NAČINI I TEHNIKE POLAGANJA PARKETA

Parket se na podlogu može lijepiti ili pribijati, ili se polaže kao plivajući. O vrstama ljepila i njihovim osobinama već smo govorili u našem prethodnom broju, a danas ćemo reći nekoliko riječi o pribijanju parketa, o plivajućem polaganju i o uzorcima koje postižemo koristeći različite tehnike polaganja parketa. Svaki polagač obično koristi svoju metodu polaganja koju temelji na osobnim iskustvima, i koja se može razlikovati od polagača do polagača. Upravo zato ćemo u ovom izlaganju navesti tek osnovna načela i pravila.

POLAGANJE PARKETA PRIBIJANJEM NA PODLOGU

Način polaganja parketa pribijanjem moguć je kod parketa s perom i utorom, a prije svega se koristi za veće formate parketa (klasični parket se zbog manjeg formata većinom lijepi na podlogu) i za brodski pod. U svijetu je to znatno omiljeniji način polaganja. Parket pribijamo ručno ili strojno, i to željeznim čavlima, takozvanim žičnicima. Kod ručnog pribijanja stručnjaci zbog sigurnosti ne savjetuju uporabu čeličnih čavala, jer se oni kod nepravilnog udarca ne savijaju, već slamaju. Da ne  bismo oštetili pera, prvo ih batom pribijamo približno do dubine od 1 centimetar, a potom čekićem do kraja. Pri strojnom pribijanju, koje se može izvoditi pneumatskim ili ručnim strojem, odabiremo onu veličinu čavala koju nam propisuje sama naprava. Polagati se počinje iz ugla sobe, i to tako, da utor bude okrenut prema zidu. Svaki sljedeći red započinje se odrezanom daščicom iz prethodnog reda.

Parket utvrđujemo na podlogu kroz pero. Ona može biti:

  • cementni estrih s gredama trapeznog oblika
  • slijepi pod (neblanjane daske ili vezane ploče, koje su pribijene na grede – morale)
  • postojeći drveni pod

U svakom slučaju, podloga mora biti ravna, stabilna, suha i zaštićena od mogućeg prodiranja vlage.

Cementni estrih s gredama trapeznog oblika

Grede su trapeznog oblika zato, da se zbog sušenja i stezanja cementnoga estriha smanji mogućnost njihova nepotpunog prianjanja. Za pribijanje drvenog poda trebaju nam grede debljine od 2 do 2,5 centimetra, dolje široke 4 do 5, a gore oko 2,5 centimetra, i trebaju biti promjenjive dužine. Na estrih ih utvrđujemo cementnim mortom, i to poprečno ili ukošeno, u predviđenom smjeru polaganja parketa. Na rubovima se polažu usporedo sa svakim zidom, tako da se u prostoru stvori određeni okvir. Udaljenost između pojedinih greda iznosi između 15 i 35 centimetara, a ovisna je o dužini parketnih dasaka koje će se pribijati. Moramo znati da svaku pojedinu parketnu daščicu treba na podlogu učvrstiti s dva čavla. Duž zidova se grede polažu na 10 centimetara od ruba kako bismo svaku parketnu daščicu mogli pribiti na početku i na kraju polaganja. Ako se u estrihu nalaze cijevi, poznavatelji struke vam neće savjetovati polaganje s uporabom greda.

Grede se mogu polagati na dva načina:

  1. U ravnom redu polažemo ih na cementni estrih i učvršćujemo cementnim mortom. Zatim prostor između greda treba u cijelosti zapuniti cementnim mortom, pri čemu se pazi da visina grede i cementnog izravnanja bude posve jednaka, jer će u suprotnom slučaju pod odzvanjati muklim zvukom.
  2. Tijekom ugrađivanja običnog cementnog estriha postupno se u masu postavljaju grede. Ako radi sušenja i stezanja estriha nisu stopostotno obuhvaćene, za utvrđivanje koristimo odgovarajuće ekspanzivne proizvode. Odstupanje možemo spriječiti tako da se prije polaganja u stranice greda pozabijaju čavli te se one zajedno s njima potapaju u cementnu masu.

Slijepi pod

Slijepi pod može biti izrađen od neobrađenih dasaka ili vezanih ploča, koje su pribijene na daske, odnosno na morale. Između pojedinih greda možemo ostaviti prazan prostor, ili možemo nasipati ekspanzivni termoizolacijski materijal. Ploče odnosno daske polažemo na malim razmacima. Daske pribijamo na grede poprečno na predviđeni smjer polaganja parketa i započinjemo s pribijanjem približno centimetar od zida. Prema mišljenju stručnjaka, slijepi pod bi uvijek trebalo polagati na vodootporni sloj.

Postojeći drveni pod

Kod postojećeg drvenog poda moramo paziti na prianjanje stare obloge i podloge. Daske koje su popustile treba prije polaganja novog drvenog poda dobro pričvrstiti vijcima ili čavlima.

PLIVAJUĆE POLAGANJE

Za plivajuće polaganje parketa prikladna je bilo kakva podloga, otporna na statička i dinamička opterećenja, koja je predviđena za to, da služi kao pod. To može biti estrih, drvene ploče ili već postojeće podne obloge – kamen, keramika, tekstilne i netekstilne podne obloge, te drvo. Parket se obično polaže na sloj zvučne izolacije, obično od sloja ekspanzijskog materijala ili filca, debljine približno 2,5 milimetra, koji ga odvaja od vlage podloge. On se na rubovima savija tako, da oni budu određene visine i da ih se lako može prikriti završnim letvicama, dok usto zaštićuju i zidove.

Parket se može plivajuće polagati i izravno, i to na tvrdu podlogu pomoću ljepljivih traka koje istodobno vrše i funkciju zvučne izolacije. Ne ugrađujemo ga tako da se dodiruje sa zidom, nego ostavljamo rub. Njegova širina ovisi o veličini prostora; na primjer, za sobu veličine 4 x 4 metra dovoljno je ostaviti prugu širine jedan centimetar. Rub ostavljamo i uokolo cijevi, odnosno svih predmeta koji vire iz estriha. Na pragovima ili spojevima sa drugim podnim oblogama predviđa se dilatacijski spoj, koji se potom prekriva odgovarajućim letvicama.

Kod polaganja je vrlo važno da pomno pročitamo uputstva proizvođača te da u skladu s njima i ugrađujemo parket.

TEHNIKE POLAGANJA PARKETA

Radi se o uzorcima koji se mogu postići različitim polaganjem parketnih daščica na položenom parketu. Kako je uzorak ovisan o nizu čimbenika, kao što su, primjerice – dimenzije parketnih daščica, brojne mogućnosti sastavljanja i kombiniranja designa parketa i bordura…, prilikom predstavljanja ćemo se ograničiti samo na najosnovnije tehnike. One su:

  • riblja kost
  • simetrično brodsko polaganje
  • slobodan pomak (asimetrično brodsko polaganje)
  • rub i obrubni pojas
  • mozaik

Riblja kost

Pojedinačne daščice polažemo u usporednim nizovima pod kutom od 90 stupnjeva, tako da se čelo jedne parketne daščice dodiruje sa stranicom druge. Kod klasičnog parketa s perom i utorom zato i imamo “lijeve” i “desne” daščice, to jest one koje pero imaju na lijevoj, i one koje ga imaju na desnoj strani. U jedan se paket pakira polovica od svake vrste. Na riblju kost možemo, naravno, polagati i parket bez pera i utora, na primjer – lam parket.

Postoji više inačica uzorka riblje kosti:

  • s obzirom na smjer polaganja, uzorak može biti ravan ili dijagonalni,
  • s obzirom na oblik, riblja kost može biti jednostruka, dvostruka ili čak i trostruka.

Kod ravnog uzorka trebamo zacrtati sredinu i započeti s polaganjem od sredine, i to u smjeru od vrata prema izvoru svjetlosti. Usporedno s prvim redom polažemo redove prvo prema jednoj, a zatim prema drugoj strani. Kod dijagonalnog uzorka započinjemo s polaganjem u lijevom ili desnom kutu i polažemo prema suprotnom uglu. I ovdje polažemo u smjeru izvora svjetlosti. Jednostruka, dvostruka ili trostruka riblja kost znači, da se jedna, dvije ili tri dašćice čeono dodiruju sa stranicom samo jedne daščice.

Simetrično brodsko polaganje

Daščice polažemo po dužini, tako da su čeoni dijelovi svakog drugog reda uvijek na istom mjestu. Dužina daščica mora stoga biti jednaka, pa kraće daščice možemo upotrijebiti samo na početku i na kraju reda. Možemo ih polagati uporedo sa zidom, ili ukošeno. Kod usporednog polaganja je preporučeno da daščice leže poprečno na glavni izvor svjetlosti, jer će tako čeoni spojevi biti manje vidljivi. S radom počinjemo kod udaljenijeg zida u prostoru, onoga koji je najbliži izlazu.

Slobodan pomak

Kod slobodnog pomaka dužina daščica je različita, ali su čeoni dijelovi neravnomjerno raspoređeni po prostoru. Parketne daščice polažemo kao kod simetričnog brodskog polaganja, a to znači – usporedno ili poprečno na udaljeniji zid prostora.

Rub i obrubni pojas

Ovaj uzorak uglavnom predstavlja dvije različite tehnike polaganja u jednom prostoru: glavnina je položena po jednom, a obrubni pojas po drugom uzorku. Razdjeljuje ih rub koji je izrađen od jednog reda uzdužno položenih parketnih dašćica.

Mozaik

Uzorak je nazvan mozaikom zato, jer je to osnovni oblik koji se dobiva polaganjem lamel- odnosno mozaičnog parketa. Radi se o kvadratima uzdužno i poprečno položenih daščica. Ako na takav način polažemo lam parket, moramo odabrati dimenzije koje su međusobno djeljive, na primjer – 300 x 60 milimetara. I kvadrate možemo polagati ravno ili dijagonalno.

IZVORI
Professional Parquet, studeni / prosinac 1999., str. 100–104
Professional Parquet, srpanj / kolovoz 1999., str. 69–72
National Oak Flooring Manufacturers Association: Installation hardwood flooring, siječanj 1997., izmjena ožujak 1998.
National Wood Flooring Association: Tools of the trade, svibanj 1996.
Mišljenja domaćih i stranih majstora

PODIJELI