Minimalni zahtjevi na zgrade prema troškovno-optimalnoj analizi

Prema zahtjevu Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta  i Vijeća od 19. svibnja  2010. o energetskim svojstvima zgrade (Directive 2010/31/EU of the European Parliament and of the Council of 19 May 2010 on the energy performance of buildings, dalje EPBD II) potrebno je postaviti minimalne uvjete na energetsko svojstvo zgrade na način da je postignuta troškovna optimalna razina. Ranija Direktiva 2002/91/EC  Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o energetskim svojstvima zgrada (Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of 16 December 2002 on the energy performance of buildings) postavila je zahtjev na države članice da utvrde  minimalne uvjete na energetsko svojstvo zgrade, no bez nekih okvira u kojima se te vrijednosti trebaju kretati. Direktiva EPBD II sada  daje uske granice za postavljanje minimalnih uvjeta na energetsko svojstvo zgrade. Granice se nalaze unutar izračunatog energetskog svojstva  zgrade za koje se ostvaruju najniži troškovi u životnom vijeku zgrade u maksimalnom odstupanju od 15%.

Zahtjevi  na energetsko svojstvo zgrade postavlju se na način da je postignuta troškovno optimalna razina, a definira se kao razina energetskih svojstava koja omogućava najniži trošak tijekom procijenjenog gospodarskog vijeka zgrade. U obzir se trebaju  uzeti troškovi ulaganja koji su u vezi s energijom, toškovi održavanja i rada (uključujući troškove i uštede energije, kategoriju zgrade, zaradu od proizvedene energije) ako postoje i procijenjeni gospodarski uporabni vijek. U obzir treba uzeti raspon izračuna u kojemu je analiza troškova i koristi izračunata za procijenjeni gospodarski vijek pozitivna.

Usporedivi metodološki okvir

Troškovno optimalne razine minimalnih energetskih svojstava proračunavaju u skladu sa usporedivim metodološkim okvirom prema Delegiranoj uredbi  Komisije (EU) br. 244/2012 od 16. siječnja 2012. o dopuni Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada utvrđivanjem usporednog metodološkog okvira za izračunavanje troškovno optimalnih razina za minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada (REGULATIONS COMMISSION DELEGATED REGULATION (EU) No 244/2012 of 16 January 2012 supplementing Directive 2010/31/EU of the European Parliament and of the Council on the energy performance of buildings by establishing a comparative methodology framework for calculating cost-optimal levels of minimum energy performance requirements for buildings and building elements (Text with EEA relevance) )

Metodološki okvir navodi pravila za uspoređivanje mjera energetske učinkovitosti, za mjere koje uključuju obnoviljive izvore energije i varijante primijenjenih mjera, te način kako se pravila primjenjuju na referentne zgrade kako bi se definirala troškovno optimalna razina minimalnih zahtjeva na energetska svojstva zgrada. Najvažniji dio postupka određivanja troškovno optimalne razine je utvrđivanje referentnih zgrada i mjera (paketa mjera) za povećanje energetske učinkovitosti.

Utvrđivanje referentnih zgrada

Referentna zgrada podrazumijeva hipotetsku ili stvarnu referentnu zgradu koja predstavlja tipičnu geometriju i sustave zgrada, tipična energetska svojstva ovojnice i sustava zgrade, tipičnu funkcionalnost i tipičnu troškovnu strukturu u državi članici i reprezentativna je u smislu klimatskih uvjeta i zemljopisnog smještaja.

Utvrđivanje referentnih zgrada obvezno je za kategorije:

  • jednoobiteljske kuće
  • stambene blokove ili kuće za više obitelji
  • poslovne zgrade.

Osim poslovnih zgrada potrebno je definirati i ostale kategorije nestambenih zgrada:  obrazovne zgrade,  bolnice, hotele i restorane, sportske objekte, zgrade veleprodaje i maloprodaje, te ostale tipove zgrada koje troše energiju. Neke od navedenih kategorija mogu se grupirati ukoliko je moguće dokazati da je kroz referentnu zgradu koja okuplja više kategorija zastupljen fond zgrada obuhvaćenih kategorija.

Definiranje  svake kategorije referentne zgrade uključuje korake:

  • utvrđivanje najmanje jedne nove zgrade i najmanje dvije postojeće zgrade na kojima se provodi veća rekonstrukcija,
  • definiranje potkategorija zgrada  koje se mogu razlikovati po veličini, starosti, upotrebljenom građevinskom materijalu, klimatskoj zoni i slično,
  • za nove stambene i nestambene zgrade primjenjuje se najmanje jedan paket mjera  koji predstavlja uobičajene radove na zgradi koji se provodi u svrhu održavanja zgrade,
  • za nove stambene i nestambene zgrade prvotno se primjenjuju mjere kojima se ispunjava zahtjev na energetsko svojstvo zgrade postavljen trenutno važećim propisom, a nakon toga mjere kojima će se postići manja potrošnja energije,
  • utvrđivanje zahtjeva na dijelove zgrade,
  • kod postojećih nestambenih zgrada troškovno optimalni zahtjevi se izvode iz izračuna provedenih na razini zgrade i to za sustave grijanja, hlađenja, tople vode, klimatizacije, prozračivanja i rasvjete.

Paketi mjera energetske učinkovitosti koje je potrebno postaviti na referentne zgrade uključuju i mjere koje se odnose na upotrebu obnovljivih izvora energije.  Paketi mjera prvo moraju ispuniti zahtjeve trenutno važećih propisa, a uključuju i mjere koje su potrebne kako bi se ispunili minimalni zahtjevi energetskih svojstava zgrada koje su gotovo nulte energetske potrošnje. Izračun energetskog svojstva zgrade provodi se na način da se prvo izračuna energija potrebna za grijanje i hlađenje, zatim isporučena energija za grijanje, hlađenje i prozračivanje, toplu vodu i rasvjetu. Energetsko svojstvo zgrade izražava se  primarnom energijom.

Izračun globalnog troška

Za potrebe izračuna globalnog troška utvrđuju se troškovi početnog ulaganja, tekući troškovi, troškovi energije te troškovi odlaganja ako je to primjereno, a za makroekonomsku analizu i trošak emisija stakleničkih plinova. Potrebno je provesti financijski izračun i makroekonomski izračun, te analize osjetljivosti.

k40-mardjetko-02-300Izračun globalnih troškova za financijski izračun zgrada i dijelova zgrada podrazumijeva zbroj različitih vrsta troškova uz primjenu diskontne stope. Cijene koje se uzimaju u proračun su cijene koje korisnik plaća.

Izračun globalnih troškova za makroekonomski izračun uključuje cijene bez poreza, PDV-a, naknada i subvencija, te se dodatno uključuju i cijene emisija stakleničkih plinova.

Analize osjetljivosti provode se sa ciljem utvrđivanja najvažnijih parametara troškovno optimalnog izračuna. Analize se rade s različitim diskontnim stopama, pri čemu jedna diskontna stopa iznosi 3% i izražava se bez inflacije. Proračun uključuje analize prema različitim scenarijima cijena energije koje se koriste u zgradi.

Nakon provedenih svih analiza, potrebno je odrediti koji izračun: makroekonomski ili financijski postaje nacionalno mjerilo za utvrđivanje troškovno optimalne razine.

Na slici su prikazane različite varijante i pozicije raspona primijenjenih paketa mjera energetske učinkovitosti. Na temelju izračunatih primarnih energija i globalnih troškova za različite pakete mjera za svaku referentnu zgradu grafički se prikazuje odnos globalnih troškova (os y) i upotreba primarne energija (os x).  Iz krivulje se  iščitavaju najniži troškovi  koji čine troškovni optimum. U slučaju da postoji više varijanti paketa mjera koje imaju iste ili vrlo slične razine troškova, tada se odabire ona varijanta koja daje nižu upotrebu primarne energije.

Slika 1. Različite varijante paketa mjera energetske učinkovitosti i smještaj raspona troškovne optimalnosti

Izvor: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2012:115:0001:0028:EN:PDF

Zaključak

Obveza iz EPBD II da se minimalni zahtjevi na energetsko svojstvo zgrade određuju s ciljem ostvarivanja troškovno optimalne razine daje mogućnost odabira konačnog rezultata: ili na osnovi izračuna iz makroekonomske perspektive  (gdje se promatraju troškovi i koristi ulaganja u energetsku učinkovitost  za društvo u cjelini) ili financijske analize (gdje se promatra čisto ulaganje u energetsku učinkovitost)  uz uvjet da postavljeni minimalni zahtjevi na energetsko svojstvo ne prelaze više od 15% od izračuna troškovno optimalne analize koja je uzeta kao nacionalno mjerilo. Na ovaj način postavljeni su okviri u kojima se minimalni  uvjeti na energetsko svojstvo zgrade moraju kretati pa se može očekivati da će se postojeći uvjeti morati pooštriti. Dakle, iako EPBD II ne daje direktna ograničenja na potrošnju primarne energije dopuštene za nove zgrade ili  kod većih rekonstrukcija postojećih zgrada, na ovaj način ona daje  okvir u kojem se ti postavljeni uvjeti moraju kretati i na taj način utječe na potrošnju energije u sektoru zgradarstva, te emisije ugljičnog dioksida.

mr.sc. Nada Marđetko Škoro, dipl.ing.građ.

PODIJELI