NEODGOVARAJUĆE UGRAĐEN GRIJANI ESTRIH

Mišljenje sudskog vještaka, koje nam ovaj put iznosi Franco Callegaro, stručnjak za podne obloge od drva, tekstila, različitih umjetnih masa i podloga na koje se one polažu, opisan je problem koji je nastao radi neodgovarajuće ugradnje grijanog estriha. On je podastrao uzroke i najpodesnija rješenja za sanaciju drvenog poda.

Na 250 / 300 kvadratnih metara ukupne površine položen je parket velikog formata od tikovine, debljine 22 milimetra. Radi se o spavaćim sobama, dnevnom boravku i mansardi. Na cijeloj povšini na koju se lijepio parket nalazio se cementni estrih s ugrađenim podnim grijanjem. U svim prostorima se jasno vide pukotine različitih veličina, od 1 do 5 milimetara.

U dnevnim prostorima je ugrađen venecijanski pod, a na sredini jedne od soba – mislim da se radi o blagovaonici – obloga je napravljena od različitih vrsta drva, koje su položene u obliku kvadrata. I ovdje su se pojavile pukotine, mada uže, jer je drvo tanje od tika.

Bila su izvedena potrebna mjerenja, koja su pokazala sljedeće rezultate:

  • relativna vlažnost zraka je iznosila 53 posto,
  • temperatura 19,8 stupnjeva Celzijusa,
  • vlažnost položenog drva 6-postotna.

Dobivene izmjerene vrijednosti nam govore, da su relativna vlažnost zraka i temperatura u prostoru uobičajeni. Stoga uzroke za nastalu situaciju, prema mome mišljenju, treba tražiti isključivo u podlozi, to jest u grijanom estrihu. Analiza je pokazala da debljina estriha iznad grijaćih cijevi, gdje su se pojavile najšire pukotine, iznosi najviše 1,5 centimetar. Podsjećam da je za ravnomjerno grijanje prostora i stabilnost drva potreban barem 3 centimetra debeo sloj cementnog estriha iznad grijaćih cijevi. Ako je taj sloj tanji, drvo počinje gubiti previše vlage, što će imati za posljedicu stezanje parketnih daščica, a uz to, naravno – i nastajanje pukotina. Debljina estriha iznad grijaćeg medija nije ravnomjerna, o čemu nam jasno govore različite širine pukotina. Tamo gdje je najtanja parket je najviše isušen, a pukotine su najšire.

k05-22-01Kad govorimo o podnom grijanju i parketu, potrebno je reći nešto i o vrstama drva koje su prikladnije za grijane estrihe od drugih, te o debljini samog parketa. Pojedine vrste drva se do trenutka svog higroskopskog uravnoteženja različito stežu, pa kažemo da je drvo više ili manje stabilno. Tik slovi kao stabilno drvo, što se može vidjeti i u tabeli br. 1, gdje su prikazane vrijednosti uzdužnog, radijalnog, tangencijalnog i volumenskog stezanja za neke vrste drva. Upravo zato ga ugrađuju i kao vanjsku podnu oblogu, a često se koristi i za izradu brodskih paluba. Što se tiče debljine parketa, treba znati sljedeće: stezanje ili nadimanje drva izražava se u postocima, a to znači da će kod parketa veće debljine pukotine biti očitije, pa je stoga bolje da za podno grijanje izaberemo tanji parket, koji ima i manji toplinski otpor.

Mislim da bi drvo dobilo na širini i u velikoj mjeri prikrilo nastale pukotine kad bi se prostoru umjetno pridodala vlažnost, na primjer – postavljanjem običnog ovlaživača. Kako je uzrok jedino neodgovarajuća debljina estriha iznad grijaćih cijevi, drvo neće ‘raditi’ u ljetno vrijeme ukoliko će se nalaziti na odgovarajućoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka. U zimsko doba biti će potrebno prostoru dodavati vlagu na umjetni način.

PODIJELI