Problematika klizavosti podnih površina

Problematika klizavosti podnih površina postaje sve aktualnijom, jer su se potrošači već dobro upoznali sa svojim pravima pa se sve češće događa da prilikom padova na javnim površinama sudskim putem utužuju vlasnike i zahtijevaju odštete za nezgodu. Promatrajući statističke podatke, može se vidjeti da su najučestalije nesreće koje se događaju na radnim mjestima – padovi i prokliznuća, koji predstavljaju gotovo petinu svih prijavljenih nezgoda.

k037-Ducman-00-200.jpgAustralski istraživački centar ‘Accident Research Centre’ (ili kraće MUARC) navodi, da se u Australiji svake godine događa više od 500 padova sa smrtnim ishodom, a preko 110.000 osoba se hospitalizira zbog nezgodnih padova u svojim stambenim prostorima.
Američko državno vijeće ‘National Safety Council’ (Nacionalno vijeće za sigurnost) spominje, da se godišnje događa preko 9 milijuna nezgoda uslijed padova, odnosno – 25.000 nesreća dnevno. Posljedica toga je 95 milijuna izgubljenih radnih dana, pri čemu prosječni trošak zbog takve nezgode iznosi 20.228,- $. Američki ‘Bureau of Labor’ (Ured za zapošljavanje) spominje usto, da je 35 % svih nesreća na radu uzrokovano padovima, što dovodi do prosječne odsutnosti s posla zbog nastalih posljedica u trajanju od 38 dana.

Kada dođe do tužbe zbog pada na javnim površinama, sud određuje vještaka koji treba procijeniti je li pločnik bio izveden na odgovarajući način, i to posebno s obzirom na njegovu karakteristiku klizavosti. Samo, takva procjena nije baš jednostavna, i to zbog nekoliko razloga.

U Sloveniji područje klizavosti još nije sistematski uređeno. Imamo opći zahtjev u Pravilniku o zahtjevima za osiguravanje sigurnosti i zdravlja djelatnika na radnim mjestima (NN RS, 89/1999). U članku 37 tog Pravilnika određeno je da poslodavac mora osigurati podove u radnim prostorima koji nemaju izbočina, rupa ili tome sličnih neravnina. Obloge na hodnim površinama moraju biti otporne na habanje, glatke i ne smiju biti klizave. Zbog svega toga je u slučaju utvrđivanja karakteristika klizavosti neke obloge u radnim prostorima dosta teško nedvosmisleno odrediti je li neki pod doista isuviše klizav ili nije.

Zahtjevi s obzirom na klizavost podrobnije su definirani samo za podne površine u bazenskim kompleksima, i to Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o tehničkim mjerama i zahtjevima za siguran rad kupališta i za sigurnost od utapanja na kupalištima (NN RS, 56/2006).

U vezi klizavosti, na snazi su prije svega sljedeće odredbe:
Članak 6
: … Klizavost podnih obloga u garderobnim prostorima i na suhim prolazima mora pripadati najmanje razredu A, u prostorima sa tuševima razredu B, a u ulaznim bazenčićima za noge razredu C, prema standardu SIST DIN 51097, odnosno one moraju imati jednakovrijednu razinu nekog od razreda navedenih u tom standardu.
Članak 13:… Klizavost poda bazenskih ploča i samog dna bazena sa dubinom vode manjom od 1,35 m mora pripadati razredu B prema standardu SIST DIN 51097, odnosno on mora imati jednakovrijednu razinu razreda navedenog u tom standardu.
O uporabi zaštitnih podnih pokrova u bazenima koji se obnavljaju i tek grade (novi) više nema nikakvih nedoumica; ovdje projektant / izvođač mora pribaviti dokaze o razredu podnog pokrova (A, B ili C) te ih mora ugraditi prema zahtjevima spomenutog Pravilnika. Problem nastaje kada treba ocijeniti već postojeću oblogu, budući da je to nemoguće napraviti prema standardu  SIST DIN 51097 (pokus s nagnutim pločama) – naime, to je laboratorijska metoda utvrđivanja klizavosti i stoga se ne može koristiti ‘in-situ’ – na licu mjesta (osim toga, takvu opremu Slovenija ni nema na raspolaganju). Ipak, Pravilnik koristi pojam »jednakovrijedne razine navedenog razreda«, čime se zapravo dopušta i uporaba drugih metoda, samo – među njima ne postoje dovoljno pouzdane korelacije. Stručno najbolje dokazana korelacija između metode nagnutih ploča i metode s njihalom u australskoj se smjernici za podne obloge HB 197 prepušta na volju samom ispitivaču. Korelacija nije izravna, nego posredna – za istu namjenu uporabe navodi se preporučeni razred R (dobiven metodom nagnutih ploča) odnosno razredi dobiveni metodom njihala (tabela 3, u nastavku).

k037-Ducman-04-400.jpgMetode
Metode među kojima se može po volji odabrati da bi se utvrdila klizavost neke obloge bile su već podrobno opisane u članku Klizavost podnih obloga (Korak, 1/2008), no u nastavku ćemo ipak ukratko predstaviti načela mjerenja kod pojedinih metoda:

  • dinamička metoda: koeficijent trenja utvrđuje se pomoću kretanja kliznog elementa od gume, čvrstoće 4S i promjera 9 mm, koji ima konstantnu brzinu kretanja (17 m/min) preko vodoravne površine.
  • statička metoda: koeficijent trenja utvrđuje se tako, da se utvrdi sila koja je potrebna za pomicanje kliznog elementa iz statičkog položaja.
  • metoda nagnutih ploča: kod ove se metode osoba pomiče naprijed i nazad po nagnutim pločama, koje su obložene odabranom podnom oblogom. Pritom obloga može biti navlažena (DIN 51097) ili premazana uljem (DIN 51130). Čim osoba iskaže prve znakove nesigurnosti u kretanju, zapisuje se nagib ploča i obloga se kategorizira u odgovarajući razred (R9 – R13, odnosno A, B, C).
  • metoda s njihalom: kod ove metode utvrđujemo visinu otklona tijela njihala (izrađenog od gume 4S ili TRRL), dok ono klizi preko površine obloge koja se ispituje (takozvani test ‘pendulum’). Visina otklona ovisi o jačini trenja njihala na ispitivanoj površini.

U tabeli 1 prikazan je pregled metoda koje se koriste za utvrđivanje klizavosti pojedinih podnih pokrova.

Tabela 1: Pregled ispitnih metoda za utvrđivanje klizavosti odnosno koeficijenta trenja kod nekih podnih površina

Proizvođač navodi metodu po kojoj je utvrdio klizavost, kao i dobiveni rezultat odnosno vrijednost, premda u standardima za proizvode nije naveden zahtjev o tome kakve vrijednosti mora pojedina obloga imati za određenu uporabnu namjenu.

k037-Ducman-05-400.jpgTabela 2:
Klasifikacija podnih obloga prema standardu AS/NZS 4663 – ispitivanje njihalom u mokrim uvjetima

Klasifikacija
Zato si u praksi pomažemo važećim smjernicama stranih zemalja. Mjerenja u načelu izvodimo po metodi s njihalom (tzv. test ‘pendulum’, u skladu s britanskim BS 7976–2:2002, američkim ASTM E303:2008 odnosno australskim standardom AS/NZ 4663:2004), jer je ova metoda propisana u mnogim proizvodnim standardima, a osim toga je i prenosiva pa omogućava obavljanje mjerenja na licu mjesta, in-situ. Na temelju tako dobivenih rezultata možemo podnu oblogu klasificirati u neki od razreda navedenih u tabeli 2.

k037-Ducman-06-400.jpgTemeljem ove klasifikacije utvrđuje se prikladnost podnih obloga za određenu namjenu uporabe, u skladu s tabelom 3.

Tabela 3: Nekoliko primjera iz tabele 3 dokumenta HB 197/1999: Vodič za odabir podnih pokrova koji su namijenjeni pješacima – minimalne preporuke s obzirom na vrijednosti dobivene pomoću metode s njihalom ili nagnutim pločama za specifične lokacije

Napomene:
1.  Kad se radi o suhim uvjetima, treba se pobrinuti da ne bi došlo do nakupljanja vode na pojedinim mjestima podne površine.
2.  Za sve podne površine kod kojih se zahtijeva razred Z, podna površina u suhim uvjetima mora dosezati do razreda F (tj. koeficijenta trenja koji se utvrđuje dinamičkom metodom i iznosi ≥ 0,40).
3.  Za određene tipove trgovina njemački standard GUV R181 postavlja više, strože zahtjeve.
4.  Klasifikacija razreda prikazana je u tabelama 2, 4 i 5 australskog standarda AS/NZS 4586.

*Razred klizavosti određen metodom nauljenih nagnutih ploča:
R9 (6–10°), R10 (10–19°), R11 (19–27°), R12 (27–35°), R13 (iznad 35°)
*Razred klizavosti određen metodom mokrih nagnutih ploča:

(bosonoga osoba): A (≥ 12° < 18°), B (≥ 18° < 24°), C (≥ 24°)

k037-Ducman-07-400.jpgTabela 4
: Usporedba rezultata prema metodi DIN 51130 i AS/NZS 4663Iskustva iz prakse

U Sloveniji nam metoda nagnutih ploča nije na raspolaganju. Ponekad se obavljaju mjerenja po dinamičkoj metodi (kad provjeravamo deklarirane vrijednosti koje su bile dobivene tom metodom), ali u načelu se izvode mjerenja prema metodi s njihalom.
Na terenu najčešće nailazimo na keramičke pločice (na bazenima ili ulazima u javne prostore). Ako imaju deklariran razred R prema njemačkoj metodi i standardu DIN 51130, najčešće se radi o uporabi pločica razreda R9. No, i unutar pojedinog razreda može doći do velikih odstupanja. Razred R9 znači da osoba na nagnutim pločama pokazuje znakove nesigurnosti kada se ploče nagnu pod kutom od 6–10°. Zato je važno da prilikom nabavljanja pločica po razredima klizavosti R provjerimo i nagib ploča u trenutku kad osoba počinje pokazivati znakove nesigurnosti.
U tabeli 4 prikazani su rezultati ispitivanja na 4 različita proizvoda s deklariranim vrijednostima klizavosti R i pripadajućim rezultatima mjerenja, obavljenih metodom s njihalom. Tu možemo vidjeti do kakvih razlika može doći kad se mjerenja obavljaju po dvije različite metode. Do tih razlika dolazi prije svega zbog hrapavosti površine obloge, koja može utjecati na ponašanje u mokrim uvjetima, ali i radi same prirode površine o kojoj se radi. Primjer: pločice pripadaju razredu R9. Pločica lijevo je glazirana (prosječna hrapavost iznosi 22,8 μm), dok je pločica na desnoj strani neglazirana (prosječna hrapavost iznosi 41,1 μm).

Primjeri predstavljeni u tabeli 4 nisu usamljeni. Naime, često se događa da korelacija nije onakva kakvu bismo mogli očekivati. Unatoč tome, na temelju prakse možemo potvrditi da se pomoću metode s njihalom gotovo nepobitno mogu odrediti one površine, kod kojih je opasnost od klizavosti vrlo visoka (vrijednost u mokrim uvjetima iznosi ispod 25). Kada mjerenja izvodimo na terenu – na poziv suda ili investitora, i to na oblogama na kojima je već došlo do padova pa su tek postale prepoznate kao opasne – mjerenja prema metodi s njihalom u mokrim uvjetima u načelu pokazuju vrijednosti ispod 20 (dobili smo čak i vrijednost 7, dok obično iznose između 13–19).

k037-Ducman-03-300.jpgZaključak
Podne obloge moraju – uz ostale zahtjeve – zadovoljiti i kriterij sigurnosti prilikom uporabe, pri čemu je ključni parametar – klizavost. Na klizavost neke površine utječe više čimbenika: materijal i struktura njezine površine, nazočnost tekućina te način čišćenja tih obloga. Način čišćenja i održavanja postaje pritom sve značajniji čimbenik, jer su stručnjaci utvrdili kako se mnoge obloge protjecanjem vremena mogu jako promijeniti; zbog toga se u svijetu postupno razvijaju takve metode habanja, koje bi mogle omogućiti ocjenu dugoročne stabilnosti čimbenika klizavosti. Takve će metode značajno doprinijeti sve boljoj dugoročnoj učinkovitosti različitih protukliznih tehnika, pomoću kojih pokušavaju poboljšati protukliznost postojećih podnih površina; u njih se ubrajaju kiselinsko jetkanje (urezivanje), uporaba ljepljivih traka, uporaba premaza (boje ili epoksi smole) s protukliznim česticama, pjeskarenje ili brušenje površine. I u dokumentu HB 197, predviđene se izmjene odnose na ocjenu dugoročne otpornosti na klizavost. Predviđene su i manje izmjene kod ispitivanja glatkih površina, zato da bi se lakše identificirale one, zbog klizavosti uistinu opasne površine. Isto tako, radi se i na izmjenama preporuka odnosno vodiča za odabir podnih pokrova za različite namjene (vidi tabelu 3).

Premda u Sloveniji nemamo propisane zahtjeve koji bi bili izravno vezani uz razrede klizavosti za pojedine namjene uporabe (osim za bazene), zahtjev za osiguravanje sigurnosti prilikom uporabe, koji je jedan od šest bitnih zahtjeva građevinskih direktiva, itekako je značajan; zato mu treba posvetiti punu pozornost, posebno prilikom odabira obloge sa stajališta klizavosti.

mr. Vilma Ducman, dipl. ing. kem. teh.
Fotografije: arhiv autorice, arhiv tvrtke IMC, d. o. o.

Izvori:

  • Pravilnik o zahtjevima za osiguravanje sigurnosti i zdravlja djelatnika na radnim mjestima, NN RS, 89/1999
  • Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o tehničkim mjerama i zahtjevima za siguran rad kupališta i za sigurnost od utapanja na kupalištima, NN RS,  56/2006
  • Simpson R., An Ounce of Prevention, Flooring, 2000., str. 24–25
  • http://www.floortesting.com/stats.html
  • http://www.fmmagazine.com.au/push-for-sustainable-slip-resistant-flooring/
  • HB 197, An introductory guide to the slip resistance of pedestrian surface materials, 1999.
  • AS/NZS 4586:2004, Slip resistance classification of new pedestrian surface materials
  • AS/NZ 4663:2004, Slip resistance measurement od existing pedestrian surfaces
  • ASTM E303 – 93(2008.), Standard Test Method for Measuring Surface Frictional Properties Using the British Pendulum Tester
  • BS 7976–2:2002, Pendulum testers – Part 2: Method of operation
  • DIN 51130:2004, Bestimmung der rutschhemmenden Eigenschaft
  • Safer surfaces to walk on; reducing the risk of slipping, CIRIA C652, London, 2006.

PODIJELI