Kako vlažnost zraka utječe na drvene podove?

Dimenzijska stabilnost drvenih podnih elemenata

Utjecaj vlažnosti zraka na kvalitetu drvenih podova razmotrili smo u ranijem članku Vlaga zraka i kvaliteta drvenog poda: mitovi, legende i stvarnost (Korak br 3 od 2015). Inženjeri drvne tehnologije stvaraju znanja kako bi proizveli onakve podne elemente koji bi bili čim postojaniji pri utjecaju vlažnosti, te predložili onakve načine instalacije poda koji bi umanjili ili ukinuli nepoželjne pojave ili greške drvenih podova. Arhitekti bi pogotovo htjeli znati koji se proizvodi, s kojim tehničkim osobinama i kojim načinom polaganja, mogu primjenjivati u prostorima različite namjene (pogotovo u vlagom opterećenim prostorima), kako bi mogli bolje i pouzdanije projektirati svoje interijere. Kakogod, još uvijek nemamo razredbu drvenih podnih proizvoda utemeljenu na točnim vrijednostima dimenzijske i oblikovne stabilnosti podnih elemenata, pa smo započeli istraživanja kojima želimo poboljšati metodiku ispitivanja i dobiti kvantificirane pokazatelje podobnosti neke vrste podnih elemenata za rizična, ili vrlo zahtjevna, mjesta primjene. U ovom članku razmotrit ćemo pitanje dimenzijske stabilnosti različitih drvnih podnih elemenata.

  1. UVOD

Higroskopnost drva, tj. prisutnost vode u drvu, nije veliki problem sam po sebi ako uzmemo u obzir da je hidrolitička razgradnja drva (tj. raspadanje drva u vodi) izuzetno blag i spor proces: traje tisućama godina, i u našem je životnom vijeku potpuno zanemariv. Higroskopnost drva kao mogući uzrok tehničkih problema vezanih uz primjenu drva u gradnji, međutim, u našem životnom vijeku ima velik značaj i to u svakogodišnjim, sezonskim, pa čak i u dnevnim ciklusima. Najvažnija posljedica promjene sadržaja vode drva, tj. njegove prilagodbe mijenama okolišnih uvjeta vlažnosti, jesu promjene dimenzija uzrokovane bubrenjem i utezanjem drva. U primjeni drva za podove taj je problem naročito izražen radi velikih dimenzija proizvoda – ne podnih elemenata (koji  su proizvod drvne industrije) nego cijeloga poda, koji predstavlja naš završeni građevni proizvod.

  1. NORMATIVNE ODREDNICE I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Europska tehnička regulativa ovom je problemu pristupila izradom ispitne norme za ocjenu dimenzijske i oblikovne stabilnosti proizvoda, a koju smo i mi prihvatili kao važeću hrvatsku normu: HRN EN 1910: Drveni podovi i drvene obloge zidova i stropova -Određivanje stabilnosti dimenzija (EN 1910: 2013). Najvažnija primjena ove norme jest u području drvenih podova,  jer je njihova stabilnost dimenzija i oblika funkcijski izuzetno važna iz dva razloga:

  1. Drveni pod u interijeru je proizvod jako velikih dimenzija, sastavljen od elemenata višestruko ili više desetina puta manjih dimenzija od gabarita poda. S obzirom da završeni proizvod – drveni pod – mora ispuniti zahtjev plošne ravnosti, ispitivanjem stabilnosti dimenzija i oblika pojedinih elemenata utvrđuje se ili se predviđa mogućost da cijela podna ploha, načinjena od takvih elemenata, bude odgovarajuće stabilna i ravna u uporabi.
  2. Drveni pod je izložen promjenama ravnotežnog sadržaja vode u uporabi (a taj tijekom godine čak i u grijanom, klimatiziranom stambenom interijeru normalno može kolebati u rasponu od 3 % pa sve do 6 %), pa posljedično bubrenje i utezanje tj. promjene oblika drvenih elemenata mogu umanjiti njegovu funkcijsku podobnost.

Norma HRN EN 1910: 2013 predviđa mjerenje i iskazivanje deformacija elemenata nakon susljednih razdoblja izlaganja u sljedećim klimatskim uvjetima:

  • 2 TJEDNA : početno kondicioniranje (23 ± 2 °C / 50 ± 5 % r. v.z.)
  • 4 TJEDNA : klima s povišenom vlagom (23 ± 2 °C / 85 ± 5 % r. v.z.)
  • 4 TJEDNA : klima sa suhim zrakom (23 ± 2 °C / 30 ± 5 % r. v.z.)

a mi smo pokusu dodali i završno razdoblje izlaganja standardnoj sobnoj klimi:

  • 4 TJEDNA : završno stabiliziranje (23 ± 2 °C / 50 ± 5 % r. v.z.)

Osobine geometrije podnih elemenata koje se mjere su:

  1. DIMENZIJE: mjerene prema HRN EN 13647: dužina, širina i debljina
  2. OBLIK: mjeren prema HRN EN 13647: koritavost, izvijenost i sabljastost, te vitoperost mjerena prema HRN EN 1910: 2013.

Usporedno se mjeri i fizičko svojstvo sadržaja vode elemenata prije, tijekom i nakon izlaganja.

Ispitnim izvješćem se iskazuju promjene dimenzija (apsolutne, u mm, i relativne, u odnosu na mjerenu veličinu elementa) te izobličenje ili deformacija, u vidu apsolutnih vrijednosti (mm), relativnih vrijednosti u odnosu na mjerodavnu dimenziju elementa, te smjer deformacije (konveksno ili konkavno).

Normom je predviđeno da se deformacije podnih elemenata iskazuju samo kao mjerene i izračunate vrijednosti. Primjerice, dimenzije širine elementa (mm) nakon svake faze klimatskog kondicioniranja iskazuju se apsolutno (mm), zatim se računa apsolutno kolebanje (raspon minimalno i maksimalno dosegnutih širina) tijekom svih ciklusa.

Za dimenzije se iskazuje i veličina kolebanja mjera u procesu tretiranja uzoraka, a ona predstavlja omjer raspona najmanje i najveće dosegnute veličine u odnosu na početnu veličinu mjere (slika 1). Ta se veličina kolebanja zove kumulativna relativna promjena dimenzije (ili mjere), a izračunava se prema sljedećoj pojednostavljenoj formuli:

Dcr = [(Dh – Dd)/Di] * 100

Gdje je:
Dcr = kumulativna relativna promjena dimenzije ili postotno kolebanje dimenzije, [%]
Dh = dimenzija u vlažnom stanju [mm]

Dd
= dimenzija u suhom stanju [mm]
Di = dimenzija u početnom (kondicioniranom) stanju [mm]

Provevši višestruka standardna ispitivanja, razmatrali smo i nedostatke norme koje bismo htjeli provjeriti i otkloniti. Ocijenili smo da bi dodatne potrebne informacije obuhvatile razredbu podova prema dimenzijskoj i oblikovnoj stabilnosti, te uvođenje pojma gipkosti, tj. svojstva povratnosti deformacije i oblika u početno stanje. Dodatno smo proveli modificiranje metodike ispitivanja u realnijim uvjetima izlaganjem podnih ploha, umjesto individualnih elemenata.

RAZREDBA PODNIH ELEMENATA PO STABILNOSTI

U normi ne postoji razredba dobivenih vrijednosti u funkcijske razrede (klase) prema izmjerenim vrijednostima stabilnosti dimenzija i oblika. Ako se proizvodi nemaju sa čime (ili međusobno) usporediti,  ili ako se pak ne mogu svrstati u neke predodređene razrede stabilnosti, dobiveni i iskazani rezultati nemaju praktično značenje za projektiranje podova ili za mjerodavnu usporedbu kvalitete proizvoda različitih generičkih tipova.

Primjer 1: Ukoliko želimo projektirati pod za sportski ili školski prostor koji se često čisti vlažnim krpama, bilo bi dobro da možemo izabrati proizvod iz razreda velike dimenzijske ili oblikovne stabilnosti pri promjenama uvjeta vlažnosti.

Primjer 2: Umjesto troslojnog parketa za navedeni prostor želimo izabrati tanji, dvoslojni parket, a na raspolaganju imamo dvoslojni na letvicama četinjača, dvoslojni na osnovi od HDF vlaknatice ili dvoslojni na furnirskoj ploči. Bez razreda dimenzijske ili oblikovne stabilnosti ne možemo odabrati vrstu dvoslojnog parketa koji najbolje odgovara svojstvima dimenzijske stabilnosti troslojnoga parketa, ili pak izabrati najpovoljniji (najjeftiniji) od tih proizvoda ukoliko svi imaju isti razred stabilnosti.

UVOĐENJE POJMA GIPKOSTI

Uz ocjenu dimenzijske stabilnosti elemenata (tj. kolebanja njihovih dimenzija), nedostaje i ocjena povratnosti dimenzija elemenata ili gipkosti. Svojstvo gipkosti bi bila dodatna informacija u odnosu na veličinu kolebanja dimenzija elemenata, jer bi pokazivala koliko se podni element može (opetovano) povratno stabilizirati nakon promjena vlažnosti, tj. vratiti u početno stanje, dok nam kumulativna relativna promjena mjere (Dcr) pokazuje samo koliko se element intenzivno mijenja pri promjenama vlažnosti.

Svojstvo gipkosti bilo bi vrlo bitno u uvjetima ugradnje podova u prostore s visokim rizikom izmjene sadržaja vode podnih elemenata (npr. sportski podovi, podovi koji se čiste vlažnim priborom – oni u teretanama, oko bazena, u kupaonicama – ili grijani podovi). Ovdje nije bitno samo da element bude stabilan, tj. da vrlo malo deformira pri utjecaju vlažnosti, nego da se nakon vlaženja i sušenja može povratno približiti početnom stanju (mjeri i obliku) u čim boljem iznosu.

Gipkost Dcs  pokazuje postotni iznos trajno zadržane promjene dimenzije nakon svih izmjena klimatskih stanja (kompletnog ciklusa klimatiziranja), tj. na kraju razdoblja ponovnog održavanja standardne klime (50 + 5 % r.vz., 23 + 2 °C). Veličina Dcs  se izračunava po formuli analognoj za Dcr , samo što se u odnos ne stavljaju minimalno i maksimalno dosegnute vrijednosti neke dimenzije tijekom izlaganja, nego početno kondicionirane i završne (stabilizirane) vrijednosti te dimenzije prije izlaganja i nakon završnog stabiliziranja. Što su vrijednosti dcs manje, to je gipkost (povratnost) bolja, a trajna promjena dimenzije manja.

Dcs = [(Ds – Di)/Di] * 100

Gdje je:
Dcs =gipkost dimenzija elementa, [%]
Ds = stabilizirana (finalna) dimenzija, [mm]
Di = kondicionirana (početna) dimenzija, [mm].

IZLAGANJE ELEMENATA U PLOHAMA

Kao što smo pisali u prvom članku (Korak br 3, 2015), primijetili smo potrebu da se normizirano ispitivanje slobodnih elemenata, čak i sa zaštićenim čelima, modificira načinom ispitivanja u slogovima ili podnim plohama. Središnji dio rastavljivih ploha činilo je po deset uzoraka na kojima smo provodili mjerenja tijekom izlaganja, a po obrubu su bili optočeni istovrsnim daščicama koje su sprečavale izravno vlaženje čelnih i bočnih strana. Na taj su način daščice međusobno bile slobodno, ali tijesno složene, dakle upijale su vlagu poglavito licima iz zraka, kao što je slučaj kod položenog parketa. Rezultati koji se tako dobiju mnogo su bliži realnosti od izlaganja slobodnih elemenata. Štoviše, pravilno razlikovanje među proizvodima različitih generičkih tipova, kao i njihova razredba, mogu biti ometeni slobodnim izlaganjem.

Primjer 1: Dvoslojni parket, koji se skoro isključivo polaže lijepljenjem, smatra se dimenzijski i oblikovno stabilnim proizvodom zbog ukrućujućeg djelovanja osnovice na ponašanje gazne plohe. Pri slobodnom izlaganju, međutim, nosiva osnovica prolazi higroskopski intenzivnije promjene nego lakirana gazna platica, pa dvoslojni parket, u usporedbi npr. s masivnim parketima, pokaže svojstva relativno velike nestabilnosti, dajući krivu sliku njegove nepovoljnosti za primjenu u osjetljivim situacijama (npr. na podnom grijanju).

Primjer 2: Masivni podni proizvodi, ako se polažu tvornički lakirani, u uporabi putem površine lica primaju i otpuštaju vodu sporije i u manjoj mjeri nego elementi bez laka ili oni samo uljeni. Pri slobodnom izlaganju uzoraka, međutim, djelovanje laka na stabilnost proizvoda postaje zanemarivo, jer slobodno izloženi uzorak prima i otpušta vlagu na svim drugim plohama – na naličju i bočnim rubovima, pa je realna gradacija između lakiranih i nelakiranih masivnih parketa ometena.

Primjer 3: Zaštita čela uzoraka je važnija za dobivanje realnije slike ponašanja u masivnih parketa nego što je to u proizvoda s osnovicom od drvnih ploča. Higroskopnost masivnog drva (intenzitet upijanja vlage) do četrdeset je puta veća na čelima nego na lateralnim plohama drvnih elemenata. Kod drvnih ploča, međutim, upijanje vode je podjednako na svim bočnim bridovima, pa zaštita čela mnogo manje sprečava ukupno upijanje srednjice npr. od furnirske ploče ili pogotovo od vlaknatice, nego što to čini na masivnim srednjicama ili na masivnom parketu. Time zaštita čela ima veću ulogu u ravnomjernijem navlaživanju i shodnim dimenzijskim promjenama masivnog parketa nego kod uslojenih parketa, pa međusobno rangiranje proizvoda  po stabilnosti dimenzija i oblika može biti ometeno različitim značajem ove tehnike za različite proizvode.

2Tablica 1. Pregled vrsta parketa ispitivanih u pokusu dimenzijske i oblikovne stabilnosti pri različitim uvjetima relativne vlažnosti zraka

1Slika 1. Shematski prikaz promjena dimenzija tijekom vlaženja, sušenja i dodatno uvedenog završnog stabiliziranja koje određuju relativnu kumulativnu promjenu dimenzije Dcr i gipkost dimenzije Dcs

3

Slika 2. Sastavljena podna ploča dimenzija 1100 x 800 mm s  10 centralno smještenih uzoraka s odgovarajućim linijama i oznakama mjesta mjerenja

  1. DEFORMACIJE I RAZREDBA PODNIH ELEMENATA

Prikazujemo samo izbor osnovnih rezultata koji su najmjerodavniji za razredbu podova po stabilnosti dimenzija. Promjene debljine ne iskazujemo, jer je ova dimenzija višestruko manja od širine i duljine, a njezina kolebanja imaju mnogo manju praktičnu važnost od druge dvije dimenzije.

4

Slika 3. Vrijednosti sadržaja vode različitih podnih proizvoda: početne (plavo) nakon vlaženja (crveno), nakon sušenja (zeleno) i nakon završnog stabiliziranja (ljubičasto)

5Slika 4. Ukupno kolebanje širine kao primjer stabilnosti dimenzija tijekom slobodnog izlaganja i izlaganja u plohama (slogovima)

6Slika 5. Novouvedena vrijednost gipkosti (povratnosti početnim dimenzijama, dcs) nakon svih ciklusa izlaganja

7Slika 6. Grafički prikaz stabilnosti dužine (dcr) uzoraka u slogu

8

Slika 7. Vrijednosti kombiniranoga kriterija stabilnosti širine i dužine prema formuli (1), dcrcomb=10*dcrširina+dcrdužina.

Na slici 4 je vidljivo da:

  1. Masivni parketi imaju najveće kolebanje dimenzija širine, a najstabilniji proizvodi su višeslojni parketi i laminatni pod. Dvoslojni parketi, suprotno očekivanjima, nisu dovoljno stabilni za prostore najvećih klimatskih opterećenja.
  2. Izlaganje podnih ploha (slogova elemenata) realnije odražava značaj higroskopnosti bridova ili lakiranja plohe lica na stabilnost dimenzija i oblika nego što je to pri izlaganju slobodnih elemenata prema HRN EN 1910. Primjerice lakirani masivni parket, koji se u slobodnom izlaganju ne razlikuje puno od nelakiranog parketa, pri izlaganju uslogu pokaže mnogo bolju stabilnost širine (slika 4) a i znatno bolju gipkost (slika 5).

Usporedbom slika 4 i 6 bude vidljivo da proizvode ne možemo jedinstveno razvrstati po stabilnosti dimenzija svih triju geometrijskih smjerova (dužine, širine i debljine) jer su svojstva različitih proizvoda oprečna u pojedinom smjeru: masivni parket bi bio stabilan u dužinu, ali vrlo nestabilan u širinu. Ukočeni parket, pogotovo troslojni, potpuno naopako, po širini je stabilan, a po dužini je umjereno ili vrlo nestabilan. Parketi na nosivim slojevima od ploča (dvoslojni na HDF-u i laminatni pod) podjednako su stabilni kako u širinu, tako i u dužinu. Stoga smo definirali novi pojam stabilnosti dimenzija proizvoda, u pojam kombinirane dimenzijske stabilnosti dcrcomb, kako bi se mogli uspoređivati masivni drvni podni elementi (koji bubre i utežu poglavito po širini) sa višeslojnima, kod kojih je promjena duljine moguće vrlo izražena. Debljinu smo pri tome zanemarili. Ako tehničkim promišljanjem odlučimo da je širina dominantni kriterij stabilnosti podnih elemenata (a i najčešći uzrok grešaka), a njoj kao dodatni kriterij pridružimo i stabilnost u dužinu, dolazimo do novog prijedloga razvrstavanja elemenata po sljedećoj formuli:

Dcr comb = 10 dcra + dcrb

Gdje je:
Dcr comb – vrijednost kombinirane dimenzijske stabilnosti proizvoda, [%]
dcra – vrijednost dimenzijske stabilnosti u dužinu, [%]
dcrb –vrijednost dimenzijske stabilnosti u širinu, [%].

Na taj način dobiju se razredi stabilnosti kod kojih kombiniramo značaj dimenzijskih svojstava duljine i širine, s time da bubrenje u duljinu, koje je vrlo maleno, naglašavamo deseterostrukim uvrštavanjem u formulu. Kod masivnih parketa ono je tako maleno da čak i deseterostruko uvrštavanje u ukupni kriterij bitno ne mijenja dominantni utjecaj širinskog bubrenja i utezanja masivnog drva. Kod ukočenih podova, međutim, deseterostruko ubrajanje duljinske stabilnosti pravilno naglašava rizik dimenzijskih promjena usporedno položenoga poda u za njih nepovoljnom, uzdužnom smjeru. Granice razreda smo odredili djelomično vlastitom prosudbom, a djelomično uvažavajući logiku po kojoj su određeni inženjerski proizvodi (parket na furnirskoj ploči i troslojni parket) osmišljeni i konstruirani tako da budu dimenzijski i oblikovno stabilniji. Završni raspored dimenzijskih svojstava podnih elemenata po ovako kombiniranom kriteriju prikazan je na slici 7, a razredba ispitanih podova po stabilnosti dimenzija u tablici 2.

Razredba svih proizvoda (tablica 2) daje logične odnose među proizvodima različitih tehničkih karakteristika. Proizvodi se sada mogu razlučiti u ekstremne kategorije: nestabilne (masivni parketi i oni na ploči HDF-a), vrlo stabilne proizvode (troslojni parket i laminatni pod), lakirani parket nije bitno stabilniji od “sirovog” parketa, a dvoslojni na četinjačama je nestabilniji od dvoslojnog na furnirskoj ploči. Zanimljivo je vidjeti da ovo istraživanje potrđuje postavku iz prvoga članka, po kojoj lak ne sprečava, nego samo umanjuje početnu brzinu i intenzitet upijanja vode. Nakon četverotjednog vlaženja lakirani masivni parket, položen u slogu, upije manje vode nego nelakirani, ali također dosegne vrlo visoke vrijednosti sadržaja vode. Nakon sljedeća četiri tjedna sušenja, pak, lakirani parket se osuši i utegne na vrijednosti vrlo slične nelakiranom parketu. Ovdje se čak pokazalo da sloj laka na izvjestan način “ukoči” 14 mm debeo hrastov parket, pa on nakon dugog vlaženja malo manje nabubri u širinu, ali se i manje povrati u prvotno stanje nakon sušenja: gipkost mu je  manja.

Iskazivanje gipkosti bitno doprinosi mogućnosti razredbe drvenih podnih elemenata s obzirom na trajnost zadržane deformacije nakon izmjene klimatskih djelovanja. Nečekivano velikom se pokazala krutost masivnog lakiranog parketa, koji trajno zadržava najveće promjene u širinu, uz dvoslojni na HDF ploči.  Troslojni parketi su imali male promjene (kolebanja) i zadržali su malenu trajnu deformaciju te su se, uz laminatni pod, pokazali najboljim proizvodom. Novouvedenom se metodikom izlaganja ploha postiže bolji uvid u realna fizikalna svojstva proizvoda nego kod izlaganja slobodnih uzoraka. Masivni elementi uglavnom ostaju malo povećanih dimenzija, dok višeslojni parketi zadrže ponešto utegnute završne dimenzije (negativne vrijednosti gipkosti na slici 5). Također je zanimljivo da dvoslojni parket na furnirskoj ploči, od kojega bismo očekivali veliku stabilnost i gipkost, bude ocijenjen tek umjereno stabilnim ali gipkim proizvodom. Razlogom u prikazanom slučaju može biti izuzetno velika vitkost ispitanog proizvoda (čija širina iznosi skoro deseterostruku debljinu od 13,5 mm). Na tako tankoj furnirskoj ploči 3 mm debela platica svojom teksturom može bitno utjecati na stabilnost cijelog proizvoda, pogotovo ako je tangentne (bočne) teksture. Uzorak na debljoj osnovici od furnirske ploče bi se sigurno pokazao stabilnim proizvodom.

Tablica 2. Razredba ispitanih elemenata podnih obloga prema stabilnosti oblika pri djelovanju promjenjive klime

9

  1. ZAKLJUČAK

Završna razredba u odabranim kategorijama dimenzijske stabilnosti – širine i duljine – predstavlja vrlo indikativne ocjene o ponašanju pojedinih podnih proizvoda tijekom svih ciklusa klimatiziranja. Ovakva razredba omogućuje arhitektima i podopolagačima sigurniji i argumentiran izbor pojedine vrste podnih obloga za projektiranje u rizičnim situacijama. Rezultat ovog ispitivanja izravno je pomogao i u prvom praktičnom slučaju primjene, u osobnom objektu urednika ovoga časopisa, gdje će pravilan izbor parketa  spriječiti mogućnost nastajanja velikih nedostataka ili grešaka parketa na podnom grijanju. Razredba će omogućiti i naknadni prijedlog dodatka normi HRN EN 1910.

Uvođenjem svojstva gipkosti je pokazano da se proizvodi mogu logično razvrstati u  stabilne i gipke (najbolje), stabilne i krute, nestabilne i gipke, te nestabilne i krute (najnepovoljnije) podne proizvode. Ove potonje ne treba rabiti u prostorima s velikim rizikom oscilacija u vlažnosti zraka.

Predloženo metodičko poboljšanje norme HRN EN 1910 izlaganjem podnih elemenata u slogovima (podnim plohama) pokazalo se opravdanim, jer osigurava bolju bliskost sustava izlaganja sa simuliranim uvjetima u uporabi. Sukladno ovim rezultatima  predložit će se i revizija ili aneks postojeće  norme.

LITERATURA

  1. Balaško, K. (2016): Dimenzijska i oblikovna stabilnost drvenih podnih elemenata: Dopuna metodike HRN EN 1910 ispitivanjem podnih ploha- Diplomski rad, 137 pp. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet.
  2. Turkulin, H.; Horvat, B.; Jambreković, B.; Živković, V.; Klarić, M (2015): Utjecaj vlažnosti zraka na drvene podove – mitovi, legende i stvarnost. Korak XIII (3): 7-13.
    HRN EN 1910 (2013): Drveni i parketni podovi i obloge zidova: određivanje dimenzijske stabilnosti (Wood and parquet flooring and wood panelling and cladding –  Determination of dimensional stability, EN 1910: 2013).
  3. HRN EN 13183-  1 (2008): Sadržaj vode u drvu – 1 dio: Određivanje gravimetrijskom metodom (Moisture content of a piece of sawn timber – Part 1: Determination by oven dry method, EN 13183-1: 2003)
  4. HRN EN 13183 -2 (2008): Sadržaj vode u drvu – 2 dio: Procjenjivanje elektrootpornom metodom (Moisture content of a piece of sawn timber – Part 1: Estimation by electrical resistance method, EN 13183-2: 2002 + AC: 2003)
  5. HRN EN 13647 (2011): Drvene i parketne podne obloge: određivanje geometrijskih svojstava (Wood and parquet flooring and wood panelling and cladding –  Determination of geometrical characteristics, EN 13647: 2011)

Prof.dr.sc. Hrvoje Turkulin

PODIJELI