Ulica (i Grad) arhitekture

k52-Bobovec-00-200.jpg„Gledajući oko sebe, primjetili smo kako je Zagreb grad u iščekivanju. Prisutno je nesuglasje između težnji koje grad postavlja sam sebi i načina kojima bi te težnje ostvario. Smatramo da investiranje kad se pojavi ne bi smjelo biti samo ograničena ponuda današnjim kratkotrajnim potrebama, nego i građanski osviještena činjenicom da će se realnost u budućnosti neizbježno promijeniti.“ [1]


Suvremena arhitektura rezultat je niza kompleksnih povijesno kulturnih procesa, koji su afirmirane uzore i norme implementirali u postojeće urbano tkivo. Vrijedna arhitektura i arhitektonska misao je tu, i zadaje visoke kriterije. Arhitektura s kraja prošlog stoljeća, kao i početka ovoga, još uvijek je daleko od prave povijesti na koju se možemo kritički vraćati kao što to činimo s prošlim vremenima. [2] Prvi korak kritičkom pristupu je sakupiti na jednom mjestu sve dostupne materijale, i krenuti u dugotrajni put sistematiziranja. [3] Ali, na često postavljano pitanje koliko je nužno potrebno proteći vremena za kritički osvrt [4] na cjelovitost i značaj arhitektonskog djela, nema odgovora. Ili je odgovor možda baš u započinjanju evaluacije istog? Pokazati na jednom mjestu projekte i realizacije, razgovarati o njima, najjednostavniji je oblik prezentacije arhitekture, međutim onaj drugi dio koji je zastao u fazi projekta, manje poznat i izložen oku javnosti, dio je koji se nezaobilazno mora sagledavati kako bi se dobio cjelovit uvid i analizirao značaj projekta u nastajanju, koji će sutra postati realizacija, i dio zajedničkih sjećanja.

k52-Bobovec-01-300.jpgFotografija 1: Grad Zagreb, karta, Preradovićeva ulica, Izvor: Bernfest, M., (2007.), Preradovićeva ulica arhitekture

Početkom 2007. godine arhitekt Miljenko Bernfest u okviru inicijative za bolje pozicioniranje grada i države na kulturnoj karti Europe načinio je malu knjižicu koju je nazvao Preradovićeva ulica arhitekture i uputio je gradu. Ideja je bila dovesti odabrane arhitekte svjetske reputacije da rade projekte u Zagrebu, a grad bi na taj način osim vrhunske, suvremene arhitekture dobio i promociju u svjetskim medijima, što bi svakako bila i dodana vrijednost u dijelu koji se zove turistička atrakcija. [5] Turizam kao strateška gospodarska grana koja ostvaruje značajan dio BDP-a ima veliki potencijal razvoja utemeljen na bogatstvu kulturne i prirodne baštine, a uspješnost korištenja takvog potencijala uvelike ovisi ne samo o mjerama zaštite i očuvanja, već i o visokoj kvaliteti suvremene arhitekture. Na primjerima Bilbaoa, Osla i Sydneya vidljivo je da i pojedinačni primjeri arhitekture visoke kvalitete imaju potencijal postati internacionalno prepoznati nacionalni simboli sa velikim utjecajem na razvoj turizma, kao i na razvoj gospodarstva u cijelosti. [6]

Preradovićeva ulica je prirodni nastavak intenzivnog gradskog života koju na sjevernoj strani obilježava Cvjetni trg, odnosno Trg Petra Preradovića. Provođenje sanacije i dovođenje novog života na ulicu koja se proteže sve do Trga Petra Svačića mogao bi poslužiti kao prirodna ekstenzija i podloga za širenje atraktivnih i propulzivnih gradskih sadržaja prema Glavnom kolodvoru, budući neposredno dodiruje najuži centar grada, a u sebi već razvija obilježja koja sugeriraju zapuštenost bez nekih posebnih ambijentalnih vrijednosti. Prije svega, potrebno je načiniti i poštivati valorizaciju svih zgrada kako bi se izbjeglo nepotrebno čuvanje onih koje svojom povijesnom, a tako i ambijentalnom vrijednosti nisu u kategoriji koju treba čuvati, i na taj način omogućiti ulazak suvremene arhitekture u ulicu. Ovaj pristup zasigurno u sebi nosi niz nedoumica, ali s druge strane omogućava provođenje revitalizacije čitavog područja. Na taj način otvara se pristup novim interpolacijama na slobodnim parcelama, a tako i na nekima koje bi mogle biti oslobođene postojećih zgrada kod kojih ne postoji određena vrijednost. Ideja se temelji na mogućnosti i potrebi suživota povijesne ulice i novih zgrada. Što se tiče korištenja novoprojektiranog prostora, on može ispravljati postojeće nelogično stanje vrijednosti prostornih cjelina u najužem gradskom središtu i stvarati svoju, novu životnu logiku. Postojeća multifunkcionalnost centralnog dijela grada na taj način može biti usisana u Preradovićevu ulicu i širiti se duboko prema jugu, koristeći suvremenu arhitekturu kao pokretač i odrednicu daljnjeg razvoja.

k52-Bobovec-00-200.jpgFotografija 2: Preradovićeva 11, Izvor: Bernfest, M., (2007.), Preradovićeva – ulica arhitekture

Revitalizacija može biti shvaćena kao impuls koji će donijeti novu vrijednost urbanom prostoru kroz prilagođavanje postojećeg suvremenom načinu života, a ne zazirući od unošenja suvremene arhitekture u povijesni kontekst, uz uvjet da se očuva odnos prema ulici i Donjem gradu. Poboljšanje urbanih vrijednosti u centru grada može se postići jedino ukoliko se povise svi standardi kojima vrednujemo urbani okoliš, a atraktivnost centra grada i njegova privlačnost unaprijediti nizom elemenata koji se odnose na kvalitetu gradskih funkcija, komunikacije, usluge, mjesta razonode i odmora. Revitalizacija i unošenje suvremene arhitekture koja daje prepoznatljiv urbani karakter, to je ona privlačna moć koja dovodi stanovnike grada, ali i turiste, u svaki dio grada. Što je kvalitetnija i osebujnija arhitektura i karakter prostornih sadržaja to je i posjetitelju zanimljiviji.

k52-Bobovec-02-300.jpg

Fotografija 3: Preradovićeva 11, danas, Izvor: Miljenko Bernfest, 2015.

U međuvremenu se situacija počela mijenjati, u grad je počela stizati arhitektura promišljena i stvorena od arhitekata koji imaju drugačiji odnos prema Zagrebu, jer nisu vezani za grad niti obrazovanjem, niti stanovanjem, a niti svim onim društvenim ograničenjima koja u sebi nosi pripadanje određenom kulturnom krugu. Početkom 2015. godine raspisan je i proveden arhitektonsko urbanistički natječaj za Građevine stambene namjene, Preradovićeva 11, u Zagrebu. Zadatak je postavljen vrlo jasno, traženi program stambenog prostora visokog standarda i kvalitete bilo je potrebno smjestiti na praznu parcelu, uz poštivanje i afirmaciju postojeće strukture grada. Dodijeljene su četiri nagrade i jedno posebno priznanje, a prvu nagradu odnio je projekt koji potpisuju portugalski arhitekt Eduardo Suoto de Moura sa 3LHD iz Zagreba. Iz obrazloženja Ocjenjivačkog suda čita se: „Kontekstualni pristup zadatku problematizira temu interpolacije u zagrebački donjogradski blok. … Kuća je koncipirana u obliku slova U, vrlo vitkog i izduženog srednjeg kraka postavljenog u smjeru istok-zapad uz sjeverni rub parcele te dva kraća krila postavljena u smjeru sjever-jug. Takva dispozicija formira dva vanjska prostora unutar parcele: uzdignuti središnji atrijski vrt maksimalne širine i dubine na kog su orijentirani svi stambeni prostori kuće radi privatnosti, te stražnje dvorište kao filter prema okolnim zgradama. … Tretman volumena i pročelja poštuje postojeću strukturu Preradovićeve ulice i njen heterogeni karakter. … Opisani kontekstualni pristup uz maksimalno poštivanje postojeće urbane strukture rezultira suzdržanom, gotovo asketskom pojavnošću čija minimalna (ali afirmativna!) gesta zgradu materijalizira kao aktivni sloj u tkivu grada, i precizno ostvaruje traženi karakter rezidencijalne kuće visokog standarda sa svim njenim semantičkim ambivalentnostima, istodobno ekskluzivne i inkluzivne.“ [7]

Polazeći od toga da je umjetnost već samo istraživanje lokacije, arhitekti povezuju lokalna s globalnim mjerilima ispreplićući i primjenjujući različita iskustva i scenarije za individualni, i život zajednice. Mjesto i vrijeme više nije strogo definirano, već tenzija između bliskog i dalekog, trajanja i promjenjivosti. Arhitektura koja je na kraju krajeva ipak materijalna potvrda društva uvijek se nalazi na raskrižju potrebe, imaginacije, želja i mogućnosti. [8] Potrebna je snaga, kako intelekta, tako i umjetničkog dara da se iz raskrižja izađe zadovoljan ostvarenim, pa makar se to nalazilo samo u idejnom rješenju, duboko zakopano pod hrpama papira koji su nijemi svjedoci vremena. Suoblikujući prostor koji nas okružuje, u kojem živimo i krećemo se, djelo arhitekta predstavlja neposredan odraz trenutnih mogućnosti i društvenih odnosa. Arhitektura je jedan od glavnih pokretača i kreatora ljudskog djelovanja, odraz okruženja i krajobraza koji arhitekti svojim radom moraju čuvati kako bi i nadalje služilo za sveukupno dobro. Ona ima sposobnost sagledavanja različitih odnosa, i zajedno s kritikom sociopolitičke realnosti, razvijanja održivog ljudskog djelovanja, što je svakim danom sve bitnije u svim segmentima društva.

Grad ostaje otvorena knjiga iz koje se mogu iščitavati dobri rezultati, pokušaji i promašaji, kako arhitekata, tako i grada i njegovih stanovnika. Novi projekti postavljaju parametre koji određuju uvođenje krupnog kapitala u središte grada, koji svojom nemilosrdnom i bespoštednom snagom ruši čitave donjogradske blokove. Stvara se prijelaz između novog i starog, različitih oblika i volumena. Grad i gradske strukture nisu statične, već su podložne mijenama kako vrijeme prolazi, a gradovi, ili neki njihovi dijelovi dobivaju nove značajke koje sa sobom donose nove kuće i nove ljude. Postojanje povijesnih aglomeracija koje su upisane u memoriju grada vrlo često za rezultat imaju prihvaćanje istih kao vrijednosti u našem vremenu. Međutim treba voditi računa o tome da je svako vrijeme dograđivalo svoje elemente. Svako vrijeme ima svoja pravila, svoje materijale i svoje oblike. Jedino je važno sačuvati vezu i odnos s postojećim bez narušavanja prihvaćenih odnosa i njihove ravnoteže. [9] Dobili smo prvi projekt u Preradovićevoj koji ima šansu biti izveden, a potpisan je od arhitekta koji je prepoznat u europskim i svjetskim razmjerima. Možda je došlo vrijeme da se razmotri prijedlog iz Bernfestove knjižice i grad preuzme inicijativu koja će nas odrediti kao novu kulturnu točku i buduću destinaciju koja svoje vrijednosti temelji na suvremenoj arhitekturi.k52-Bobovec-0407-800.jpgFotografije 4., 5., 6. i 7. Eduardo Suoto de Moura sa 3LHD, Preradovićeva 11, natječajni rad, prva nagrada, plakat, Izvor: Izložba, Ured ovlaštenog arhitekta Miljenka Bernfesta, Zagreb

Analiza niza dokumenata, skica i projekata kao osnovni princip rješavanja problematike u zaštićenoj i osjetljivoj urbanoj cjelini nameće zaključak da je bit svega temeljitost i sistematičnost u pristupu. Od pisanja programa, preko arhitektonskih natječaja do uvođenja u proces stručnjaka koji nisu iz arhitektonskog miljea, potrebno je analizirati povijesne, urbane, sociološke i druge elemente koji su znanstvenim metodama istražili strukturu devastiranog prostora, a pojedinačne zgrade i sklopovi mogu se obnoviti rekonstrukcijom ili restitucijom postojećih kao i interpolacijom novih. Rezime ću dopuniti tekstom Ive Maroevića koji je u cijelosti citiran, a sažeo je sve nedoumice koje se rađaju prilikom intervencije u starim cjelinama, a način na koji je izrađen ovaj idejni projekt, svakako nalazi svoje opravdanje. „Možda će netko reći da smo nove sadržaje mogli ostvariti i u staroj arhitekturi. To je točno. No, zašto spriječiti novu arhitekturu da se ugrađuje u stare strukture, ako će ona novi sadržaj bolje riješiti. Ona ne bi smjela uništavati i obezvrijediti staro. Stoga je uloga arhitekta, stvaralaca i konzervatora da reguliraju utjecaj pozitivnih i eventualno negativnih značajki nove arhitekture u dva osnovna mjerila: da se sačuvaju i unaprijede vrijednosti prošlosti i da se istaknu prednosti nove arhitekture u rješavanju posebnih sadržaja potrebnih starim ambijentima. To znači da nove sadržaje treba unositi organizirano i domišljeno, planski, tako da nova arhitektura, koja će se pojaviti kao jedan od činitelja toga plana, bude nosilac dijela novog života potrebnog starim ambijentima. Ona bi morala stvarati novi život u domišljenom i stvaralačkom odnosu prema prošlosti.“ [10]

dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.

Literatura:

  1. Mimica, V., Boley, B.K., Limmroth, R., Roy, T., Waltritsch, D., (1997.), Zagreb Odrijemaj, Urbana pravila, OKVIRI metropole / (međunarodni urbanistički seminar), [urednik Vladimir Mattioni], Gradski zavod za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša, Zagreb, str.122
  2. Premerl, T., (1992.), predgovor hrvatskom izdanju knjige: Frampton, Kenneth, Moderna arhitektura, Kritička povijest, Globus nakladni zavod, Zagreb, str.7
  3. Bedenko, V., (1981.), Čitanje grada, „Čovjek i prostor“, XXIX[06(339)]:24-25, Zagreb, str.24
  4. nn, (1963.), VI razgovori o arhitekturi u Otočcu, „Čovjek i prostor“, X [02(119) ]:7, Zagreb, str.7
  5. Bernfest, M., (2007.), Preradovićeva  ulica arhitekture, Miljenko Bernfest, Zagreb
  6. ***(2013.), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013 – 2020., ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja, [urednica Helena Knifić Schaps], Hrvatska komora arhitekata; Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb, str.104-105
  7. ***(2015.), Građevine stambene namjene, Preradovićeva 11, u Zagrebu, Katalog, Ured ovlaštenog arhitekta Miljenka Bernfesta, Zagreb
  8. Odak, T., (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945.-85., Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985, „Arhitektura“, XXIX(196-199):31-101, Zagreb, str.31
  9. i 10. Maroević, I., (1986.), Sadašnjost baštine, Društvo povjesničara umjetnosti SR Hrvatske, Knjiga XXXVI, Zagreb, str.197 i 199
PODIJELI