Porfir pripada magmatskim vrstama kamena, i to podskupini »izljevnih« ili vulkanskom kamenju, odnosno onom koje nastaje na površini zemlje od izlivene lave. Istoj skupini pripadaju, primjerice, bazalt ili trahit.
Uporaba porfira je vrlo raznolika i proteže se od uređivanja gradskih središta do unutarnjeg opremanja stambenih prostora. Često ga susrećemo kod obnavljanja starih gradskih jezgri, a koristi se za vanjsko popločavanje, oblaganje pročelja, zidova i ukrasnih zidića, za unutarnje podne i zidne obloge, stubišta i još mnogo toga što bismo mogli nabrojiti. Vrlo je otporan na oštećenja, udarce, pucanje i tome slično pa je stoga vrlo prikladan za prometne površine. Dobra osobina neobrađenog porfira je također i to što nije klizav, pa se naročito preporučuje za vanjsko popločavanje. Važan je podatak i da je vrlo otporan na razna kemijska sredstva te da je jednostavan za održavanje.
Spektar oblika porfira nevjerojatno je šarolik: rezane ploče sa struganim ili klesanim rubovima, lomljene ploče nepravilnih oblika (mozaik), kocke različitih debljina, rubnici, pragovi, stube… Površinu možemo obraditi i brušenjem. Svijetleći ili djelomično svijetleći porfir koristimo za vanjsko popločavanje te za unutarnje podne i zidne obloge.
Obrađeni porfir je prikladan za vanjsko popločavanje i unutarnje uređenje.
REZANE PLOČE
Koriste se za vanjske i unutarnje podne i zidne obloge, a posebno su prikladne za oblaganje većih površina poput trgova, puteljaka, skladišta… Rubovi mogu biti strugani ili klesani, a u oba slučaja su im debljine različite. Međusobno se razlikuju po širini fuge, koja je kod klesanih rubova nepravilna i šira. Površina im može biti obrađena (glatka) ili prirodna (hrapava).
Rezane ploče mogu imati strugane ili klesane rubove.
Rezane ploče su naročito podesne za oblaganje većih površina.
LOMLJENE PLOČE
Lomljene ploče su nepravilna oblika i imaju rustikalan izgled pa su posebno pogodne za vrtove, puteljke, dvorišta i slično. Isto tako, koriste ih i za oblaganje zidića i vanjskih zidova. Kako nisu rezane i posebno obrađene, one su najekonomičnije rješenje za popločavanje. Dijele se prema debljini i veličini.
KOCKE
Kocke se najviše koriste za popločavanje vrlo prometnih i prohodnih površina, na primjer za pločnike, parkove, šetališta i staze, stare gradske jezgre, dovozne puteve, industrijske površine i drugo. Otporne su na pucanje i koroziju te podnose visoka opterećenja. U usporedbi s ostalim vanjskim popločenjima, upravo su kocke od porfira među najučestalijim popločenjima koje su oduvijek 
koristili za vanjsko popločavanje. Obično se mogu naći u debljini 4-6, 6-8, 8-10, 10-12 ili 12-15 centimetara. Za spretne majstore i polagače polaganje kocaka predstavlja pravi izazov, jer se kombinacijom različitih tonova boje i smjerovima polaganja mogu oblikovati pravi mozaici.
Kombinacijom različitih tonova boje i smjerovima polaganja možemo stvoriti prave mozaike.
RUBNICI
Samo im ime govori da se koriste za završetke odnosno rubove, na primjer kod pločnika, puteljaka i cesta, a mogu poslužiti i kao pregrade ili međe, primjerice kod kolnika, ili kao obrubi gredica, stubišta i tome sličnog.
Rubnici se koriste za izradu rubova, pregrada, međa i sličnog.
STUBIŠTA
Ploče većih dimenzija i različitih debljina koriste se za stube i stubišta, na primjer za ulaze, vrtove, parkove, unutarnja stubišta… Površina može biti prirodna ili obrađena, a ploče lomljene ili strugane. Površina potonjih je jednakomjernija i pruža elegantniji izgled, dok lomljene ploče djeluju više rustikalno.
Stube mogu biti izrađene od prirodnih ili obrađenih ploča.
