Procedure, i što nam znače – Trg Europe

Arhitektura je uvijek i svagdje usko vezana uz politiku, a često zbog izvora financiranja pomiješana s idejom, ili nepostojanjem ideje o vrijednosti i značaju prostora onih koji u trenutku nastajanja arhitekture odlučuju.[1] „Mjesto“ kao prostor urbane komunikacije jasne prepoznatljivosti, morfološke definiranosti i povijesne slojevitosti, zamijenjeno je „mjestima“ koje karakterizira nedostatak identiteta i karaktera, čija je prvenstvena i često jedina značajka – funkcionalnost, a i to postaje sve više upitno.

k49-bobovec-00-200.jpgTi i takvi prostori ne zadovoljavaju urođenu ljudsku potrebu za prostorom koji je osmišljen, emotivan i perceptivan. Pokušaj vraćanja izgubljenog grada u eri posturbanizma rezultirao je sintetičkom produkcijom prostora, koja simulira i konstruira umjetne doživljaje i surogate identiteta i karaktera, a arhitektura i urbanizam postaju roba, koja na tržištu predstavlja interese investitora, a ne građana. [2]

Slika 1. „Ban centar“, Sjeverno i istočno pročelje, Izvor: Miljenko Bernfest, 2013.

k49-bobovec-01-300.jpgSlika 2. „Ban centar“, Tlocrt prizemlja, autori: Svebor Andrijević, Otto Barić i Senka Dombi, Izvor: http://pogledaj.to/drugestvari/spretna-interpolacija-u-blokovsku-strukturu/  od 01.04.2015.

Uz navedeno ide i teza da gradski prostor mora biti projektiran na način da je sposoban prihvatiti različite, često suprotstavljene aktivnosti i namjene, od poslovnih sadržaja do restorana, trgovina do stanovanja, od urbane vreve do šetnice, mirnih oaza i mjesta susreta, odnosno da se u određenom trenutku prostor može bez značajnog zadiranja u sam projekt oblikovati i prenamijeniti u neke nove namjene i sadržaje bez devastiranja postojećeg javnog prostora i zgrada koje imaju povijesnu vrijednost i kao takve ih treba čuvati.

Većina arhitektonskih implementacija održiva je u povijesnim i ambijentalno vrijednim okruženjima isključivo zbog pažljive valorizacije postojećeg i kombiniranja s novim, modernim pristupom i tehnologijama. Tu je uvijek prisutna i osnovna dilema koja se stavlja pred svakog autora koji u svom profesionalnom djelovanju uspije dobiti šansu da projektira interpolaciju ili intervenira u postojećem. Od samog početka zasigurno svakog pritišću dvojbe, čemu se prikloniti, povijesnim značajkama ili onome što je odraz sadašnjeg vremena. Poštivanje postojećeg uz dovoljnu pažnju i senzibilitet u procesu uklapanja novog u postojeći ambijent uvijek je izuzetno težak zadatak. Osmišljena interpolacija vrlo često se u konačnici pokaže kao izuzetno težak zadatak budući je najčešće podvrgnuta nesmiljenim analizama ne samo onog tko priprema program, niti onoga tko projektira već onih koji ocjenjuju gotov projekt. Kreativnost i znanje su na takvim zadacima upućeni na onu tanku nit koju zovemo osjećajem za povezivanjem s postojećim ambijentom, što je na kraju često faktor koji nedostaje mnogim projektima.

k49-bobovec-02-300.jpg

Slika 3. Cesarčeva, Izvor: Miljenko Bernfest, 2013.

Ukoliko se u postupku oblikovanja prijeđe ta fina nit, povratka više nema pa je u većini projekata vidljiva uporaba ograničene grupe srodnih jednostavnih elemenata, oblika, boja i detalja. A to ograničenje svaki arhitekt nameće sam sebi u onom trenutku kad stvara svoj prepoznatljiv stil što kod slobodnostojećih zgrada može u većini slučajeva funkcionirati, dok u trenutku suočavanja s intervencijom u postojećem urbanom sadržaju, kad se rukopis mora mijenjati zbog okruženja u koje kuća sjeda, često dolazi do neslaganja. Potrebno je izuzetno znanje za kombiniranje arhitektonskih formi da bi rezultat bio zadovoljavajući, a tu dolazi do izražaja talent i znanje svakog autora.

Treba li postojeće zgrade djelomično ili potpuno uklanjati zbog lošeg građevinskog stanja i niske razine povijesne vrijednosti? Ili ostavljati prazne prostore da desetljećima zjape prazni u najužem središtu gradova? Ili možda bi ipak trebalo sustavno analizirati i korak po korak  izgrađivati grad, ulicu po ulicu, trg po trg. Projektiranje i sami radovi su u takovim situacijama često dugotrajni zbog istraživanja i stvaranja programskih zadataka, koji, kako se kasnije često pokaže, donose gradovima spoznaje o centralnim gradskim prostorima koji su godinama stajali zapušteni i bez stvarne valorizacije. A način i pristup projektiranju kroz valorizaciju i uklapanje rezultata u novoprojektirane forme i prostore donosi dodanu vrijednost, kako postojećem tako i novom.

Pred dvije godine Zagreb je dobio jedan novi trg gdje se susreću Cesarčeva i Vlaška ulica, kao i novu donjogradsku pješačku zonu koja je trebala biti simbolom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Očekivanja su bila velika, jer imali smo priliku pokazati da vrijedne prostore koje imamo, prepoznajemo kao takve, i naravno da ih čuvamo i oplemenjujemo kvalitetnim oblikovanjem. Razina kvalitete izgrađenog prostora uvijek je rezultat stupnja razvoja društva i odgovornosti prema prostoru i njegovu očuvanju, a visoka razina društvene svijesti o značaju izgrađenog prostora osnovni je preduvjet za ostvarivanje njegove kvalitete. [3]

k49-bobovec-03-300.jpgSlika 4. Trg Europe, autor: Branko Silađin, skica, Izvor: http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/341068/Sto-autor-zvijezde-Europe-kaze-u-obranu-svog-spomenika.html od 02.04.2015. 

„Na primjeru uređenja Stare Vlaške i Cesarčeve ulice mnogo toga je metodološki potpuno krivo postavljeno. Dakako, pozitivna je ideja „uređenja“ ovog jednog od najstarijih gradskih dijelova. No, umjesto da se prvo išlo s urbanističkim, odnosno razvojno-revitalizacijskim programom ovog područja, a tek onda popunjavanjem sadržajima, ovdje se stihijski krenulo prvo od sadržaja – izgradnje tzv. Ban centra, potom uređenja okružja i okolnih ulica, te naposljetku poziva javnosti na dodatno sagledavanje prednosti i nedostataka ostvarenog rješenja te ukazivanja na moguća poboljšanja. A upravo je ovo posljednje trebalo prethoditi čitavom procesu, a ne na kraju pozivati javnost da ispravlja tuđe pogreške.“[4]

Protekom vremena ovaj prostor doživio je značajne promjene u odnosu na izvorno stanje, a u vrijeme donošenja odluka i izrade projektne dokumentacije već je poprimao obilježja derutnih rubnih dijelova grada, što je nespojivo s najužim centrom. Što je cilj, a to je definiranje projekta, bio bliže to je problem bio sve veći i veći. Iz jednostavne činjenice da nisu provedena adekvatna multidisciplinarna istraživanja koja uvijek donese toliko vrijednih i zanimljivih činjenica, ne samo za ciljani blok, trg ili ulicu, već za grad u cjelini. Da se inzistiralo na cjelokupnom zahvatu i korištenju svih elemenata spoznatih tijekom analize koja je trebala prethoditi stvaranju programa, i podloga za sam projekt, zasigurno bi rezultat bio primjereniji od onoga što danas imamo. Preskakanje određenih faza ili potpuno odustajanje od pred mnogo desetljeća utvrđenih koraka koji uvijek i svagdje prethode dobrom projektu dovelo je do realizacije koja u mjerilu 1:1 pokazuje nepoštivanje prostora, tog vrijednog i potrošivog elementa svakog grada.

k49-bobovec-04-300.jpg

Slika 5. Trg Europe, Izvor: Borka Bobovec, 2015.

Dugo godina prazna izuzetno vrijedna parcela na križanju Cesarčeve i Kurelčeve ulice nakon više izrađenih arhitektonskih rješenja i provedenih arhitektonsko-urbanističkih natječaja koji nisu imali mogućnost da budu realizirani dobila je svoju kuću 2013. godine. Izgrađen je „Ban centar“ nakon provedenog pozivnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja 2007. godine, prema prvonagrađenom projektu Svebora Andrijevića, Otta Barića i Senke Dombi iz arhitektonskog ureda „Tholos“. [5] Kuća je i u vremenu projektiranja, i u trenutku izvedbe izazivala razne diskusije, što opravdane, što neopravdane, kako to već kod nas biva. Međutim, skloniji su joj bili arhitekti od povjesničara umjetnosti, pa tako ne mogu zaobići Snješku Knežević kad kaže: „Začuđuje to, što su klupe na kvazitrgu orijentirane prema Ban-centru, a ne prema katedrali. Postavlja se pitanje: je li pročelje te zgradurine atraktivnije od pogleda na biskupski grad i Katedralu?“ [6] Grad je živo tkivo, živi, raste, stari, i naravno stalno se pomlađuje kako stižu novi ljudi, nova znanja i nove tehnologije. Donošenje odluke da se krene u izgradnju značilo je prije svega pokretanje tijeka niza rasprava budući je prvobitna struktura, odnosno praznina, bila obilježena sjećanjima upisanim u memoriju grada. 

Projekt interpolacije u snažno obilježenoj blokovskoj strukturi, pokušaj je da se vrednuju postojeći uvjeti i reinterpretiraju na način da „ponude prostorni režim koji odgovara i baštinjenoj matrici, ali i suvremenim potrebama stanara te stanovnika i posjetitelja koji tim potezom prolaze.“ [7] Na tragu poznatih i prepoznatih obilježja donjogradskog bloka stvoren je prolaz i zeleno početno dvorište s idejom nekog budućeg kontakta s cjelokupnim unutarnjim korpusom bloka, kao i daljnjeg povezivanja s Jurišićevom ulicom. U razradi partera i odnosu kuće i ulice čita se posvećenost pješačkoj zoni koja prodire u kuću i kroz prolaz se širi u unutrašnjem prostoru bloka otvarajući svoja vrata pješaku namjerniku, a ne samo korisniku prostora. Stalno prisutna ideja obnove i oplemenjivanja donjogradskih blokova, ne samo na vanjskoj, uličnoj strani, već i unutarnjoj, dvorišnoj, ovdje je implementirana na način da omogući buduće intervencije. Ulica i unutarnji prostori otvaraju mogućnost kratkih i brzih veza među nasuprotnim ulicama bloka. Zahtjevan, i zasigurno prevelik program koji je morao vratiti ulaganje, rezultirao je  kućom većom od one koju smo očekivali na tom mjestu. Čak ni materijal i boja, kao niti pokušaj umanjivanja kroz lomove pročelja nisu uspjeli kamuflirati stvarnu veličinu zgrade.

k49-bobovec-05-300.jpg

Slika 6. Trg Europe, Izvor: http://www.skyscrapercity.com  od 02.04.2015.

Oblik i materijalne osobine zgrade ukazuju točno na vrijeme stvaranja u kome možemo prepoznati i čitati njegove oblikovne i prostorne pretenzije, trenutak nastanka. A što se suvremene kritike tiče, ona u ovom trenutku još uvijek ne zna odgovore, [8] a dok se ne stvore jasni i čvrsti principi po kojima će se odgovoriti na temu suvremenog stvaralaštva morati ćemo i nadalje međusobno suprotstavljati mišljenja i teoretske postavke. „Velika zdanja kao da imaju nekoliko života: prvi život otpočinje dovršenjem zgrade; njezin uspjeh ili neuspjeh sudimo po tome funkcionira li zgrada ili ne. Drugi život otpočinje generaciju ili dvije kasnije, kad je već svatko zaboravio je li zgrada ispala osobito dobro u smislu novca, udobnosti ili projektiranja: u to vrijeme na nju se gleda jednostavno kao na umjetničko djelo – dobro, loše ili ravnodušno. Kadšto postoji i treći život koji otpočinje mnogo, mnogo kasnije; svako zdanje koje potraje do svog trećeg života stječe stvarni mir, jer u životu broj tri vrednuje ga puka činjenica da je vrlo staro, premda inače može biti ružno kao grijeh.“ [9]

No sam trg je posve druga priča. U jednom trenutku smo se našli u čudu, zgrada je tu, a pristupni plato nije adekvatno artikuliran niti prema Trgu, a niti prema okolnim ulicama. I onda na brzinu, preko noći, bez natječaja, oblikuje se trg. A trg kao takav, mjesto na kojem se zrcale i kuće i želje i moć, dogodio se upravo onakav kakav nije trebao biti. Ponekad treba proći nešto vremena da bi se s odmakom mogla promotriti nastala arhitektura i odnosi koje stvara, ponekad treba dati vremena i kući i mjestu da budu prepoznati, ali rezultat koji imamo na križanju Cesarčeve i Vlaške ne može popraviti niti sve vrijeme ovoga svijeta.

k49-bobovec-06-300.jpg

Slika 7. Trg Europe, Izvor: Borka Bobovec, 2015.

Trg Europe, trg koji nas je trebao predstaviti u najboljem svjetlu, pokazao se kao slika stanja ne u urbanizmu, ne u arhitekturi, već u društvu. Spomenik pristupanju Hrvatske u EU tako je oblikovan da bi bilo bolje da ga nema. Natječaj, nešto po čemu smo prepoznati u europskom kontekstu, i što je prisutno na našim prostorima od početka dvadesetog stoljeća, u ovom slučaju je zakazao. Ne natječaj, nego neprovođenje natječaja, odnosno procedura koje osiguravaju transparentan i demokratski odabir najkvalitetnijeg rješenja, a i sudjelovanje zainteresirane javnosti od početne faze utvrđivanja programskog zadatka do izložbe i rasprave po odabiru najboljeg rada. Na primjeru Trga Europe to je bilo za očekivati, zbog imena trga, ako ne zbog tradicije provođenja arhitektonskih natječaja.

Projektom Branka Silađina dobili smo novi mali trg i pješačku zonu proširenu na Cesarčevu ulicu. Urbana oprema pripada u neko prošlo vrijeme, a kandelaber na sredini posveta je možda glavnom Trgu. U cijelom projektu jedino što je vrijedno, je činjenica da je proširena pješačka zona u samom centru grada. „S druge strane i pored pohvalne činjenice formiranja samog trga, ono što je najvrednije u izvedenom rješenju su stabla koja će s vremenom dati kvalitetu tome dijelu grada. Sva stabla dobro su pozicionirana. S južne strane ona će i ‘smanjiti’ predimenzionirani Ban centar i dijelom ‘razbiti’ slabu fasadu, a sa sjeverne, budući da se radi o vrsti koja nema jako guste krošnje, ipak omogućiti i pogled na katedralni kompleks. Najvažnije, i kad porastu, stabla će na novom trgu i duž Cesarčeve stvarati hlad i pridonositi atmosferi.“ [10]

Pitanja koja ostaju su uvijek ista. Znamo kako treba projektirati, znamo što je primjereno gradu, znamo koje procedure se moraju provesti, i svejedno na najvažnijim točkama u gradu dopuštamo greške.

dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.

Literatura:

  1. Kolešnik, Ljiljana, (2006.), Između Istoka i Zapada,: hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-tih godina, knjiga 27, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, str. 69
  2. Bobovec, B., Nizić, I., Smokvina, M., (2012.), Implementacija načela urbane koherencije na primjeru Europana 7, International scientific conference, Rethinking urbanism, [ur. Zlatko Karač], Udruženje hrvatskih arhitekata; Arhitektonski fakultet; Hrvatska komora arhitekata, Zagreb, str.50
  3. ***(2013.), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013.-2020., ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja, [ur. Helena Knifić Schaps], Hrvatska komora arhitekata i Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb, str.30
  4. Šimpraga, S., (2014.), Kvazitrg proizašao iz stihije od 02.07.2014., citat: Galović, K., http://pogledaj.to/arhitektura/kvazitrg-proizasao-iz-stihije/ od 01.04.2015.
  5. Žunić, A., (2014.), Nova arhitektura podno katedrale, (Kon)tekst arhitekture, Vijenac 520, Matica hrvatska, Zagreb, str.22
  6. Šimpraga, S., (2014.), Kvazitrg proizašao iz stihije od 02.07.2014., citat: Knežević, S., http://pogledaj.to/arhitektura/kvazitrg-proizasao-iz-stihije/ od 01.04.2015.
  7. Magdić, D., (2014.), Spretna interpolacija u blokovsku strukturu, http://pogledaj.to/drugestvari/spretna-interpolacija-u-blokovsku-strukturu/ od 01.04.2015.
  8. Juras, Ivan, (2008.), Arhitektura između verbalnog i vizualnog, Ivan Juras, Zagreb, str. 153
  9. Blake, Peter, (1998.), Majstori graditelji – Le Corbusier, Mies von der Rohe, Frank Lloyd Wright, Biblioteka Psefizma, Karlovac, str.XVII-XVIII
  10. Šimpraga, S., (2013.), Trg Europe, post festum od 09.07.2013., http://www.h-alter.org/vijesti/trg-europe-post-festum od 02.04.2015.
PODIJELI