Projekt INTENSE – Prve analize postignutih rezultata

Projekt INTENSE – Od Estonije do Hrvatske: Mjere uštede energije u stambenim objektima na lokalnoj razini u Srednjoj i Istočnoj Europi, pokrenut je u listopadu 2008. godine s ciljem širenja inteligentnih mjera uštede energije iz starih zemalja članica Europske unije u nove zemlje članice te zemlje kandidatkinje. Nakon okončanja projekta u rujnu prošle godine, u 11 zemalja Središnje i Istočne Europe (Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Rumunjska i Bugarska) te u Njemačkoj provedene su i prve analize postignutih rezultata, koje između ostalog obuhvaćaju i ocjenjivanje implementacije Direktive o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) i Direktive o neposrednoj potrošnji energije i energetskim uslugama (ESD) na nacionalnoj i lokalnoj razini. Ovo se ponajprije odnosi na lokalne vlasti i njihov odnos prema starom i novom tipu izgradnje te njihov interes za primjenu mjera uštede energije u tercijarnom građevinskom sektoru, uz primjenu nacionalnog zakonodavstva. U Europi postoji više od 100.000 lokalnih uprava i samouprava koje djeluju kao lokalni donositelji propisa i legislative za gotovo 500 milijuna stanovnika. Lokalne uprave i samouprave su važna razina vlasti, jer su najbliža građanima, a mogu i predstavljati javnost te surađivati s poduzećima i industrijama.

Suočavajući se s problemima svaki dan na lokalnoj razini, koji redom proizlaze iz klimatskih promjena, visoke cijene energije sve više naglašavaju  pitanje održive energetske budućnosti. Financijske pogodnosti, aktivnosti energetske učinkovitosti  te povećana energetska sigurnost korištenjem obnovljivih izvora energije postala je vrlo atraktivna za lokalne aktere, koji su shvatili potrebu za integriranim pristupom, jasnim lokalnim klimatskim i energetskim strategijama, kratkoročnim i dugoročnim ciljevima te bliskoj suradnji sa svim lokalnim dionicima, počevši od građana do poslovnog sektora.

Provedba na lokalnoj razini Direktive o energetskim svojstvima zgrada u svim novim državama članicama te u Hrvatskoj provodi se na različitim razinama, ali postoji nekoliko sličnosti u pristupu prema provedbi, kao što su stopa uspješnosti i učinak provedbe. Problemi s kojima se suočavaju, praznine i potrebe su vrlo slični i potrebno im je prilagoditi odgovarajuća rješenja. Na temelju informacija prikupljenih putem INTENSE projektnih aktivnosti, identificirani su dugoročni izazovi, s kojima se suočavaju lokalne vlasti pri provedbi EPBD i ESD na lokalnoj razini. Glavni među njima su prepoznati u gotovo svakoj zemlji-partneru projekta.

Jasno je da, među ostalim, općine moraju poboljšati okvirne uvjete, nacionalno zakonodavstvo i standarde razvijene za podršku lokalnim akcijama, umjesto pasivnog ometanja djelovanja. Odozgo prema dolje, protok informacija o nacionalnoj politici treba biti precizniji i jednostavniji za razumjeti / koristiti kako bi pomogli / poboljšali lokalno donošenje odluka i provedbu. Informacije o različitim načinima financiranja i trenutno korištenim učinkovitim tehnologijama također trebaju biti dostupne. Financiranje provedbe dvaju Direktiva trebalo bi biti dostupno i za manje lokalne vlasti, uz smanjenu birokraciju u primjeni postupaka i pravednije dijeljenje nacionalnog poreza na dohodak za pružanje kapaciteta za lokalnu akciju. Dijalog između lokalne i nacionalne razine treba biti ojačan, u smjeru manje centraliziranih sustava, pružajući lokalnoj razini mogućnost uključivanja u oblikovanje nacionalne politike, kako bi se mjere uspješno provodile.

Općine trebaju biti svjesne svoje uloge, mogućnosti, potreba i izazova u vezi EE aktivnosti, kako bi mogle djelovati. Motivacijski faktor za djelovanje treba biti širi od čisto gospodarskog.

Manji računi za električnu i toplinsku energiju u zgradarstvu te primjena kriterija EE u javnoj nabavi ne trebaju se temeljiti na financijskim rasuđivanjima kao što je to uglavnom slučaj, ali trebali bi biti dio više strateškog pristupa, koristeći ove provedbene aktivnosti kao način za osiguravanje lokalne energetske opskrbe, stvaranje novih radnih mjesta, smanjenje emisija stakleničkih plinova na lokalnoj razini. Dobri primjeri uspješnih lokalnih vlasti u svakoj zemlji trebali bi biti više rašireni, dokazujući kako lokalne akcije mogu biti vrlo uspješne, vodeći zajednice prema putovima održive energije. Provođenje kampanja podizanja svijesti na lokalnoj razini ubrzalo bi i prihvaćanje i suradnju prema održivom načinu života svih uključenih lokalnih dionika.

EPBD (Direktiva o energetskim svojstvima zgrada)

Transponiranje EPBD provodi se u svim zemljama projekta kao posljedica politika i propisa koji opisuju uloge i odgovornosti lokalnih aktera. Međutim, to se ne odražava u stvarnoj provedbi EPBD na lokalnoj razini. Nedostatak iskustva i znanja, nedostatni broj zaposlenih te njihova slaba kompetencija / ne uvijek jasno zakonodavstvo identificirani su kao glavne prepreke koje se u potpunosti odražavaju u praktičnom procesu provedbe EPBD-a na lokalnoj razini. Često također nedostaje prava motiviranost te odgovornost nadležnih institucija, posebice na lokalnoj razini. Ovome se uzrok može pronaći u tome što mjere nisu obvezne na lokalnoj razini niti se njihovo ne-poštivanje ne sankcionira. Kao posljedica nekoliko je zemalja uvelo obvezno poštivanje lokalnih energetskih i klimatskih strategija, a nekoliko lokalnih vlasti razvilo je vlastite strategije. Unatoč ovakvog općeg pristupa, lokalne klimatske / energetske strategije razvijene su u gotovo svim novim državama članicama.

Drugi važan čimbenik koji će unaprijediti provedbu EPBD na lokalnoj razini jest povećan broj gradova koji su prigrlili proaktivni pristup i razvijaju lokalna obvezujuća pravila, postavljaju strože ciljeve energetske učinkovitosti u svojim lokalnim strategijama i akcijskim planovima, kao što je opisano u nacionalnim zakonima. Trenutno je ovo rijedak slučaj, jer gradovi zapravo nisu svjesni svojih mogućnosti postavljanja strožih pravila / propisa od nacionalnih, što vjerojatno zbog centraliziranih institucionalnih sustava vrijedi za mnoge nove države članice. Uobičajeni pristup je da gradovi moraju biti u skladu s nacionalnim propisima. Stvarna motivacija je drugi faktor ometanja. Pozitivni primjeri utvrđeni su u nekoliko novih država članica, a Sporazum gradonačelnika također motivira / podržava zainteresirane gradove.

(Primjerice,  Riga je prvi europski glavni grad koji je potpisivao Sporazum (u rujnu 2008.). Potpisivanjem Sporazuma, Riga se obvezala smanjiti emisije CO2 za najmanje 20% do 2020. godine (referentna godina 1990.), poboljšati energetsku učinkovitost za 20% te osigurati da 20% ukupne potrošnje energije dolazi iz obnovljivih izvora. Slijedeći odredbe Sporazuma, u 2009/2010 Riga je razvila “Akcijski plan energetski održivog  razvitka (SEAP) za razdoblje 2010.-2020.” )

Pravilnici za minimalne energetske potrebe provode se na lokalnoj razini – u svim zemljama projektnim partnerima – te se redovno izdaju građevinske ili sanacijske dozvole. Iako nije uobičajeno postavljanje energetskih certifikata na javnim zgradama, dobri primjeri postoje u svim novim državama članicama. Broj i uspjeh energetskih pregleda ovisi o broju raspoloživih ovlaštenih certifikatora, no u nekim zemljama njihov je broj premali da bi mogao osigurati punu pokrivenost na regionalnoj / lokalnoj razini. To vrijedi posebno za veće zemlje.

Nepostojanje lokalnih strategija također znači da postoji nedostatak financiranja i podrške lokalnih energetskih mjera, kao i podrške u vezi s provedbom EPBD, koja se očekuje s nacionalne razine te lokalnih izvora. To je do određene mjere i razumljivo, jer se neke lokalne vlasti bore s financijskim problemima i nemaju slobodne kapacitete za dodjelu sredstava za neobvezatne aktivnosti. Usprkos ozbiljnim financijskim ograničenjima, lokalne inicijative prepoznate su u nekoliko novih država članica, gdje lokalne vlasti  pružaju podršku provođenju izolacije zgrada, poboljšanju centralnog grijanja, završetku energetskih pregleda i sl. Uspostavljanje javno-privatnog partnerstva na lokalnoj razini također bi unaprijedilo provedbu EPBD uglavnom zbog istih razloga, ali takav oblik suradnje ili / angažmana rijetko se može vidjeti u novim državama članicama. Trenutno se JPP potpisuju samo na nacionalnoj razini, između državne vlasti i velikih poduzeća. Češće se koriste dugoročni i/ili kratkoročni sporazumi o suradnji između gradskih vlasti i ostalih dionika.

ESD-  Energy Services Directive (Direktiva o neposrednoj potrošnji energije i energetskim uslugama)

Transponiranje ESD našlo je mjesto u svim novim državama članicama, uglavnom kroz Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), osim Poljske. Budući da je opće mišljenje kako se prvi NEEAP-i ne mogu smatrati dobro strukturiranima, slijedi da u određenoj mjeri i politike i mjere koje bi trebale osigurati provedbu ESD na lokalnoj razini također nisu uvijek jasne i koherentne. Ukupna stopa provedbe EPBD i ESD pokazuje kako postoji značajna razlika između istih, odnosno kako je provođenje EPBD na višoj razini od ESD.

Vrlo malo zemalja projektnih partnera su propisale razvoj Lokalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti kao obvezu, u kojima su nacionalni ciljevi i mjere prilagođeni lokalnoj razini, a prateće sheme povezane s tim ciljevima i mjerama. Kako provedba ESD slabi, a nisu uvedene sankcije, poboljšanje se može očekivati s izradom drugog NEEAP-a. Konkretna potvrda za to je činjenica da će, primjerice, lokalne samouprave u Latviji biti uključene u razvoj drugog NEEAP-a.

U većini zemalja ne postoji institucija na lokalnoj razini, koja koordinira i nadzire aktivnosti energetske učinkovitosti i uštede energije; to se uglavnom odvija na nacionalnoj razini. Ipak, u nekoliko zemalja može se očekivati napredak u tom smislu .

(Primjerice: Grad Czestochowa, Poljska, pokazao je proaktivni odnos prema novom, liberaliziranom energetskom tržištu. Tijekom posljednje dvije godine Grad je objavio i proveo dva javna natječaja za pružatelje energetskih usluga za nekoliko općinskih ureda i institucija.

Natječaji su bili usmjereni na one nove tvrtke-pružatelje energetskih usluga, koje su započele s radom nakon otvaranja poljskog energetskog tržišta, s idejom potpisivanja ugovora s ponuđačem koji nudi najnižu cijenu, kako bi se omogućile financijske uštede za Grad. Otvoreni natječaji bili su uspješni, što rezultiralo s 87.500 eura uštede u 2009. godini i procijenjenih 315.000 eura uštede u 2010.)

Uloga lokalnih vlasti se spominje u NEEAP-ima nekoliko zemalja, ali ni u jednom od njih nije objašnjeno što to točno znači za lokalne vlasti, zbog čega većini lokalnih uprava i samouprava nije jasno što se od njih očekuje. Unatoč tome, lokalne vlasti u svim zemljama mogu poslužiti kao dobar primjer za svoju zajednicu i šire. U nekim novim državama članicama kriteriji energetske učinkovitosti u javnoj nabavi nisu regulirani zakonom  te u takvim slučajevima lokalne vlasti samostalno odlučuju žele li uzeti u obzir kriterij energetske učinkovitosti u javnoj nabavi ili ne. U zemljama u kojima te kriterije treba uzeti u obzir u javnoj nabavi, ali u skladu s tim ne postoje nikakve sankcije, efekt je isti, a najvažniji čimbenik odluke je cijena. Obično je tek nekoliko općina u mogućnosti odabrati najviše energetski učinkovite standarde.

(Primjerice: U Gradu Saue, Estonija, bila je planirana izgradnja novog vrtića. Prema EPBD, do 2018. sve nove javne zgrade moraju biti izvedene uz najnižu energetsku potrošnju. Uzimajući to u obzir, Grad je u suradnji sa susjednim Gradom Saku, odlučio izgraditi novi dječji vrtić, oslanjajući se na prethodna iskustva Sakua iz projekata energetske učinkovitosti. Za javni natječaj postavljeni su kriteriji energetske učinkovitosti, kao osiguranje da će samo energetski učinkovita rješenja biti valjana. Između ostalog, ti zahtjevi uključivali su korištenje tehnologije pasivne kuće, grijanje iz obnovljivih izvora te korištenje zdravih ekoloških materijala. Vezano uz spomenute kriterije, gradske vlasti primile su šest ponuda (do kraja rujna 2010.) te se odlučile za najbolji projekt.)

REC – Regionalni centar zaštite okoliša – ured u Hrvatskoj
Petra Brandelek, voditeljica projekata

PODIJELI