Organizacijski Odbor 4. kongresa o temi ZEMLJA:
Arhitektura kao umjetnost građenja nastala je iz želje da se oblikuje okvir unutar kojeg se odvijaju ljudske aktivnosti te na taj način, kroz oblikovanje izgrađenog prostora, kontrolira kvaliteta života stanovnika. Ova želja se, često puta, ostvaruje i bez sudjelovanja arhitekata i urbanista (kao što nas je podučio proces legalizacija u posljednjem periodu).
U XIX. stoljeću, rađanjem građanske klase, arhitektura je dobila socijalno-kulturnu konotaciju, arhitekti su od tada odgajani u uvjerenju da snose veliku društvenu odgovornost za ono što se događa u prostoru, iako je realnost često odražavala drugačiju sliku.
Danas arhitektonske škole djeluju u vakuumu jedne velike kontradikcije. S jedne strane mlade arhitekte se želi osposobiti da brane arhitektonsku profesiju koja stremi idealiziranoj figuri arhitektonskog demiurga, čuvara sveukupnog znanja o arhitekturi i okolišu, koji poput bosonogih liječnika djeluju sa i za narod. Naravno, bosonogi arhitekti zamišljeni su kao skromni, profesionalno pošteni, zanatski gospodari tehnike zvanja koji su nadasve velikodušni. S druge strane, kontradikcija se očituje u u činjenici da su, posebice tijekom posljednjih desetljeća kada su promicane arhitektonske zvijezde i mitovi, teoretska naklapanja zasjenila tehničko znanje, projektantske i produkcijske procese, a arhitektura je, umjesto da kolonizira i oblikuje prostor, postala ona koju se kolonizira i oblikuje.
Odabirom teme za 4. kongres arhitekata, kao i kod prethodnih kongresa, željeli smo skrenuti pažnju na neke od karakteristika koje obilježavaju razne oblike i dimenzije arhitektonskog djelovanja. Oni osciliraju između ideja, realizacija, naslijeđa, realiteta i budućnosti (zamišljene poput projekta).
Kao spona između navednih višeslojnih dimenzija istaknula se odabrana tema kongresa Zemlja i to s velikim Z. Ovaj naziv je i reminiscencija na Grupu Zemlja, koja je u vrijeme globalne svjetske krize na početku prošlog stoljeća nastojala oformiti ideološki pristup koji je: kritički, edukativan, inkluzivan, koji se bavi hrvatskim čovjekom smještenim in situ, koji je socijalno osjetljiv i anticipirajući, koji se bavi pitanjem ruralnog područja. No kriza iščitana kao prilika za redefiniciju arhitektonskog pristupa nije jedina spona / poveznica tematskog fokusa Grupe Zemlja i situacija na koje Kongres želi kritički ukazati.
Kao što se suvremena disciplina i arhitektonska publicistika / kritika bave i ističu samo jedan dijelić onoga što se gradi i ignorira ostatak, tako se i arhitektura i urbanizam bave isključivo pitanjima urbanih prostora i gradova. Perjanice arhitekture i prostornog uređenja su naravno važne jer predstavljaju vrhunce promišljanja i ostvarenja – no kako su nas Venturi-Scott Brown odavno poučili: moguće je izvući važne lekcije čak iz banalnog i svakidašnjeg, koje uostalom u Hrvatskoj čini glavninu izgrađenog prostora.
Sa temom Zemlja, Kongres želi ukazati na habitat koji se rasprostire na 91,6%, odnosno, 51.872 km2 teritorija RH – a koji nosi ime ruralno područje, s 47,6% ukupnog stanovništva (njih 2.110.988). Upravo ta dimenzija zaslužuje dosljednije promišljanje koje će nadići dosadašnje nejasno definirane pojmove regionalizma, gradova-teritorija, arhaične definicije sela i slično.
Također, Hrvatska kao članica EU ima kao jednu od prioritetnih zadaća provoditi kohezijske politike, odnosno, osnažiti urbano-ruralne veze (fizičke, ekonomske i socijalno-kulturološke). Danas je ruralno područje u našoj zemlji uglavnom zapušteno, ugroženo od strane gradova, s negativnim trendovima u broju stanovnika i poljoprivrednoj proizvodnji. Ideja Kongresa je promišljati načine na koji se ova naselja mogu revitalizirati; promišljati scenarije osnaživanja veza između ruralno-urbanog prostora koji su oduvijek neraskidivo komplementarni.
Zemlja, jer sada pripadamo većoj zemlji/državi pod nazivom Europska Unija, u kojoj moramo naći svoje mjesto, definirati načine djelovanja u proširenoj zajednici, pod promijenjenim uvjetima.
Zemlja, jer nas podsjeća na održivost i na činjenicu da moramo krenuti alternativnim putem u kojem svako naše djelovanje – počevši od gradnje, projektiranja, ukrašavanja, ostvarenja ekonomskog profita – mora odražavati dugoročnu brigu o zemlji.
Zemlja nas podsjeća na sve ljudske načine antropomorfizacije teritorija kao što su infrastrukturni sistemi ili poljoprivreda. Ona evocira ideju naturalizma, koja se može čitati kao promjena u fokusu – pažnji prema otvorenim prostorima i otvorenim konstrukcijama, inicirajući temu ekologije i vrijednosti prirode – koja se sagledava kao socijalna vrijednost (kapital) kojeg se jednako dijeli.
„Zemlja je dobar stan“ tvrdio je Bruno Taut, ona je jedan od četiri prirodna elementa (uz vatru, vodu i zrak) o kojima čovjek ovisi. Osnaživanje interakcije sa zemljom / temeljima obvezuje nas promišljati o smislu onoga što radimo; obvezuje nas postavljati teška pitanja i učiti od iskustava drugih.
U arhitekturi sve počinje sa zemljom, to je naša fizička datost, na njoj ostavljamo trag, u nju ukopavamo temelje naših zgrada, u nju ucrtavamo granice između privatnog i javnog – iako smo se živeći u gradovima na jedan način distancirali od prirode (zemlje kao majke) – smatramo da je ova tema od ključne vaznosti za razumijevanje pozicije struke u društvu, na tržištu i spram nas samih.
Poučeni uspješnom interakcijom na posljednjem izdanju Kongresa, namjera nam je osnažiti taj pravac djelovanja; dakle ‘otvoreni /participativni format’ Kongresa koji uključuje poziv za prijavu radova, okrugle stolove i diskusije umjesto predavanja ex catedra, dodatno će se nadograditi aktivnim djelovanjem arhitekata u samom gradu Osijeku kroz programe Akopunktura grada i Arhitektura i djeca, pozvani su razni stručnjaci iz srodnih disciplina koji će nam ukazati na drugačije perspektive i pristupe nama važnim temama. Kompleksno i u biti vrlo jednostavno.
Matematičari znaju reći jednadžba je lijepa, … i jasna. Naravno, naše arhitektonske jednadžbe nisu, kao one Newtonove ili Einsteinove, u mogućnosti promijenti svijet, percepciju vremena i prostora, no držimo da je kroz Kongres moguće afirmirati naše zajedničko djelovanje, interakciju i ustrajnost u svrhu ojačanja digniteta struke.
Vrijedi pokušati, makar samo iz radoznalosti. Vidimo se u Osijeku koncem rujna.
Organizacijski Odbor