostrižene vune koristi se za izradu tekstilnih podnih obloga.
  • da u Novom Zelandu ima više ovaca no ljudi – tamo na jednog čovjeka dolazi 13 ovaca.
  • da se prekrivač prosječne veličine izrađuje od vune šest do sedam ovaca.
  • da “randman vune” znači količinu čiste, oprane vune koja se  dobiva iz 1000 kg prljave vune nakon njezina pranja.

doc.dr.Urška Stankovič Elesini
Prirodoslovno – tehnički fakultet u Ljubljani, Odjel za tekstil

PODIJELI