Arhitektonsko stvaranje Grada mladih (Pionirski grad)


„Slobodan i terenu prilagođen urbanistički plan, parkovno rješenje u kojem se izmjenjuju tratina i nisko zelenilo s hrastovom šumom te napokon arhitektonski volumen obilježen svojom dimenzijom, oblikom, međusobnim odnosima, interpretacijom, materijalom i detaljima.“
[1]


korak-3-2016-bobovecSlika 1. Grad mladih, prije Pionirski grad na južnom obronku Zagrebačke gore i Granešina 1950-ih

Na južnim obroncima Zagrebačke gore, točnije na području Granešine, sredinom prošlog stoljeća, od 1948. do 1953. godine izgrađen je današnji Grad mladih čiji paviljoni dispozicijom i dimenzijama omogućavaju nesmetan pogled prema ravnici u kojoj se smjestio Zagreb. Izuzetno vrijedan prostor s kvalitetno uspostavljenim odnosima prirodnih i artificijelnih elemenata izveden je prema urbanističkom rješenju Josipa Seissela iz 1948. godine i arhitektonskim projektima smještajnih paviljona Ive Vitića, dok su projekt krajobraznog uređenja načinili Zvonimir Fröchlich i Pavao Ungar. Grad mladih, odnosno tadašnji Pionirski grad, izrastao je na jednostavnom urbanističkom konceptu koji je obuhvatio dvadesetak stambenih zgrada s pratećim sadržajima. Od restorana za koji je projekt načinio Ivo Bartolić sa suradnicima, do prostora za edukaciju i druge aktivnosti djece i mladeži vezano uz odgoj, učenje i druženje u posebnom, za njih planiranom gradu. Izuzetan primjer poslijeratnog urbanizma i arhitekture u izvornom obliku danas održava samo sustav zaštite kojim su spriječeni bilo kakvi novi projekti i intervencije.

k55-boboveci-01-300.jpgSlika 2. Grad mladih, prije Pionirski grad 1950-ih

Čuvanje i zaštita kulturnih dobara kroz sustav zaštite i unapređenje regulative, kao i odnos zakonodavca prema njihovu čuvanju, zaštiti, i održivom korištenju, trebao bi biti osnova za podizanje društvene svijesti i sustavno unaprjeđivanje odnosa vlasnika i korisnika prema graditeljskom naslijeđu. Ako se sustav pažljivo odnosi prema graditeljskom naslijeđu vremenom će svi naučiti prepoznavati vrijednosti vizura i slika grada te nizom godina stvaranih kulturnih krajobraza. Zaštita i očuvanje graditeljske baštine trebala bi biti prioritet svima koji je posjeduju ili koriste, budući svojim bogatstvom upućuje na slojevitost kulture građenja, a samim time kulturno naslijeđe postaje poticaj za razvoj suvremene arhitekture. U tom kontekstu zaštita graditeljskog naslijeđa mora biti usmjerena na adekvatno korištenje i ravnopravan dodir povijesnog i suvremenog arhitektonskog izraza.

U Hrvatskoj postoji niz primjera na kojima je taj spoj sjajno odrađen, iz čega je vidljivo da arhitekti vrlo dobro znaju svoj posao. Ponekad je zaista teško balansirati između zahtjeva vlasnika, vlastite ideje i savjesti projektanta, a istovremeno paziti da sve bude unutar zakonodavnog okvira. Ovaj segment je vrlo naporan kada se projektira nova zgrada, no kad je u pitanju kulturno dobro tada se problemi multipliciraju. Projekti se u ovom slučaju moraju prilagođavati funkciji zatečenih prostora, a projektanti predlagati nove funkcije koje prati suvremena tehnologija i oblikovanje. Moraju konstantno biti inovativni u pronalaženju funkcionalnih i estetskih rješenja, a napose načina na koje mogu riješiti probleme vezane uz konstrukciju, naravno, uz tijesnu suradnju s projektantima drugih struka i ostalih sudionika u gradnji. Osim toga moraju pomoći vlasniku da shvati problem, uvjeriti ga da ne može o svemu odlučivati sam, uvjeriti ga da mora „slušati struku“, te da mora činiti ustupke.

k55-boboveci-02-400.jpgSlika 3.  Građevinsko stanje zgrada unutar kompleksa Grada mladih

Teško je očekivati da se minimalni prostorni standardi mogu odnositi i na građevine koje ubrajamo u graditeljsku baštinu, odnosno zaštićeno kulturno dobro. One su već same po sebi definirane, tj. određene svojim ziđem, obujmom, veličinom prostorija, duljinom i širinom prolaza, takvima ih je učinio neki davni graditelj kao i razdoblje u kojem su nastale, i to je prilikom svake nove intervencije potrebno maksimalno sačuvati. Novu namjenu svake takve zgrade potrebno je prilagoditi zatečenom stanju, naravno uz konstantnu suradnju projektanta, konzervatorskih odjela i vlasnika, što svakako podrazumijeva „trostrane“ kompromise.

Pažljivo upravljanje kulturnim dobrima kroz adekvatan sustav zaštite, uz pozitivan odnos vlasnika i korisnika može na životu održati niz zapuštenih primjera graditeljske baštine. Potrebno je pažljivo analizirati odlike takovih prostora koje mogu biti iskorištene pri njegovoj potencijalnoj revitalizaciji, kao i pri pokretanju razvojnih procesa. A na početku teksta spomenuti „Prostor Grada mladih zaštićen je i upisan u registar kulturnih dobara, kao nepokretno kulturno dobro, kulturno-povijesna cjelina. Time su spriječene pomisli na transformaciju Grada, jedne od rijetkih očuvanih vrijednih lokacija u Zagrebu, primjerice, u građevinsku i stambenu zonu.“[2] I tu je ključ! Jedan od strateških ciljeva koji trebaju osigurati bolje sutra, nužno treba biti razvoj i primjena sustava planiranja i upravljanja u zaštiti, očuvanju i održivom korištenju kulturnih dobara. Isto je potrebno kako bi se uspostavio integralni proces i standardizirali postupci zaštite i korištenja. A glavne inicijative koje treba slijediti u očuvanju graditeljske baštine vezane su uz aktivnosti koje se imaju dogoditi unutar dopuna Registra kulturnih dobara, dok kompletan sustav registracije treba učiniti cjelovitim, sveobuhvatnim i transparentnim. Ono što je još važnije, odnosi se na činjenicu da taj i takav sustav u svakom trenutku treba biti dostupan svima – stručnjacima, javnosti i ulagačima.

k55-boboveci-03-300.jpgSlika 4. Grad mladih, sadašnje stanje

Na primjeru Grada mladih može se pratiti razvojni ciklus nastajanja i očuvanja jednog tipičnog projekta nastalog sredinom prošlog stoljeća, koji je rezultat niza varijantnih rješenja, ali ne varijanti risanih kao skice, već varijanti koje su gotovo pravi projekti. U urbanističko prostorno rješenje su unesene sve datosti zatečene lokacije koje višeznačno određuju postojeću zonu. Na padini stisnutoj između ravnice na jugu, i dvije, tada seoske ceste s istočne i zapadne strane razvija se kompleks stambenih zgrada i pratećih prostora u tipičnoj maniri arhitekture pedesetih godina prošlog stoljeća. Sastavljen od niza zgrada koje slijede zavojitu centralnu prometnicu i okružuju neizgrađen unutarnji prostor. Prisutno je preispitivanje značaja volumena usuglašenih dimenzija, kombiniranje postojećeg, tradicionalnog s rukopisom koji odaje notu mediterana. Volumeni su građeni kombiniranjem kamenih podgradnji i drvenih nadgradnji uz lake i nenametljive krovove koji predstavljaju jedinstven arhitektonski projekt. U skladu s tehnološkim razvitkom i mogućnostima koje materijali i tehnologija daju, razrađen je projekt koji je određen položajem i okolnim objektima, a s druge strane obilježen vremenom nastanka i mogućnostima korištenja kamena i drveta. Urbanistički koncept i krajobrazno uređenje omogućili su stvaranje slobodnog tlocrtnog rasporeda u najvećem dijelu kompleksa što je bilo preduvjet za moguću varijantnu organizaciju prostora. Opća funkcionalna dispozicija unutarnje organizacije može se opisati kao logična u odnosu na sadržajem i programom određene prostore koji su vrlo dobro međusobno povezani, uz izraženu jednostavnost i redukciju arhitektonskih elemenata.

k55-boboveci-04-300.jpgSlika 5. Grad mladih, sadašnje stanje

Na ovom primjeru načinjeni su svi potrebni koraci kako bi se projekt sačuvao u izvornom obliku i bio dio unapređenja sustava kontinuiranog praćenja i inventarizacije graditeljske baštine. Upisan je u Registar kulturnih dobara, kao nepokretno kulturno dobro, kao kulturno-povijesna cjelina. Za sve one druge koji nisu bili te sreće treba sustavno raditi na poboljšanju cjelovitog i javnosti dostupnog središnjeg upisnika. I što nam je za činiti? Prije svega potrebno je unaprijediti praćenje i inventarizaciju graditeljske baštine uz unaprjeđenje vrijednosnih kriterija zaštite, očuvanja i sveukupne obnove. Kvaliteta, razina obrađenosti te dostupnost i jednostavnost pretraživanja dokumentacije jedan je od preduvjeta za djelotvorno gospodarsko korištenje kulturnih dobara za širi kulturni identitet i nacionalno gospodarstvo. To podrazumijeva da se gospodarski zahtjevi zaštite ostvare odabirom primjerene namjene i korištenja, pri čemu graditeljska baština ima izuzetnu društvenu vrijednost. A promicanje graditeljske baštine za društvene i gospodarske potrebe, a posebno kao atraktivnog čimbenika u ponudi kulturnog turizma jedan je od elemenata kojima se mogu brendirati, na samo pojedine točke u prostoru, već i čitava područja.[3] Promicati arhitekturu i kulturu građenja može se na razne načine, a Grad mladih stalni je domaćin različitih događanja koja svako na svoj način pomažu da opstane i posluži kao ogledni primjerak da se uz znanje i volju mogu očuvati i drugi, danas zapušteni primjeri hrvatskog urbanizma i arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeća.

k55-boboveci-05-300.jpgSlika 6. Grad mladih, sadašnje stanje

Na primjer 2014. godine organizirano je razgledavanje Pionirskog grada, u sklopu pratećih aktivnosti na projektu „Motel Trogir“, koji je fokusiran na ostavštinu i utjecaj rada arhitekta Vitića, a bila je dostupna za sve, ne samo za arhitekte.[4] Ove godine u kolovozu organizirana je „Ljetna škola Ambientura, Grad mladih 2016.“ povodom 65 godina Grada mladih (Pionirskog grada) u organizaciji Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, i pod pokroviteljstvom Zagrebačkog Holdinga, Podružnice Vladimir Nazor na kojoj je prof.dr.sc. Ivan Mlinar okupio sve relevantne suvremenike nastajanja i očuvanja projekta.[5] To su samo dvije crtice koje pokazuju kako proaktivan pristup vlasnika, korisnika, akademske zajednice, arhitekata, konzervatora, aktivista i društva u cjelini donosi pozitivan rezultat. U mjerilu 1:1 sačuvana je i ideja i urbanizam i arhitektura, a Pionirski grad živi kao Grad mladih u kojem predškolska i školska djeca trajno uživaju.[6]

Ako krenemo od činjenice da je graditeljska baština sastavnica jezgre nacionalne kulture, a izgrađeni prostor rezultat rada društva tijekom stoljeća dolazimo do zaključka da je izgrađeni prostor izuzetno važan za razumijevanje kulture. Slojevi koje stvara vrijeme pomažu u stvaranju identiteta mjesta, a kroz sustavno i jasno prezentiranje prepoznatljivih modela vrsnoće izgrađenog prostora postaju katalizatori osvještavanja javnosti o regionalnom i lokalnom identitetu. Stoga razni oblici zaštite i očuvanje graditeljske baštine, vizura i slika grada oplemenjenih dugim godinama stvaranim kulturnim krajobrazima upućuju na slojevitost kulture građenja, pretvarajući je u jedinstveni prostorni identitet.

k55-boboveci-06-300.jpgSlika 7. Grad mladih, sadašnje stanje

U ovom trenutku ključno je prepoznati i uvesti u neki od oblika zaštite recentne primjere autorske arhitekture i urbanističkih rješenja koji kao vrijeme nastanka imaju drugu polovinu dvadesetog stoljeća. Postoji puno razloga zbog kojih je nužno na jednom mjestu sakupiti i zaštititi sve podatke o izvedenim projektima koji su ostavština hrvatskih arhitekata, bez obzira na relativno kratko razdoblje od stvaranja. Zasigurno će odabir tada nastalih arhitektonskih djela biti drugačiji od onih koje će netko u budućnosti uvrstiti na popis graditeljske baštine, s većim odmakom od trenutka nastanka djela. Ali smatrati da je vrijeme da se stave pod zaštitu, nije prerano, jer je to vrijeme bilo bogato i raznoliko, tako da će zasigurno biti prostora za dopune određivanjem novih stavova, novim mjerilima vrijednosti u nekim drugim vremenima, drugim pristupom i većim odmakom. Budući  „umjetnost predstavlja esencijalni izvor svog vremena“ [7] kroz nju možemo čitati ne samo stvaralački opus jednog umjetnika, već trenutak u kome je on stvarao, jer svaki umjetnički izraz predstavlja ne samo osobu koja stvara već reflektira vrijeme i mjesto stvaranja. Sa svim onim sitnim, na prvi pogled potpuno nebitnim utjecajima na dnevnoj razini do onih krupnih i globalnih koji su kroz povijest mijenjali zemljovide, neke uzdizali, a druge bacali na koljena. Arhitektonsko stvaranje ima svoje zakonitosti, koje nam u svojoj jasnoći omogućava čitanje otvorene knjige, svima dostupne. A o arhitekturi kako to lijepo kaže prof.dr.sc.Tomislav Premerl „kao i o svakom drugom pitanju, moguće je misliti na različite načine.“ [8]

doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.

Literatura:

  1. UHA.hr, od 27.10.2005.
  2. http://pogledaj.to/arhitektura/pionirski-grad-bi-trebao-uistinu-postati-grad-mladih/, od 24.08.2016.
  3. ***(2013.), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013 – 2020., ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja, [ur. Knifić Schaps, H.], Hrvatska komora arhitekata; Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, str.41-52, Zagreb
  4. https://slobodneveze.wordpress.com/2014/06/04/guided-tour-to-the-pioneer-town/, od 24.08.2016.
  5. ***(2016.), Ljetna škola Ambientura, Grad mladih 2016., deplijan, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet i Zagrebački Holding, Zagreb
  6. ***(2014.), Pionirski grad bio je prvi realizirani projekt Ivana Vitića, Jutarnji list, str.46 od 14.lipnja 2014., Zagreb
  7. Mohorovičić, A., (1975.), Prilog analizi osnovnih problema teorije arhitekture o kategorijama apsolutnog i relativnog u teoriji arhitekture, „Acta Achitectonica I“, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str.71, Zagreb
  8. Premerl, T., (1990.), Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija, Nakladni zavod Matice Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, 165, Zagreb
PODIJELI