Umjetnost prostornog oblikovanja ili „uređenje“

„Oblikovani prostor u kome živimo predstavlja dragocjenost tog života. Stoga onima koji ga oblikuju valja omogućiti širenje svijesti o mjerilima koja vrijede za dobru arhitekturu i oblikovanje prostora. Umjetnost prostornog oblikovanja u svim mjerilima – od urbanizma do oblikovanja predmeta za uporabu, ona je vrsta umjetnosti koja nas u cijelosti okružuje i stoga nam je najbliža, pa se tako ponekad i shvaća kao nešto što se samo po sebi razumije. Arhitekti imaju na raspolaganju mogućnost djelovanja na više razina i s više aspekata, samo treba iskoristiti znanje i pozitivnu energiju kako bi se problemi počeli rješavati. I to na način da se riješe, a ne da se o njima samo priča, bez konkretnog prijedloga i stava struke na koji način iste želimo i možemo rješavati.“

bobovec-01Slika 1. Zagreb od 1850. – 1918. godine, Izvor: Pongrac, M., (2013.), Zagreb u 19. stoljeću: urbanistički razvoj i prostornaorganizacija, Diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str.16, preuzeto iz: Kampuš I.; Karaman I., (1994.), Tisućljetni Zagreb, Od davnih naselja do suvremenog velegrada, Školska knjiga, Zagreb

Slika 2. Britanski trg, 1908. godine (gore, naslovna)

Ovaj tekst napisala sam pred pet godina kao osvrt na upravo održanu konferenciju o arhitektonskim politikama, neposredno prije donošenja dokumenta [1] koji je sistematizirao i objedinio sve što trebamo činiti kao arhitekti i kao društvo u cjelini da bi izgrađeni prostor koji nas okružuje i u kojem provodimo život bio bolji danas za bolje sutra. Kako se radi o arhitektonskim politikama koje su dio europske tekovine, a mi smo dio te priče, bilo je za očekivati da se trendovi polako započnu mijenjati. Da sve ono što znamo, što je godinama stvarano, što predstavlja naš identitet, bude jasno i nesporno, a novo takvo da naglasi sve ono što postoji, i pokaže što suvremena arhitektura i suvremeni dizajn mogu dati, bez da naruše prostorne odnose, već da podcrtaju postojeće i naglase novo. Da kvaliteta i znanje određuju smjer, da se ne događa da se o prostoru, ovdje mislim na javni prostor, odlučuje na dnevnoj bazi, kome što i kad treba. A treba li na primjer ovom gradu još jedno „uređenje“, ako je struka rekla „ne“, ako građani kažu „ne“, ako je već proveden arhitektonsko-urbanistički natječaj. Po programu koji je netko sačinio, a drugi netko i odobrio, i sad više ne vrijedi rezultat kojeg potpisuju renomirani arhitekti.

bobovec-02Slika 3. Britanski trg, 1929. godine

Upravo se dovršava još jedno „uređenje“ javnog prostora za koji je natječaj bio raspisan, odabrani najbolji, i dodijeljene nagrade. Ali, na žalost jedini plan uređenja koji je rezultat natječaja iz 1997. godine za novi izgled Britanskog trga danas očito više nikoga ne zanima. Prvonagrađeni rad, pred sada već dvadeset godina, potpisali su arhitekti Jesenko Horvat, Tihomir Jukić, Krunoslav Šmit i Azra Suljić. [2] Grad Zagreb je nakon provedenog natječaja sa Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu ugovorio, i dobio „idejno urbanističko rješenje za širi obuhvat i stručnu podlogu za lokacijsku dozvolu 1999.“ [3] [sl.5 i 6] U proteklih dvadeset godina, nakon provedenog natječaja na ovom prostoru izvršen je niz manjih intervencija koje su zadirale u prostorne odnose stvarane i razvijane više od stoljeća, a koje ne korespondiraju sa prijedlozima iz prvonagrađenog rada koji se vezao na slojevitost i identitet lokacije.

U Regulatornoj osnovi iz 1887. godine planiran je današnji Britanski trg koji svoje obrise dobiva na prijelazu u 20. stoljeće uz zapadni rub tadašnjeg gradskog centra. [sl.1] Imao je više namjena, ali od početka mu je osnovna zadaća bila da posluži kao mjesto za prodaju lokalnih proizvoda, odnosno kao zelena tržnica koja je u funkciji od 1888. godine. Zagrepčani ga zovu Ilički plac i Mali plac, a vremenom je postao središte zapadnog dijela grada. [sl.2, 3 i 4] Površina trga je otprilike kao jedno nogometno igralište sa suženim ljevkastim dodatkom prema Radničkom dolu. Zgrade koje ga okružuju su pretežito stambene i stambeno-poslovne namjene, sa trgovinama u prizemlju koje se naslanjaju na ponudu koja se okuplja oko svih malih i velikih trbuha grada. [4]

bobovec-03Slika 4. Britanski trg, 2008. godine

Sredinom prošle godine najavljeno je da će Britanski trg u sklopu najnovijeg uređenja koje se radi bez konzultacija s autorima jedinog meritornog plana, biti ljepši, uz najavu da će možda na Britancu „niknuti“ i nova fontana. [5] I niknula je. [sl.7] „Takva će fontana očito biti neko tipsko rješenje s potpisom gradskih komunalaca, jer ne vjerujem da bi bilo koji arhitekt pristao potpisati projekt ‘no-name’ fontane u prostoru slojevite i zato osjetljive povijesne genealogije, na trgu koji pripada rubu donjogradske strukture. Ako je tako, onda je to devastacija zaštićenog prostora koji će dobiti, eto, još jednu anonimnu ‘atrakciju’ umetnutu u okruženje:“ [6] bio je komentar je autora rečenog prvonagrađenog rada. Grad se nije odlučio za cjelovitu rekonstrukciju trga, već djelomičnu, kojom korak po korak mijenja identitet Britanskog trga. Arhitekt Jesenko Horvat nadalje upozorava da se „unutar obuhvata urbanističkog rješenja djeluje parcijalno kroz fragmentarne komunalne akcije. Vjerojatno je i to pokušaj da se kroz rekonstrukciju prometnice izvede i fontana.” [7] Nalazimo se u situaciji da imamo sve za implementaciju koja ima potencijal prometnuti se u kvalitetan javni prostor, prostor svih nas. Imamo procedure, imamo znanje, imamo arhitekte, imamo zainteresirane građane, imamo sve, ali ne poštujemo ništa. Javni naručitelj je taj koji bi trebao formirati trendove. Predvoditi svojim primjerom i provoditi javne arhitektonsko-urbanističke natječaje te po njima postupati, u pravilu, za sve zgrade, građevine, javne prostore i koncepte prostorno-planskih rješenja koji su od posebnog značaja za kvalitetan razvoj i uređenje prostora. Javni prostori su ogledalo u kojem se dugi niz godina zrcale kako dobre tako i loše odluke vezane uz izgrađenost i vrsnoću izgrađenog.

Vinko Penezić je na jednom Okruglom stolu vrijednost koju društvu donosi institucija natječaja sažeo u nekoliko rečenica: „Znači natječaj koji poluči deset, dvadeset, trideset rješenja koja je jedna grupa arhitekata darovala društvu ili investitoru ja mislim da ne postoji idealnije varijante, idealnijeg načina ili darežljivijeg načina. Osim toga koji će investitor naručiti trideset idejnih projekata, ako to nije natječaj? Dakle to je jedna fantastična platforma, jedan fantastičan laboratorij da se konkretan problem ali stvarno izanalizira i secira u svim mogućim aspektima i da konačno nakon toga kroz jedan meritoran rad žirija dođe do uistinu kvalitetnog rješenja.“ [8] Što je stvorilo i nadalje stvara situaciju u kojoj smo svi gubitnici?

bobovec-04

Slika 5. Idejno urbanističko rješenje Britanskog trga u Zagrebu, 1999. godina, autori: Jesenko Horvat, Tihomir Jukić, Azra Suljić i Krunoslav Šmit

Obzirom na kompleksnost i dugoročne posljedice koje zahvati u javnim prostorima mogu imati na cjelokupni razvoj i rast grada, pripremi se nužno mora temeljito i odgovorno pristupati. Obveza svih sudionika je da rješavanju problema pristupe poštujući najviše tehničke, likovne i arhitektonske domete. Pravila koja odredi odabrani projekt su ključni faktor u stvaranju novih prostornih odnosa, podloga koju možemo smatrati ishodištem svih budućih intervencija. Dobra koncepcija se uvijek temelji na zaštiti zatečenih vrijednosti i na oživljavanju, revitalizaciji i obnovi, što je preduvjet da gradski prostor zadrži životnost.

Natječaji su za svakog arhitekta izuzetno važan način predstavljanja sebe i svog rada, a na našim prostorima od ranih dvadesetih godina prošlog stoljeća jedan od glavnih načina promicanja nove, svježe arhitektonske ideje. Osim snažnog natjecateljskog duha, što ga svaki natječaj budi, on daje i mogućnost prezentiranja rada na izložbama, prezentacijama, u tisku. Uvijek postoji refleksija javnosti koja je nužna, bez obzira na to da li je rad nagrađen i izveden ili je ostao na razini još jednog pokušaja prezentiranja misli i znanja. Na taj je način stvoren prostor da se arhitektonska misao približi javnosti. [9]

Složenost zahtjeva koji se postavljaju pred urbaniste i arhitekte koji interveniraju u gradskim sklopovima, vremenom postaju sve veći i kompleksniji jer je na sve manje prostora potrebno smjestiti sve više i više sadržaja. Takova situacija nameće pitanje o tome kakav urbanizam i kakva arhitektura mogu dati odgovor i riješiti probleme koji su prisutni na ključnim točkama svakog urbanog središta. Djelomično je odgovor interpolacija novih elemenata koji bi trebali ujednačiti odnose unutar postojećih građevinskih cjelina, i povezati dijelove ulica koji u starim dijelovima grada zbog propadanja građevnog fonda nisu povezani i time ambijent nije cjelovit, a arhitektura kao djelo obvezana je trajnošću i materijalnošću, što je čini teškom za ocjenu u trenutku donošenja odluka o nestajanju i novom nastajanju.

bobovec-05

Slika 6. Idejno urbanističko rješenje Britanskog trga u Zagrebu, 1999. godina, autori: Jesenko Horvat, Tihomir Jukić, Azra Suljić i
Krunoslav Šmit

Prostor kao precizno određeno mjesto, može biti više ili manje ekskluzivan i podložan intervenciji kako stručnjaka, tako i korisnika, može biti projekt, ili eksperiment, i podložan je različitim transformacijama. Suvremeni gradovi pretvaraju svoje javne prostore, naročito trgove, u mjesta koja točno i puno govore o gradu i njegovim stanovnicima. Pojam javnog prostora veže se uz prostor grada, koji je tu da bi bio dostupan, atraktivan i koristan svima, prostor koji može biti mjesto atrakcije, mjesto učenja, mjesto iskazivanja moći, ili naš produženi dnevni boravak.

„Gradovi nisu samo infrastruktura, izgrađeno zemljište, ili zgrade. Oni su također mjesto ostvarivanja snova i želja svojih stanovnika.“ [10] Gradovi su u stvari ogledala društvenog napretka. Povijest nam jednostavnim slikama arhitekture ocrtava želju i napor da se kroz javne prostore i zgrade sa javnim sadržajima pokaže snaga društva. Iz toga će nas razloga oni koji dolaze iza nas, cijeniti po prostoru, izgrađenom prostoru, kojeg im ostavljamo u naslijeđe, baš kao što i mi cijenimo one koji su ovdje živjeli u prostoru koji nam je ostavljen, rečenica je koju često ponavljam. Suvremeni grad polako briše granice između javnog i privatnog, i stvara svoje prepoznatljive točke koje ga čine drugačijim i prepoznatljivim. Sve je u osnovi vezano uz one koji u tom gradu žive. Stanovnici stvaraju grad, i grad odaje sliku tih istih stanovnika, pokazuje njihova htjenja i opredjeljenja.

bobovec-06

Slika 7. Britanski trg, 2017. godine, Fotografija: Borka Bobovec

Početak stoljeća donio je neke nove odnose ne samo u društvu nego i u načinu razmišljanja i pristupa našoj osnovnoj temi, arhitekturi. Neki se zadatci rješavaju mudrošću i senzibilitetom koji je rezultat razmišljanja u kontinuitetu bavljenja arhitekturom, drugi novim idejama i svježinom koja naprečac osvaja ocjenjivačke sudove i investitore. Ima li tu mjesta za donošenje ishitrenih odluka o izgledu grada? Ne bi trebalo, jer imamo sjajnu arhitekturu, i sjajne arhitekte, samo moramo pripaziti da odlukama donesenim u interesu nekoga ili nečega, ne uništimo ono što se zove identitet.

doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.

Literatura:

  1. (2013.), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013 – 2020., ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja, [ur. Knifić Schaps, H.], Hrvatska komora arhitekata; Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb
  2. Balija, P.; Kovačević, L., (2016.), Zadnji natječaj za novi izgled Britanca bio je raspisan 1997., Večernji list, Zagreb, 3.11.2016., str.23
  3. Balija, P., (2016.), Gradi se po modelu „sve i svugdje“, a to u javnom prostoru ne smije proći, Večernji list, Zagreb, 30.11.2016., str.24
  4. (2009.), Urbanistički vodič, kroz park-šume središnjeg gradskog područja i kroz dio najužeg središta grada, Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, Zagreb
  5. http://zg-magazin.com.hr/milan-bandic-najavio-fontanu-i-na-britancu/#more-41347 pristupano 22.07.2016.
  6. Sergej Trajković, Arhitekti se pobunili zbog rekonstrukcije Britanca bez ikakve konzultacije sa strukom, http://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/arhitekti-se-pobunili-zbog-rekonstrukcije-britanca-bez-ikakve-konzultacije-sa-strukom-prije-19-godina-smo-uredili-trg-a-grad-nas-sada-ignorira/5127624/ pristupano 10.3.2017.
  7. Arhitekti su protiv rekonstrukcije Britanca, http://www.zagreb.info/aktualno/zg/imamo-li-aferu-britanac-struka-upozorava-a-grad-ignorira/89112 pristupano 10.3.2017.
  8. (2010.), Nacionalna platforma za izradu arhitektonskih politika postoji u Hrvatskoj, Okrugli stol, Čovjek i prostor, udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, LVII[09-10(676-677)]:89-91
  9. Bobovec, B., (2013.), Miroslav Begović, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb, str.244
  10. Bresciani, L.E., (2014.), Urban projects in Chile: Toward the just city, Who cares for Chilean Cities?, [ur. Francisco Diaz, Alejandro de Castro], GSAPP Books, New York, str.30
PODIJELI