Radne tvari u rashladnim uređajima i dizalicama topline

Zbog štetnog utjecaja radnih tvari koje se rabe u rashladnoj i klimatizacijskoj tehnici, te dizalicama topline na pojačanu razgradnju ozona u stratosferskim slojevima atmosfere i remećenja toplinske ravnoteže Zemlje, neophodna je zamjena radnih tvari novim ekološki prihvatljivim radnim tvarima i prijelaz na uređaje i tehnologije koje neće narušavati osnovna ekološka načela.

k035-Soldo-00-200.jpgIlustracija 1. Standardni rashladni proces

Zamjena radnih tvari CFC (karakterističan predstavnik R12) i HCFC (karakterističan predstavnik R22) u rashladnim uređajima i dizalicama topline tvarima koje ne sadrže po ozon štetan klor, u skladu s odrednicama Montrealskog protokola iz 1987, nametnula je potrebu za istraživanjem ponašanja novih radnih tvari u kompresorskim sustavima. Osim eksplozivnih ugljikovodika HC (butan, propan) na tržištu se pojavljuju HFC i njihove mješavine. Najpoznatija radna tvar iz HFC skupine je jednokomponentna radna tvar R134a, koja se uglavnom koristi kao zamjena za R12.

U manjim kućanskim hladnjacima danas se radna tvar R12 često mijenja s ugljikovodikom R600a. Zamjenske radne tvari za R22 su najčešće mješavine radnih tvari, koje mogu biti azeotropske ili zeotropske (HFC407C, HFC410A). Azeotropska radna tvar R502 (CFC/HCFC), koja se u prošlosti koristila za niže temperature hlađenja, danas se najčešće zamjenjuje s pseudo zeotropskom smjesom HFC404a ili azeotropskom smjesom HFC507.

S obzirom da radne tvari iz skupine HFC-a imaju značajan utjecaj na efekt staklenika, F-gas regulativa (EU 842/2006) današnja istraživanja u rashladnoj i klima tehnici sve više usmjerava na primjenu prirodnih radnih tvari kao što su amonijak, ugljični dioksid, ugljikovodici, te R1234yf. F-gas regulativa donosi novo doba u istraživanju i primjeni radnih tvari. Radne tvari osim što ne smiju imati utjecaj na razgradnju ozona, trebaju imati što manji potencijal globalnog zagrijavanja (mali GWP). U novim automobilskim rashladnim uređajima granica za primjenu radnih tvari od 2011. godine je GWP<150.

1. UVOD

Početkom devedesetih godina donesen je niz administrativnih mjera s ciljem očuvanja okoliša s obzirom na ustanovljenu pojačanu razgradnju ozona u stratosferskim slojevima atmosfere, odnosno pojavu efekta staklenika. Kao posljedica poduzetih mjera dolazi do velike zamjene radnih tvari-freona (CFC-a i HCFC-a) korištenih u rashladnoj i klima tehnici, dizalicama topline ali i freona korištenih za proizvodnju izolacijskih materijala, aerosola, pjena i otapala.

1-bez ruconbara.inddTablica 1. Ekološki prihvatljive radne tvari

Republika Hrvatska kao potpisnica Montrealskog protokola obvezala se Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski omotač, koja je stupila na snagu početkom 1999. godine, provoditi propise međunarodnog ugovora. Ovom se uredbom ograničavaju proizvodnja, potrošnja, uvoz i izvoz štetnih tvari, zabranjuje se ispuštanje u zrak svih tvari koje oštećuju ozonski omotač, prilikom održavanja, popravka te isključivanja iz uporabe.

Tvari koje ne sadrže klor (HFC-i), ugljikovodici, te prirodne radne tvari koriste se kao zamjena za CFC-e i HCFC-e u postojećim i novim uređajima. Međutim, postavlja se pitanje kako prilagoditi konstrukciju kompresora i aparata novim radnim tvarima, kako postupiti s postojećim uređajima, te je li moguća zamjena radnih tvari u postojećim sustavima. Najbolje je rješenje direktna zamjena starih s novim radnim tvarima, koja je međutim moguća samo u nekim slučajevima. Postupak prilagodbe postojećeg sustava novoj radnoj tvari u literaturi se naziva «retrofiting».

2. ZAMJENA RADNIH TVARI

Rezultati istraživanja [1-2] su pokazali da je R134a (HFC) najbolja zamjena za R12 (CFC) u postojećim sustavima, jer su termofizikalna svojstva tih radnih tvari približno jednaka. Ipak R134a se ne može koristiti kao direktna zamjena za R12. R134a se ne otapa u mineralnim uljima koja se upotrebljavaju kao maziva za kompresore s R12. Zbog toga je potrebna potpuna izmjena mazivog ulja, kao i potpuno odstranjivanje eventualnih zaostataka ulja i radne tvari iz svih komponenti sustava. Na taj se način sprječava miješanje mineralnog ulja s mazivim uljem sintetičkog podrijetla podobnim za R134a.

U novim manjim sustavima radnu tvar R12 sve češće zamjenjuje izo-butan, koji zbog znatno manje gustoće dvostruko umanjuje punjenje kućanskih hladnjaka, te na taj način dodatno smanjuje potencijalnu mogućnost zapaljenja (temperatura zapaljenja 460 °C) i eksplozije (u volumnom udjelu sa zrakom od 1,8 do 8,5 %) ugljikovodika R600a. Izo-butan (R600a), propan (R290) i ostali ugljikovodici odlikuju se izvrsnim termofizikalnim svojstvima, ali se zbog njihove zapaljivosti preporučuje rabiti ih samo u manjim dobro brtvljenim jedinicama s malom količinom radne tvari, kao što su hladnjaci za kućanstvo i komercijalnu uporabu i hladnjače kod kojih je moguće kontrolirati zdravstvene i sigurnosne rizike. U posljednje se vrijeme sve više govori o radnoj tvari R152a kao zamjeni za R12 [2-3]. Europska regulativa predlaže ograničenje GWP vrijednosti na 150 za radne tvari koje se koriste u rashladnim uređajima u automobilskoj industriji, gdje R152a ima prednost pred drugim radnim tvarima.

Istraživanja su pokazala da se miješanjem dviju ili više radnih tvari mogu dobiti zamjenske radne tvari za R22 i R502, približnih termofizikalnih svojstava [2, 4-5]. Na taj su način dobivene zeotropske smjese, radne tvari koje pri promjeni agregatnog stanja mijenjaju temperaturu, pri čemu parna i kapljevita faza mijenjaju sastav. Najpoznatija zeotropska radna tvar je R407C koja se pretežno koristi u klimatizaciji. Ako se u postojećem sustavu želi zadržati mineralno ulje, onda je kao zamjena za R22 pogodna zeotropska smjesa R417a.

Od azeotropskih smjesa najraširenije radne tvari su R507 i R508a. Azeotropska smjesa R507 sadrži u sebi zapaljivu komponentu R143a zbog čega su proizvođači radnih tvari u spomenutu smjesu dodali 4 % komponente R134a. Time je dobivena smjesa koja je izvan zapaljivog područja, koja je znana kao pseudo azeotropska smjesa R404a. Zeotropska smjesa R404a odlikuje se s malom temperaturom klizanja (0,5 °C), a upotrebljava se za niža temperaturna područja. Komponente R143a i R125 imaju relativno veliki utjecaj na globalno zagrijavanje Zemlje, tako da se azeotropska smjesa R507 i pseudo azeotropska smjesa R404a koriste u sustavima s povećanim nadzorom.

Neki od problema koji se javljaju pri korištenju raznih zeotropskih i azeotropskih smjesa odnose se na izdvajanje faza s nižom temperaturom zasićenja u pojedinim dijelovima rashladnih uređaja (isparivaču, kondenzatoru, odvajaču kapljevine, sakupljaču kondenzata), te na posljedice koje izaziva promjena sastava većeg dijela smjese u cirkulaciji, uz druge posljedice promjene tlaka u sustavu, kapaciteta i dr. Isto tako treba spomenuti probleme s različitim topivostima ulja kod pojedinih komponenata smjese, te promjene termodinamičkih svojstava i sastava radne tvari zbog prisutnosti ulja u smjesi. Većina HFC-a i njihovih smjesa imaju lošija svojstva glede koeficijenta prijelaza topline u odnosu na, primjerice, R22 (niži koeficijent toplinske vodljivosti i višu viskoznost radne tvari). To izravno utječe na smanjenje termodinamičke valjanosti rashladnog procesa ili procesa s dizalicom topline, unatoč prednostima koje isparavanje ima pri promjenjivoj temperaturi kod zeotropskih smjesa i uvjetima čistog protustrujnog strujanja. Zbog problema s frakcioniranjem zeotropskih smjesa, one se koriste isključivo u kombinaciji sa suhim isparivačima, a nikako ne u sustavima s potopljenim isparivačima. Zeotropske se smjese pune isključivo kapljevitom fazom.

3. SVOJSTVA RADNIH TVARI

Svojstva radnih tvari su u daljnjem tekstu, ako to nije drukčije navedeno, dana za standardni rashladni proces, prikazan ilustracijom 1. (temperatura kondenzacije +30 °C, temperatura pothlađenja +25 °C i temperatura isparavanja -15 °C). Radna tvar na usisu u kompresor je suhozasićena para.

Svojstva radnih tvari određuju parametre sustava (protočnu količinu radne tvari, veličinu kompresora, dimenzije izmjenjivača i cjevovoda, punjenje sustava).

1-bez ruconbara.inddU tablici 2. dane su radne tvari koje se koriste u rashladnim uređajima manjeg kapaciteta. Radna tvar R12 koja se u prošlosti koristila u manjim rashladnim uređajima danas se najčešće mijenja s jednokomponentnom radnom tvari R134a i ugljikovodikom R600a. Za mobilne automobilske sustave u posljednje se vrijeme kao zamjena za R12 predlaže R152a.

Zamjenske radne tvari za R12 (R134a, R152a i R600a), imaju sve redom veću latentnu toplinu isparavanja, što znači da će pri istim uvjetima rada i za isti kapacitet sustava imati manju protočnu masu radne tvari (R134a 25%, R152a 50% i  R600a 55 %). Manja protočna masa radne tvari te manja gustoća kapljevite i parne faze u odnosu na radnu tvar R12 znače manji promjer kapljevinskog i parnog voda.

Umnožak gustoće radne tvari na usisu u kompresor (r1) i specifičnog rashladnog učinka (qo) naziva se volumetrički učinak radne tvari (qoV) i predstavlja iznimno važnu karakteristiku svake radne tvari:

qoV =ρ1qo = ρ1 (h1 – h4), kJ/m3    (1)

Vrijednost volumetričkog rashladnog učinka izravno utječe na kapacitet sustava:

Φo = qmRTqo = ρ1qV RTqo = qV RTqoV, W   (2)

k035-Soldo-04ž-300.jpgVrijednosti volumetričkog učinka radnih tvari R134a, R12 i R152a su međusobno usporedive (ilustracija 2.). Radna tvar R600a ima najmanji volumetrički rashladni učinak, što znači da će za isti kapacitet sustava imati najveći radni volumen cilindara kompresora (gotovo dva puta veći od npr. radnog volumena cilindra kompresora za radnu tvar R12).

Ilustracija 2. Volumetrički rashladni učinak radnih tvari kao funkcija temperature isparavanja

Za niže temperature isparavanja, volumetrički rashladni učinak se smanjuje (manja gustoća na usisu u kompresor i manji specifični rashladni učinak). To znači da pri nižim temperaturama isparavanja za isti rashladni učinak volumen cilindra kompresora treba biti veći.

1-bez ruconbara.inddSlično razmatranje vrijedi za radne tvari koje se primjenjuju u srednjim i većim rashladnim uređajima (tablica 3.).

Tablica 3. Svojstva radnih tvari koje se koriste u srednjim i većim rashladnim uređajim

k035-Soldo-05-300.jpgRadna tvar R717 ima najveću toplinu isparavanja, pa zato i najmanje dimenzije cjevovoda. Zbog male gustoće radne tvari R717 na usisu u kompresor, vrijednost volumetričkog rashladnog učinka usporediva je s volumetričkim učinkom radnih tvari R22, R404a i R407C (ilustracija 3.).

Ilustracija 3. Volumetrički rashladni učinak radnih tvari kao funkcija temperature isparavanja

Radna tvar R410A ima najveći volumetrički rashladni učinak od navedenih radnih tvari, te je za isti kapacitet rashladnog uređaja korisni volumen kompresora 30 do 50 % manji. Zbog takve karakteristike radna tvar R410A se ne koristi kao zamjenska radna tvar za R22 u postojećim instalacijama. Naime, rashladni kapacitet postojećeg sustava bio bi prevelik zbog predimenzioniranog kompresora, te bi se takav sustav često uključivao i isključivao. Radna tvar R410A ima znatno više pripadne tlakove zasićenja u odnosu na ostale halokarbonate (freone) i ugljikovodike, pa je gustoća radne tvari na usisu u kompresor velika. Veća gustoća doprinosi većem volumetričkom rashladnom učinku. Odnosno, moglo bi se reći da viši tlak radne tvari pridonosi manjim dimenzijama kompresora. Navedene prednosti svrstavaju R410A u vodeću radnu tvar u split sustavima za hlađenje zraka. Kao nedostatak R410A svakako treba navesti nisku kritičnu temperaturu.

k035-Soldo-07-300.jpgIlustracija 4. Relativni odnos učinkovitosti radnih tvari u
odnosu na radnu tvar R22, [5]

Na količinu radne tvari koja se puni u sustav najveći utjecaj ima gustoća kapljevite radne tvari. Gustoća kapljevitog amonijaka je otprilike dva puta manja od gustoće halokarbonata, što za isti volumen sustava znači dvostruko manje punjenje. U sustavima gdje se radna tvar R12 zamjenjuje s R600a, punjenje se smanjuje do 65 %, jer su otprilike u tom odnosu gustoće kapljevitog izo-butana i freona R12. Gustoća R407C je nešto manja od gustoće kapljevite radne tvari R22, pa je punjenje postojećeg sustava 5 % manje u usporedbi s R22.

k035-Soldo-08-300.jpgIlustracija 5. Faktor hlađenja kao funkcija temperature isparavanja za radne tvari R22 i R407C, [6]

Relativni odnosi rashladnog učinka i faktora hlađenja radnih tvari R407C, R404a, R417A i R134a u odnosu na radnu tvar R22 dani su na ilustraciji 4., [5]. Rezultati su dobiveni mjerenjem i simulacijskim modelima za identične uvjete rada. Analiza pokazuje da je energetska učinkovitost rashladnog procesa sa zamjenskim radnim tvarima slabija nego kod procesa s radnom tvari R22 u postojećim sustavima. Navedenu prednost radne tvari R22 u odnosu na R407C pokazuju eksperimentalni rezultati prikazani ilustracijom 5., [6].

4. AMONIJAK I UGLJIČNI DIOKSID

4.1 Amonijak (R717)

O amonijaku (NH3) kao zamjeni za radnu tvar R22 u postojećim sustavima ne može se govoriti. U prisustvu vlage amonijak je agresivan prema bakru koji je najčešće konstrukcijski materijal za freonske sustave. Također, primjena poluhermetičkih i hermetičkih kompresora otpada iz istih razloga.

1-bez ruconbara.inddMeđutim, amonijak je još uvijek termodinamički gledano najbolja radna tvar i gotovo da je nezamjenjiva u industrijskim postrojenjima. Nezaobilazna je njegova primjena u rashladnim sustavima za brzo hlađenje i skladištenje hrane (tuneli, rashladne komore), u industriji pića, kod sportskih ledenih terena. U tablici 4. dana su svojstva amonijaka u odnosu na R22.

Za isti rashladni učinak, sustavi s amonijakom imaju manje dimenzije cjevovoda (otprilike šest puta manji maseni protok radne tvari), dvostruko manje punjenje sustava (manja gustoća). Zbog male gustoće parovite i kapljevite faze R717, padovi tlaka kroz sustav su znatno manji, što je posebno korisno u razgranatim sustavima s dugačkim cjevovodima. Zbog znatno boljih termodinamičkih i transportnih svojstava radne tvari, u procesu s amonijakom je prijelaz topline dva do tri puta bolji nego u procesu s R22 [7], te su izmjenjivači manjih dimenzija. Amonijak je manje osjetljiv na vlagu u sustavu, i ne miješa se s uljem.

Sa stajališta zaštite okoliša R717 je najprihvatljivija radna tvar. Ispuštanjem u atmosferu nema utjecaja na razgradnju ozona (ODP = 0), niti na efekt staklenika (GWP = 0).

Kada se govori o amonijaku ne mogu se zaobići njegovi nedostaci koji mu uvelike ograničavaju primjenu, posebno u gusto naseljenim područjima, iako to nije uvijek slučaj. Budući da mu je stupanj štetnosti A2, amonijak je otrovan u smjesi sa zrakom u volumnom udjelu od 0.5 do 0.6 %. Spada u zapaljive i eksplozivne radne tvari. Temperatura zapaljena je 651 °C, a eksplozivan je kad volumni udio u zraku iznosi 15,3 – 27 %. Ograničena je primjena kod poluhermetičkih i hermetičkih kompresora jer uz najmanje prisustvo vlage R717 korozivno djeluje na bakar. Zbog strmo položenih izobara u pregrijanom području, temperatura na kraju kompresije često je previsoka, te se uvjetuje korištenje evaporativnih kondenzatora za kondenzaciju radne tvari (složeno održavanje sustava). Rijetko se koriste zrakom hlađeni kondenzatori.

Amonijak se koristi kao radna tvar i u apsorpcijskim rashladnim uređajima u kombinaciji s vodom. Mogućnost korištenja otpadnih toplina ističe opravdanost uporabe apsorpcijskih rashladnih uređaja, unatoč niskoj učinkovitosti takvih sustava.

4.2 Ugljični dioksid (R744)

CO2 kao prirodna radna tvar ima dugu tradiciju u rashladnoj tehnici, te je u 50-tim godinama prošlog stoljeća često korišten u rashladnim sustavima na brodovima. Ugljični dioksid nema utjecaj na razgradnju ozona (ODP=0), dok ima neznatan utjecaj na efekt staklenika (GWP=1). Kemijski je stabilan, nije zapaljiv niti je toksičan, premda u većim količinama može biti opasan i izazvati gušenje.

Troškovi za ugljični dioksid su niski, pri čemu nema dodatnih troškova za njegovo  zbrinjavanje. Volumetrički rashladni učinak mu je znatno veći nego kod radnih tvari R22 i NH3 (približno 5 do 8 puta), što znatno smanjuje dimenzije uređaja. Premda CO2 kao radna tvar ima dosta prednosti, glavni razlog zašto nema široku primjenu u praksi su nepovoljne termodinamičke karakteristike za standardne aplikacije hlađenja, koje dovode do tehničkih problema pri izvedbi uređaja. Naime, ugljični dioksid ima izrazito nisku kritičnu temperaturu od samo 31,1 oC, uz izrazito visok kritični tlak od 74 bar. Za jednostupanjske sustave to zahtjeva transkritične radne parametre s tlakom kondenzacije većim od 100 bar.

Primjena ugljičnog dioksida prihvatljiva je u industriji i u većim komercijalnim rashladnim sustavima, pri čemu se CO2 koristi kao radna tvar u donjoj kaskadi kaskadnih rashladnih uređaja (temperaturni režim od -10 do – 50 °C). U tom su slučaju radni parametri ispod kritičnog područja, što garantira visoku učinkovitost sustava.

4.3 Ugljikovodici (HC)

U manjim i srednjim rashladnim uređajima ugljikovodici kao radne tvari: izo-butan (R600a), propan (R290) i propilen (R1270) zbog svojih dobrih svojstava i ekološke prihvatljivosti zauzimaju svoje mjesto na tržištu.

Najšira je primjena izo-butana R600a koji se koristi u novim manjim i najmanjim rashladnim uređajima (kućanskim hladnjacima) kao zamjena za R134a i R12. Ima najmanji volumetrički rashladni učinak od korištenih radnih tvari što znači da za isti kapacitet sustava ima najveći radni volumen cilindra kompresora (gotovo dva puta veći od, npr. radnog volumena za R12). Zbog toga se ne koristi kao zamjenska radna tvar u postojećim sustavima. Dobra strana ugljikovodika je mala gustoća kapljevine. Primjerice u sustavima gdje se R12 zamjenjuje s R600a, punjenje se smanjuje do 65% jer su otprilike u tom odnosu gustoće kapljevitog izo-butana i R12. Općenito, zbog manje gustoće ugljikovodika i punjenja sustava smanjuje se mogućnost zapaljenja radne tvari u slučaju propuštanja.

1-bez ruconbara.inddOstaje prisutan problem zapaljivosti ugljikovodika čime se zahtjevi za sigurnošću konstrukcije povećavaju. Sve ugljikovodične radne tvari su visokozapaljive (Tablica 5.), ali nisu toksične. To im daje klasifikaciju A3 prema HRN EN 378. Uređaji trebaju biti izvedeni prema normi koja navodi detaljne zahtjeve za sigurnu uporabu zapaljivih radnih tvari u komercijalne i industrijske svrhe.

  1. ZAKLJUČAK

U posljednjih desetak godina došlo je do ekspanzije rashladnih uređaja i dizalica topline koji su punjeni zeotropskim smjesama (R407C, R404a), a koje se koriste za zamjenu radnih tvari koje narušavaju osnovna ekološka načela (R502, R22). Iako su teorijske pretpostavke ukazivale na znatno poboljšanje termodinamičke učinkovitosti rashladnog uređaja uporabom zeotropskih smjesa, eksperimentalni rezultati to nisu potvrdili. Razlozi leže u slabijem prijelazu topline u procesu sa zeotropskim smjesama. Odstupanja u odnosu na jednokomponentne radne tvari posljedica su promjene sastava dvofaznog toka radne tvari u isparivaču i kondenzatoru. Do slabijeg prijelaza topline dolazi uslijed povećanja sadržaja slabije isparive komponente uz grijane površine, manje pogodnih fizikalnih svojstava (vodljivosti i viskoznosti), otežanog mjehuričastog isparivanja, te prevelike topljivosti pojedinih komponenti smjese u esternom ulju. Izuzetak je radna tvar R410A s neznatnom temperaturom klizanja (0.1 °C), koja sve više zauzima svoje mjesto na tržištu. Zbog viših pripadnih tlakova zasićenja i dobrih transportnih svojstava, dimenzije komponenti su se smanjile.

Nakon što se u razvijenim europskim zemljama prešlo na radne tvari koje ispuštanjem u atmosferu nemaju štetan utjecaj na razgradnju ozonskog omotača, danas se od radnih tvari traži što manji utjecaj na zagrijavanje atmosfere (<< GWP). Time prirodne radne tvari dobivaju sve više na važnosti. Amonijak i dalje zbog izvrsnih termofizikalnih i transportnih svojstava ostaje radna tvar broj jedan u području industrijskog hlađenja. Pojedini veći amonijačni sustavi, s velikom količinom punjenja, preinačuju se u kaskadne rashladne sustave, s ugljičnim dioksidom u donjoj kaskadi. U manjim rashladnim uređajima i dizalicama topline ugljikovodici (R600a, R290) zbog svojih dobrih svojstava i ekološke prihvatljivosti potiskuju freone iz rada.

Doc.dr.sc. Vladimir SOLDO, dipl.ing.stroj.
Dr.sc. Marino GROZDEK, dipl.ing.stroj.
Prof.dr.sc. Tonko ĆURKO, dipl.ing.stroj.

POPIS OZNAKA

Latinička slova

cp – specifični toplinski kapacitet   [J/(kgK)]

h  – specifična entalpija  [J/kg]

p  – tlak   [Pa]

PEL  – električna snaga kompresora [W]

r – toplina isparavanja [kJ/kg]

s  – entropija  [kJ/kgK]

qmRT – maseni protok radne tvari  [kg/s]

qV RT  – volumni protok radne tvari  [m3/s]

qo – specifični rashladni učinak  [kJ/kg]

qoV – volumetrički rashladni učinak [kJ/ m3]

Grčka slova

e = Fo/PEL  – toplinski množitelj  [-]

h  – dinamička viskoznost   [Pa s]

J – temperatura [oC]

J i – temperatura isparavanja  [oC]

JK – temperatura kondenzacije [oC]

Jp  – temperatura pothlađenja [oC]

l  – koeficijent toplinske vodljivosti   [W/(m K)]

r  – gustoća   [kg/m3]

r1  – gustoća radne tvari na usisu u kompresor [kg/m3]

F o  – učinak isparivača  [W]

F K  – učinak kondenzatora  [W]

Skraćenice

CFC – klorofluorougljici (engl. chlorofluorocarbons) su potpuno halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika (R11, R12)

HCFC – klorofluorougljikovodici (engl. hydrochlorofluorocarbons) su djelomično halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika koji sadrže vodik i klor (R22)

HFC – fluorirani ugljikovodici (engl. hydrofluorocarbons) su djelomično halogenirani derivati zasićenih ugljikovodika koji sadrže vodik i ne sadrže klor (R134a, R152, …)

ODP    – Potencijal razgradnje ozona, (engl. Ozone Depletion Potential)

GWP   – Potencijal globalnog zagrijavanja, (engl. Global Warming Potential)

LITERATURA

  1. Soldo, Rashladni sustavi i dizalice topline, oprema i komponente, Priručnik za energetsko certificiranje zgrada, Pavković, Branimir (ur.), Zanki, Vlasta (ur.), str. 577-634, UNDP, Zagreb, 2010.
  2. Didion, D.A., The Application of HFCs as Refrigerants, 20th International Congress of Refrigeration, IIR/IIF, Sydney, 1999.
  3. Bitzer, Refrigerant report, 12th Edition, Sindelfingen, 2003.
  4. Ghodbane, M., An Investigation of R152a and Hydrocarbon Refrigerants in Mobile Air Conditioning, International Congress and Exposition, Michigan, 1999.
  5. Calm, J.M., Domanski, P.A., R-22 Replacement Status, ASHRAE Journal, 46 (8), 29-39, USA, 2004.
  6. Johansson, A., Lundqvist, P., Replacement of R22 in Existing Iinstallations: Experiences from the Swedish Phase Out, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2003.
  7. Soldo, V., Zanki, V., Ćurko, T., Mogućnost rada rashladnog uređaja po Lorenzovom procesu, 16. međunarodni simpozij o grijanju, hlađenju i klimatizaciji – Interklima ’01., Zbornik radova, str. 17-25, Zagreb, 2001.
PODIJELI