VLAKNA TEKSTILNIH PODNIH OBLOGA, 1. dio

Priča kaže, da se vunu prelo i tkalo još 6000 godina prije nove ere, da su Egipćani za svoj rad koristili ručne razboje (1480 god pr. n. e) i da su još 464. godine prije n.e. u Mongoliji izrađivali tepihe koji su u svim svojstvima odgovarali perzijskim ili anatolijskom tepisima. Priča se ispredala sve do današnjih dana. No, opis priče nije namjena ovog članka, iako je važan čimbenik pri proučavanju vrsta vlakana koja su se upotrebljavala za izradu najrazličitijih tekstilnih podnih obloga.

Svaka vrsta vlakana ima svoja svojstva, stoga je njihov brižan odabir vrlo važan pri izradi i namjeni tekstilnih podnih obloga. Da bismo bolje upoznali pojedina vlakna i njihova svojstva, u sklopu rubrike »Vlakna tekstilnih obloga« u sljedećim ćemo ih brojevima Koraka detaljno opisati.  Pri tome, naravno nećemo ići mimo njihove podjele, koja je temelj za  daljnje upoznavanje.

U početku su se za izradu tekstilnih podnih obloga koristila isključivo prirodna vlakna, primjerice vuna, pamuk, svila i slično. Zbog niskih cijena i jednostavnog održavanja, nakon 1950. godine veliki su prodor u industriji podnih obloga  napravila kemijska vlakna – akril, poliamid, polipropilen, klorovlakna, poliester itd.

Tekstilna vlakna dijelimo  na dvije osnovne skupine: prirodna i kemijska vlakna

Prirodna vlakna  su ona koja dobivamo od životinja, odnosno životinjska vlakna, te ona koja dobivamo preradom biljaka, odnosno biljna vlakna (slika 1)

k01-44-01

Životinjska vlakna dijelimo na ona koja sadrže bjelančevinu keratin (vuna i druge životinjske dlake), te ona koja sadrže fibroin  (svila).

Biljna vlakna dijelimo na  sjemenska, lisna, stabljična i plodova;  pamučna vlakna rastu iz sjemena, zato se ubrajaju među sjemenska vlakna. Lanena, konopljina i jutina vlakna dobivamo iz stabljika, zato ih uvrštavamo među stabljična vlakna. Sisal vlakna dobivamo iz listova agave, zato se ubrajaju u u lisna vlakna. Konačno, tu su još kokosova vlakna, koja dobivamo s površine ploda kokosovog oraha, zato ih uvrštavamo u plodova vlakna.

Među svim prirodnim vlaknima vuna je načešće korišteno prirodno vlakno za tekstilne podne obloge, prije svega zbog prednosti koje nudi:     ugodnost, pružnost, udobnost, samogasivost, apsorpcija buke i udaraca itd. Loše svojstvo vunenih podnih obloga je neotpornost na insekte (npr. moljce), te stoga vunene podne obloge zahtijevaju dodatnu obradu.

Kemijska vlakna  dijelimo na regenerirana, modificirana i sintetička vlakna (slika 2).k01-44-02

Među regenerirana vlakna uvrštavamo viskozna, polinozna vlakna i bakro vlakna. Krivo je mišljenje da su ta vlakna prirodna. Točno je, naime, da je osnova tih vlakana celuloza (dobivena iz smreke, bukve ili topole) ali se ona tek nizom kemijskih reakcija prerade u  vlakna.

U modificirana vlakna uvrštavamo acetatna vlakna, koja u industriji tekstilnih podnih obloga ne srećemo često.

Sintetička vlakna, kao treću skupinu kemijskih vlakana, dijelimo obzirom na kemijsku reakciju njihova nastajanja (polikondenzacija ili poliadicija). Za tekstilne su podne obloge među sintetičkim vlaknima najvažnija poliamidna, poliesterska, polipropilenska te akrilna vlakna.

Kao i prirodna, i sintetička vlakna imaju različite prednosti i nedostatke.  Odlikuje ih visoki stupanj pružnosti i mekoće. Poliamid je vrlo trajan, poliesterska i akrilna vlakna su nešto manje trajna te podložna nastanku pilinga, dok su polipropilenska vlakna najmanje podložna pilingu i pojavi statičkog elektriciteta.

S pokušajem da se riješi problem pojave statičkog elektriciteta, na tržištu su se pojavila nova vlakna pod trgovačkim imenima kao npr.  Antron III, Ultron Nylon itd. Spomenuti proizvodi su sintetička vlakna čija je jezgra izrađena od ugljika. Sintetička vlakna prevučena slojem metala prodaju se pod trgovačkim imenom X – Static te se kao takva upredaju u pređu koja se koristi za izradu hodne površine tekstilnih podnih obloga. Zanimljiv način odvođenja statičkog elektriciteta s podnih obloga je uključivanje metalnih niti u konstrukciju podne obloge. Nabrojani načini nisu i jedini načini kojima se može izbjeći pojava statičkog elektriciteta. Poznate su i najrazličitije druge mogućnosti kao npr. antistatička obrada (npr. Scotchgard), vodljive podloge od lateksa itd.

Tekstilne podne obloge od sintetičkih vlakana obično nisu visoko upojne. Spomenuto svojstvo je važno kod odstranjivanja mrlja. Loše svojstvo podnih obloga izrađenih od sinetičkih vlakana je termoplastičnost, zbog koje opušci cigareta ili drugi vrući predmeti ostavljaju tragove na površini podne obloge.

Na kraju, spomenimo još vlakna koja možemo ubrojiti u ostala vlakna.  Ona su organskog ili anorganskog podrijetla. Riječ je o vlaknima kao što su naprimjer azbestna, staklena, keramička, kamena, metalna itd.  Neka od spomenutih vlakana upotrebljavaju se u tekstilnim podnim oblogama za poboljšanje određenih svojstava, kao primjerice ojačanje primarne i sekundarne podloge, odvođenje statičkog elektriciteta i slično.

Za izradu tekstilnih podnih obloga od kemijskih vlakana upotrebljavaju se rezana teksturirana vlakna, (glatke pređe dobivaju teksturu koja im daje specifična svojstva kao npr. toplinsku  izolaciju, voluminoznost, rastezljivost, ugodniji dodir i slično) ili BCF vlakna (Bulk Continuous Filament – teksturirana vlakna viših dužinskih masa).

JESTE LI ZNALI…

… da se finoća tekstilne pređe (grubost ili finoća) označava brojčanim sustavom? Različita područja tekstilne industrije rabe u tu svrhu vlasite sustave koje možemo podijeliti  u dvije skupine:

  • neposredni sustav ili težinski sustav, u kojem se finoća pređe daje u masenim jedinicama po dužnoj jedinici = dužinska masa, često imenovana i titar pređe
  • posredni sustav ili dužinski sustav, u kojem se finoća pređe daje u dužinskim jedinicama po masenoj jedinici = uobičajeno nazvan broj  pređe.

… Da ne bi bilo zabune,  1956. godine je postignut dogovor, da se za međunarodnu uporabu preuzme sustav tex, kao nadomjestak za tradicionalne sustave označavanja. Spomenuti je sustav neposredan, tj. opisuje dužinsku masu određene dužine tekstilnog materijala.  Sustav je decimalan i rabi jedinice metričkog sustava. Osnovna jedinica je tex. Jedan tex je masa u gramima jednog kilometra pređe. Dakle, ako je dužinska masa pređe 25 tex, znači da jedan kilometar pređe teži 25 grama.

doc. dr. Urška Stankovič Elesini
Prirodoslovnotehnički fakultet,Odjel za tekstil

 

PODIJELI