Podloga je pri polaganju različitih podnih obloga od ključnog značenja, ako želimo postići optimalan konačni rezultat. Najveću pozornost moramo usmjeriti na sve faze njezine pripreme i izvedbe, a prije svega moramo biti pažljivi pri izvedbi odgovarajuće toplinske, zvučne i posebno, hidroizolacije. Loša je podloga, naime, vrlo često uzrok slabog stanja čak i novih podnih obloga. Vrijedi pravilo, da završni, gornji sloj nikada ne može biti bolji od nosećega.
Kakva bi trebala biti podloga, ovisi i o tipu podne obloge koju namjeravamo položiti. Ako ćemo polagati mineralnu oblogu (prirodni ili umjetni kamen, keramiku) dovoljno je da je estrih tvrd i mehanički otporan. Pri polaganju tekstilnih obloga, moramo paziti da podloga bude dobro izravnana, a ako polažemo parket, podloga mora biti i elastična, odnosno otporna na gibanje i djelovanje drveta.
Obzirom na vrstu veziva, u graditeljstvu razlikujemo tri tipa estriha:
- cementni estrih
- brzovezujući estrih
- anhidritni estrih
CEMENTNI ESTRIH
U prvom broju ćemo podrobnije obraditi cementni estrih, koji je pri polaganju raznovrsnih podnih obloga najčešća podloga. Cementni je estrih sastavljen iz smjese cementa, pijeska i gramoza (agregata) različite granulacije te vode. Svaki od ovih materijala zbog svojih prirodnih značajki i u odnosu na količinski omjer u mješavini, neposredno utječe na konačna svojstva estriha. Cement je hidraulično vezivo, dakle veže u prisutnosti vode. Općenito vrijedi da je pravilni omjer cementa i vode oko 0,5%. Premali postotak vode ne zadovoljava uvjet potpune hidratacije cementa, a preveliki pak povećava poroznost cementne mase i tako smanjuje mehaničku otpornost cementa. Postotak vode možemo smanjiti u slučaju da cementnoj masi primiješamo druge specifične dodatke. Granulacija agregata se mijenja od 0 do 8-10 mm promjera, ovisno o debljini koju želimo postići. Načelno, promjer agregata ne bi trebao biti veći od petine ukupne debljine estriha koju želimo dobiti. Kameniti materijal ne smije sadržavati organske nečistoće, na primjer blato ili ilovaču, a također za izradu cementa ne smijemo upotrebljavati boćatu vodu (mješavinu slatke i morske vode).
ESTRIH POGODAN ZA POLAGANJE PODA
da bi bio pogodan za polaganje podne obloge, cementni estrih mora zadovoljiti određene uvjete i imati odgovarajuća svojstva. U nastavku ćemo opisati kako postižemo te uvjete i kako izgleda odgovarajući estrih.
Odgovarajući estrih mora biti:
- čvrst
- ravan
- suh
- čist
Čvrst
Ako je estrih bio pravilno položen, ne bi se smjele pojaviti teškoće s mehaničkom otpornošću, povezivanjem i stabilnošću. Unatoč tome, čvrstoću je uputno provjeriti odgovarajućim aparatom – obično koristimo posebni čelični šiljak na koji pričvrstimo mjerni uteg mase 2-3 kg i spustimo ga s unaprijed određene visine. Još je jednostavnije ako upotrijebimo drveni čekić ili šiljak čavla. Opterećenje ne smije oštetiti površinu estriha, niz utega ili čavao, već samo dodirnuti, osjetiti podlogu. Ako estrih nije dovoljno čvrst, učvrstit ćemo ga pretpremazom. Na tržištu se mogu naći različiti proizvodi za utvrđivanje podloge, a pritom je važno da se pri uporabi ravnamo po uputama proizvođača i pazimo na to koje ćemo proizvode upotrijebiti za sljedeći sloj (masu za izravnavanje, ljepilo …)
Ravan
Estrih mora biti ravan, bez eventualnih utora ili valovitih površina. Ravnoću provjeravamo metalnom palicom različitih duljina ovisno o razdaljini između dvije točke koje želimo izmjeriti. Po standardu DIN 18202 dozvoljena su sljedeća odstupanja:
Pravilna izvedba ravne podloge je dužnost poduzeća koje vrši polaganje estriha. Polagač podnih obloga trebao bi samo odstraniti eventualne manje nepravilnosti strojem s posebnim diskovima za brušenje, raznim pretpremazima ili posebnim proizvodima za izravnavanje, ovisno o tome treba li odstraniti površinske nepravilnosti ili izravnati određene predjele koji nisu u istoj visini. O izravnavanju podloge i o pravilnoj uporabi masa za izravnavanje govorit ćemo u jednom od sljedećih brojeva časopisa.
Suh
Normalno vrijeme sušenja cementnog estriha je 10/15 dana po svakom centimetru debljine. Sušenje u zimskom razdoblju lako može potrajati i dulje, ako smo masi dodali porozne i upijajuće materijale ili ako smo površinu na kraju strojno obradili. U posljednjem primjeru, dakle s uporabom stroja, površina postaje vrlo kompaktna i zatvorena, što otežava isparavanje vode koju sadrži estrih. Nasuprot tome, tijekom ljetnog perioda, zbog vjetrovitih ili suhih dana, potrebno vrijeme sušenja se smanjuje. Ako polažemo parket, suvišna vlažnost (koju najbolje možemo izmjeriti karbidnom CM metodom ) kod cementnih estriha ne smije prijeći 2% (po standardu JUS U.F2.016:1989 vlažnost ne smije prijeći 3%, po iskustvima njemačkih i talijanskih podopolagača, iskazuje se da taj stupanj treba biti maksimalno 2%) U prodaji se mogu naći i dobri elektronski instrumenti koji se lako rabe i znatno olakšavaju mjerenje vlažnosti cementnog estriha, a primjereni su prije svega u situacijama kad je potrebno obaviti veći broj mjerenja. Pored ove dvije metode u uporabi su još:
metoda s papirom za časopise- metoda s polietilenom
- metoda s fenolftaleinom
- metoda s lakmus papirom
Bez obzira na to što postoji više metoda za mjerenje vlažnosti podloge i da su neke od njih vrlo jednostavne, moramo znati da najbolje jamstvo i najtočnije rezultate daje metoda s karbidom, koju provodimo s CM aparatom.
Za provjeravanje higroskopnog stanja podloge služimo se donjom tabelom, koja nam pokazuje maksimalne vrijednosti količine vlažnosti u cementnom estrihu u odnosu na tip podne obloge koju namjeravamo položiti. Nepoštivanje ovih vrijednosti je čest uzrok problema i prigovora po konačnom polaganju podne obloge.
Najčešće vidljive greške su:
- mjehurići u PVC-u i gumi
- nabreknuće drveta
- eflorescencija kod ciglenih podova
- mrlje na mramoru i prirodnom kamenu
- prsnuća na keramici
Važno je da uzorak uzmemo uzduž cijele debljine estriha i ne samo na površini. Stupanj vlažnosti površinskog sloja nam ne pokazuje realnu vlažnost cijele podloge. U slučaju postojanja parne brane to će biti dovoljno, no ako brane nema, nužno je proučiti stanje vlažnosti u podložnom betonu. Osim toga, postoci vode u pojedinim agregatima koje upotrebljavamo za podlogu su različiti (suhi, djelomice vlažni, agregat zasićen vodom)
Čist
Prije polaganja podne obloge ili mase za izravnavanje moramo estrih pobrusiti i brižljivo očistiti od prašine i svih mrlja od ulja ili boje. Usisavač je nužna oprema svakog podopolagača. Ako smo odstranili staru oblogu, moramo paziti da nema ostataka ljepila, jer svaka zaostala nečistoća smanjuje prionjivost mase za izravnavanje ili ljepila za podlogu.
Obzirom na tip izvedbe, cementne estrihe dijelimo na:
- monolitni estrih
- estrih na razdjelnom sloju
- plivajući estrih
Monolitni estrih
Monolitni estrih je tanak (od 1 do 3 cm) ili normalne debljine (4 ili 5 cm). Kod manjih debljina je prije izvedbe estriha nužno polaganje vezivnog sloja, koji se radi od epoksidne smole ili od cementnog mlijeka i odgovarajućeg lateksa. Vezivni sloj je neophodan jer cementna masa nije dovoljno jaka da bi se dobro primila za podlogu. Bez tog međusloja postoji opasnost da se estrih odvoji, drobi, raspuca ili se razlomi, te bi ga trebalo ponovno obrađivati.
Za estrihe debljine 4 do 5 cm vezivni sloj nije nužan, no u oba se slučaja moramo uvjeriti da iz podložnog betona na koji nanosimo estrih ne probija vlaga, da je zaštićen s parnom branom ili položen na prozračni sloj. Za prozračen smatramo takav sloj, koji ima učinkovitu, dostatnu i konstantnu promjenu zraka po cijeloj površini koja je namijenjena za polaganje podne obloge. Moraju se spriječiti sve mogućnosti eventualnog prodora vode koji bi ugrozio cjelokupni konačni izgled položenog poda.
Estrih na sloju za razdvajanje
To je estrih debljine najmanje 4 cm, kojeg polažemo na navarenu bitumensku hidroizolaciju, polietilensku foliju ili slične proizvode. Taj sloj prije svega ima ulogu da spriječi upijanje vode iz smjese estriha u podložni beton. Kad ne bi bilo izolacije, voda bi se polako, ali neprestano oslobađala kroz novopoloženi estrih dok se oba ne bi potpuno osušila. Druga je uloga ovog sloja uloga parne brane, koja prije nije bila predviđena, ali se pokazala nužno potrebnom zbog neprestanog prodora vlage iz podloge na površinu (u prostorima kao što su kleti, vježbaonice, i slični prostori s velikom količinom pare i vlage). Najzad, razdjelni sloj također utvrđuje estrih koji tako u slučaju eventualnih pomaka neće oštetiti nosivu strukturu.
Estrih je preporučljivo odijeliti od stjenke (zidova), stupova ili izbočenih predjela dilatacijskom trakom od polistirola, kartona ili drugog kompresibilnog materijala debljine približno 1 cm. U slučaju vrlo velikih površina na elastičnim podlogama ili u prostorima koji su predviđeni za znatna opterećenja, trebamo predvidjeti armiranje cementnog estriha čeličnom mrežom. Također treba predvidjeti strukturne i dilatacijske spojeve, ovisno o tipu poda, željenoj debljini i uporabnoj namjeni. Estrih nakon polaganja trebamo njegovati tako da ga prekrijemo kartonom, plastikom ili sličnim materijalom kako bi ga zaštitili od smrzavanja, direktnog sunca ili propuha. Estrih bi trebalo ostaviti tako zaštićen približno 10 dana.
Plivajući estrih
Plivajući estrih izvodimo ako je potrebna toplinska ili zvučna izolacija ili ako želimo dobiti veće debljine a pritom ne želimo dodatno opteretiti betonsku podlogu. Koristimo materijale za rasterećenje koji su lagani, na primjer pluto, ekspandiranu glinu, polistirol u kuglicama ili pločama, ili pak druge odgovarajuće materijale koji su nam danas na raspolaganju. Pri uporabi takvih materijala koji su lako stišljivi (kompresibilni) i po običaju ih postavljamo bez cementnog vezivnog sloja, moramo položiti estrih najmanje debljine 4 cm i nužno ga armirati čeličnom mrežom. I u tom je slučaju preporučljivo položiti sloj za utvrđivanje prije nego rastegnemo cementnu masu i odijelimo estrih od stjenke dilatacijskom trakom od kompresibilnog materijala. To je i način kako se njeguje plivajući estrih.
