Prema podacima Centra za obnovljive izvore energije (Centre for Renewable Energy Sources (CRES)), europske građevine su odgovorne za 50% emisija ugljičnog dioksida, 40% potrošnje materijala, 45% potrošnje energije, 17% iskorištene vode i 20% otpada koji se odlaže na odlagalištima. Da bi se to poboljšalo, potrebno je unaprijediti energetsku učinkovitost i gospodarenje sirovinama prilikom projektiranja i upravljanja građevinama. Europa već više od dvadeset godina radi na tim projektima tako da su otišli daleko naprijed.
Okvirna direktiva o otpadu (Waste Framework Directive – WFD) zahtijeva od zemalja članica EU da se do 2020. godine za ponovno korištenje, recikliranje i druge vrste oporabe materijala koristi najmanje 70% mase ukupnog neopasnog građevinskog otpada koji se generira.
Poznato je da su se razvijene zemlje krajem dvadesetog stoljeća susrele s velikim ekološkim problemom – građevinskim otpadom – a kao rješenje prihvaćen je postupak recikliranja građevinskog otpada čime će rješavati pitanje velikih količina otpada na odlagalištima, ali i pitanje prevelike ekspoatacije prirodnih resursa.
Situacija u Hrvatskoj
U okviru projekta LIFE05 TCY/CRO/000114 CONWAS (Development of sustainable construction and demolition waste management system for Croatia, 2006-2008) na Građevinskom fakultetu u Zagrebu procijenjeno je da Republika Hrvatska proizvodi 2,5 mil. tona godišnje građevinskog otpada. Trenutni stupanj reciklaže građevnog otpada ne prelazi 7%, a iz građevinskog otpada izdvoji se oko 11% sekundarnih sirovina.
Tablica 1: količina recikliranih građevinskih materijala u Hrvatskoj i zemljama u okruženju
Postojeće zgrade u Hrvatskoj predstavljaju veliki potencijal za smanjenje potrošnje energije, odnosno ekonomske uštede. Veliki broj zgrada ima minimalnu ili uopće nema toplinsku zaštitu. Ilustrativni je primjer ove tvrdnje u tome da 83 % svih zgrada u Hrvatskoj koristi za grijanje 150 do 200 kWh/m2a energije za grijanje.
Potrošnja energije (%) u Hrvatskoj: lijevo u stambenoj, desno u nestambenoj gradnji
Građevina i njezine instalacije grijanja, hlađenja, rasvjete i ventilacije moraju biti projektirane i izgrađene tako da je količina energije koju one zahtijevaju u upotrebi mala, uzimajući u obzir korisnike i klimatske uvjete lokacije.
Održiva upotreba prirodnih izvora
Građevina mora biti projektirana, izgrađena i srušena tako da je upotreba prirodnih izvora održiva i da je posebno zajamčena:
– ponovna upotreba ili recikliranje građevine, njezinih materijala i dijelova nakon rušenja
– trajnost građevine
– upotreba sirovina i sekundarnih materijala u građevini u skladu s okolišem
Može se zaključiti da su zgrade jedan od najvećih potrošača energije te da imaju veliki utjecaj na okoliš i zbog značajnog utjecaja građevinskih materijala tijekom proizvodnje (značajna količina ugrađene energije – embodied energy) i odlaganja. Energetska učinkovitost, održiva gradnja te korištenje recikliranih resursa zajedno s obnovljivim izvorima energije postaju prioritetni smjerovi suvremenog procesa gradnje.
Dijagram: udio građevinarstva u ukupnom BDP-u
Tablica 2. Mogućnosti uporabe otpadnih materijala (CONWAS, 2008)
Jedini fiksni pogon namijenjen isključivo preradi građevinskog otpada kod nas, nalazi se u sklopu odlagališta otpada Jakuševac.
a)Fiksni pogon za preradu građevinskog otpada na lokaciji Prudinec/ Jakuševac, b) Izgled mobilnog drobilišnog postrojenja
Razlozi za potrebu povećanog iskorištavanja građevinskog otpada su višestruki:
- saznanje o ograničenim prirodnim resursima i potrebi racionalnog korištenja onoga čime se raspolaže
- strožiji propisi o zaštiti životne okoline nalažu zbrinjavanje građevinskog otpada, pa je neophodno da se reciklažom smanji količina koja ide na deponiju
- teškoće pri iznalaženju lokacija za nove deponije ukazuju na reciklažu kao jednu od mogućnosti smanjivanja potreba za novim deponijama.
Nadalje, veliki potencijal recikliranjem građevinskog otpada predstavlja porast EKO industrije. Tome u prilog govore podaci o porastu EKO industrije u EU:
– u 2008. promet € 319 milijardi = 2,5% GDP-a
– 3,4 milijuna radnih mjesta
– godišnji rast od 8,3% (korigirano za inflaciju godišnji rast je 5,9%)
4 najveća podsektora zauzimaju tri četvrtine udjela:
– upravljanje otpadom 30%
– vodopskrba 21%
– upravljanje otpadnim vodama 13%
– reciklirani materijali 13%
Hrvatska je preuzela niz europskih norma iz područja agregata, bilo za betonske, zidane ili kolničke konstrukcije. Iz norma specifikacija, na koje upućuju pojedini tehnički propisi, definirani su zahtjevi za agregat a time i reciklirani agregat. Recikliranje materijala od rušenja složen je postupak koji se sastoji od niza međusobno povezanih procesa:
Reciklirani agregat treba zadovoljiti sva ispitivanja kao i obični agregat iz prirodnih nalazišta. Svojstva recikliranog agregata koja se razlikuju od svojstava agregata iz prirodnih nalazišta su gustoća, upijanje vode i onečišćenost.
U pojedinim europskim zemljama, primjerice Nizozemskoj, Belgiji i Danskoj recikliranje građevnog otpada čini više od 80% ukupno proizvedenog građevnog otpada i otpada od rušenja zajedno.
Na primjeru Danske može se uočiti kako riješiti problem recikliranja građevinskog otpada. Do 1984. godine, Danska je reciklirala samo 11% građevinskog otpada. Nezadovoljni učinkom, 1987. godine uveli su “porez na otpad” te se od tada udio recikliranog građevinskog otpada iz godine u godinu povećavao što je vidljivo iz priložene tablice 3.
2004. godine Danska je reciklirala 94% građevinskog otpada.
U nacionalnom interesu trebalo bi biti da građevinski materijal ne završi na divljim deponijima, nego da se kontrolirano odlaže i u potpunosti reciklira kako bi se ponovno iskoristio za građevinske namjene. Građevinarstvo predstavlja jedan od glavnih pokazatelja razvitka i prosperiteta u zapadnim zemljama, a građevinski otpad i otpad od rušenja su prepoznati kao prioritetan problem za rješavanje u Europskoj Uniji. To znači da će se posebna pažnja posvetiti mjerama promicanja reciklaže takve vrste otpada. Zahvaljujući činjenici da građevinski otpad i otpad od rušenja zauzimaju veliki volumen, povećanjem postotka reciklaže moći će se iskoristiti dragocjeni prostor koji su zauzimala odlagališta. Nadalje, ako se takav otpad ne razvrsta na samom izvoru, može sadržavati male količine opasnog otpada.
Građevinski otpad
Građevinski otpad i otpad od rušenja je materijal koji proizlazi iz građenja, rušenja, adaptacije ili rekonstrukcije građevina, bilo na površini bilo pod zemljom. Građevinski otpad ima znatnu financijsku vrijednost, tehnologije za separaciju i reciklažu građevinskog otpada i otpada od rušenja su isprobane i od struke prihvaćene, lako dostupne i u pravilu jeftine. I najvažnije, postoji tržište za agregate od građevinskog otpada i otpada od rušenja, koje nalazi niz primjena u građevinarstvu počevši od cestogradnje, drenažnih radova, zamjene prirodnog agregata recikliranim agregatom u betonu i drugim primjenama.
Vrste materijala koje se mogu pojaviti u građevinskom otpadu ovisno o vrsti radova u građevinarstvu prikazane su u tablici 4.
Tablica 4: Vrste materijala koje može sadržavati građevni otpad/ otpad od rušenja
Zemlje članice Europske unije godišnje proizvedu 180 milijuna tona građevinskog otpada. Ako se populacija EU procijeni na 370 milijuna, tada godišnja proizvodnja građevinskog otpada po stanovniku iznosi oko 480 kg. Kao rješenje prethodno navedenog problema, predloženo je recikliranje građevinskog otpada te njegova ponovna primjena u različitim granama građevinarstva.
Uporaba recikliranih materijala
Očuvanje prirodnih materijala je značajno za ekološki odgovorno i održivo građenje koje bi bilo ujedno i financijski prihvatljivo. Ovakav način gradnje implicira upotrebu jeftinih materijala koji mogu biti upotrijebljeni bez negativnog utjecaja na okoliš. Ekološki odgovoran i održiv način građenja podrazumijeva postizanje potpuno zatvorenog ciklusa upotrebe materijala. Zatvoreni ciklus u ovome slučaju obuhvaća reciklažu materijala i dobivanje sirovine za novi proizvod (npr. beton s recikliranim agregatom) ili ponovno dobivanje izvornih proizvoda (npr. glinene opeke i crijepa) njihovim čišćenjem i termičkom obradom. U Hrvatskoj su primjenom recikliranih materijala razvijeni inovativni građevni proizvodi. RUCONBAR je betonski zid za zaštitu od buke čiji je apsorpcijski sloj izrađen od laganog betona koji sadrži gumene granule dobivene recikliranjem istrošenih automobilskih guma. ECO-SANDWICH je višeslojni zidni panel izrađen od betona s recikliranim agregatom od betona i opeke te sloja mineralne vune.
a) RUCONBAR
zidni panel za zaštitu od buke
b) ECO-SANDWICH
predgotovljeni sendvič panel
Inovativni građevni proizvodi izrađeni od recikliranih materijala
Za izradu betona, može se koristiti i reciklirano staklo. Kombinacijom odgovarajućeg cementa, boje i vrste stakla moguće je napraviti estetski vrlo atraktivne proizvode.
Betoni sa izloženim agregatom
Prozirni beton LiTraCon (Light-transmitting concrete), djelo mađarskog arhitekta Árona Losonczija, jedan je od najinovatnijih primjera upotrebe stakla u betonu. Prozirni beton, „beton koji propušta svjetlost“ izumljen je 2001. godine, a izrađuje se uglavnom kao obični beton uz dodatak staklenih optičkih vlakana. Ostale ideje za primjenu recikliranih materijala su: materijal za nosive slojeve cesta, putove, staze, parkirališta, dodatak za nove asfaltbetonske mješavine, dodatak raznim vrstama betona, materijal za izradu betonskih elemenata.
Prednosti i nedostaci primjene recikliranja agregata
Prednosti
Ekološki doprinos – održivost
Prema podacima iz literature, oko 40% materijala od rušenja odlaže se u prirodu. Procesom recikliranja, količina materijala odložena u prirodu se smanjuje te se ujedno smanjuje eksploatacija prirodnih resursa koji su ograničeni.
Ušteda energije
Prema Kaima Tehnical Research Institute (2002) proces recikliranja može se odvijati na samom rušilištu pokretnim drobilicama te se na taj način smanjuje potrošnja energije pri transportu materijala do pogona za preradu otpada od rušenja. Ovakvom primjenom postupka recikliranja utječe se na smanjenje emisije CO2 (nema emisije pri transportu materijala do pogona, a isti se materijal može primijeniti za ponovnu izgradnju objekta).
Cijena
Reciklirani agregat je po cijeni prihvatljivi od prirodnog agregata ako je proces recikliranja dobro organiziran. Izvođači također ostvaruju uštedu pri odvozu materijala u pogone za reciklažu jer ne plaćaju naknadu za odlaganje otpada.
Otvaranje novih radnih mjesta
Nova radna mjesta otvaraju se u samim pogonima za recikliranje agregata, kao i u institutima i ustanovama čija je zadaća ispitati i unaprijediti svojstva recikliranog agregata. S većom primjenom raste potreba za bolje obrazovanim kadrom kako bi reciklirani agregat mogao zamijeniti prirodni u širem području primjene.
Širina tržišta
Prema svjetskim istraživanjima, reciklirani agregat je moguće primijeniti pri proizvodnji predgotovljenih betonskih elemenata poput rubnjaka, opločnika, blokova za sanaciju klizišta, pri izvedbi pojedinih dijelova konstrukcije mostova te nekonstruktivnih i konstruktivnih dijelova građevina.
Nedostaci
Nedostatak normi, propisa i preporuka
U svijetu se ulažu veliki napori i znatna financijska sredstva u istraživanja kompatibilnosti recikliranog agregata u pojedinim granama građevinarstva. Unatoč tomu, danas još nema dovoljan broj propisa, normi i preporuka koje bi osigurale konstantnu i sigurnu primjenu recikliranog agregata.
Zagađenje vode
U procesu recikliranja važnu ulogu ima proces ispiranja agregata. Voda kojom je obavljen taj proces pokazuje povišenu pH vrijednost. U većini slučajeva iznosi pH=12 te je ta voda toksična.
Donošenjem odgovarajućih zakonskih mjera, provođenjem edukacije dijela stručne populacije kao i edukacijom cjelokupnog stanovništva treba postupno nastojati povećati udio recikliranog građevinskog otpada u primjeni. Također je potrebno kontinuirano provoditi nadzor u suradnji s inspekcijskim službama, te osmisliti i provesti funkcionalnu prenamjenu saniranih i očišćenih divljih odlagališta i površina. Za uspješnu provedbu oporabe i ponovne uporabe građevinskog otpada kao novo nastalog građevnog materijala važni su sudionici od razine države preko lokalne zajednice do zainteresiranog poslodavca pa konačno i do stanovnika RH koji su zainteresirani za zdraviji i ljepši okoliš. Zemlje članice EU dodatnim poticajima i drugim propisima stimuliraju ponovnu uporabu recikliranog materijala, a time pridonose i buđenju ljudske svijesti o načinu deponiranja otpada. Različitim ekološkim naknadama destimuliraju uporabu prirodnog materijala te na taj način isto potiču uporabu recikliranog materijala.
Literatura:
prof. dr. sc. Dubravka Bjegović; doc. dr. sc. Nina Štirmer: “Građevinski otpad kao novi materijal”
doc. dr. sc. Nina Štirmer: “Utjecaj građevinskih materijala na okoliš”
Bojan Milovanović dipl.ing.građ.:, “ECO-SANDWICH i VII. temeljni zahtjev za građevinu”
