Parketari – štetočine opasne za hrastovinu

Danas već u svijetu ima više od 60 vrsta opisanih parketara (Lyctus sp.), od kojih su za naša područja najopasnije tri vrste – to su obični parketar ili Lyctus linearis te Lyctus impressus (oba se u Europi smatraju autohtonim vrstama) te smeđi parketar ili Lyctus brunneus, koji je najvjerojatnije – zahvaljujući napadnutom drvetu – bio uvezen iz Afrike.

Parketare ubrajamo u tercijarne kukce koji žive u drvetu i od drva, a najčešće napadaju drvo vlažnosti od 5,5 do 23,5%; ličinke se najbrže razvijaju u drvu sušenom na otvorenom, na zraku. Pojavljuju se u skladištima te u proizvodima izrađenim od drva listarki sa širokim trahejama – kod nas najčešće u drvu hrasta. Ženka odlaže jajašca u bijeli dio drveta, ukoliko on sadrži više od 1,5% škroba. Ličinke se u takvom okružju lako prehranjuju i dobro razvijaju usred toliko hranjivog drveta. Upravo zbog toga je njihov razvitak vezan isključivo za taj dio drveta, dok je jezgreni dio posve siguran od njihova napada.Opći opis
Sve vrste parketara su međusobno jako slične, tako da ih možemo razlikovati tek pod lupom, i to po obliku njihovog vratnog oklopa. Odrasli kukci su kestenjastosmeđe boje i mogu biti vrlo različite veličine – od 2,5 do 7mm. Ličinke su im bjeličaste, a veličinu od 7mm dosežu prije no što se zakukulje. Od ostalih ličinaka ih možemo razlikovati po žutoj pjegi koja se nalazi na posljednjem, osmom članku zatka. Razvitak, uvjeti uspijevanja i obilježja njihova postojanja na drvu koje je napadnuto slični su za sve tri spomenute vrste, pa stoga opis u nastavku važi jednako za sve vrste ovih kukaca koje se kod nas najčešće pojavljuju.

1.inddRazvijanje parketara traje godinu dana. U proljeće se odrasle ličinke zakukulje, da bi se već za nekoliko dana iz njih razvile odrasle jedinke – ženke i mužjaci. Prvi odrasli kukci pojavljuju se najčešće u svibnju (ako se radi o zagrijavanim prostorima – i ranije) ili u lipnju, što ovisi o vremenskim uvjetima, a prije svega o temperaturi. Odrasle jedinke žive 10 do 15 dana, ženke nešto duže od mužjaka. Da bi se vrsta produžila, moraju se susresti i obaviti parenje, nakon čega mužjak ugiba, dok ženka još odlaže oko 30 do 70 oplođenih jajašaca u pukotine bijelih dijelova drva, od vrsta koje su bogate škrobom. Iz tih će se jajašaca nakon dva do tri tjedna izleći ličinke (»crvići«), koje svrdlaju po bijelom dijelu drva i njime se prehranjuju; naravno, time istodobno i oštećuju drvo . Njihov se razvitak zaustavlja u kasnu jesen, kad se ličinke uspijevaju približiti površini drva; ovdje će se zakukuljiti i prezimiti. Prvi odrasli kukci razvijaju se iz kukuljica sljedeće godine – točnije, u kasno proljeće ili početkom ljeta. Kroz izvrtane otvore probijaju se i izlijeću na otvoreno.

1.inddLičinke vrtaju rovove u unutrašnjosti bijelog dijela drveta, a njihov napad obično primjećujemo tek kada već odrasli smeđi kukci stanu izlijetati u prostor kroz sitne otvore. Iz proizvoda koji su izrađeni djelomično od bijelog i djelomice od jezgrenog dijela drva odrasli parketari mogu izlijetati i preko potonjeg, kada se sitni otvori (rupice) mogu pojaviti i u jezgrenom dijelu drva. No, parketari se neće nikada pojaviti u proizvodu koji je u cijelosti izrađen od jezgrenog dijela drva.

Kako spriječiti napad parketara?
Proizvodi (drvene podne obloge) su najsigurniji od napada parketara ako su u cijelosti izrađeni od jezgrenog dijela drva. No, ako su proizvedeni od bijelog dijela, treba se već prilikom kasne zimske sječe pobrinuti za to, da u bijelom dijelu drva bude manje od 1,5% škroba. Naravno, proizvodi se mogu preventivno zaštititi od napada ovih štetočina i impregnacijom. U tom slučaju mogu se preporučiti zaštitna sredstva za drvo proizvedena na bazi bora. Ne bih mogao preporučiti sve ostale organske biocide.

Kako se parketar uništava?
Za ovo postoji više mogućnosti; jedna od njih je hermetičko zatvaranje prostora u kojemu se parketar pojavio te njezino ispunjavanje plinom – metil bromidom ili fosfinom. Ovo su otrovni plinovi koji su iznimno opasni i za ljude pa zato ovakav kurativni postupak treba prepustiti osobama ili organizacijama koje su naročito opremljene za njih.

Druga mogućnost za uništavanje parketara je parcijalno injektiranje zaštitnog sredstva (pomoću injekcijske brizgalice) u napadnute dijelove parketa. Kao zaštitna sredstva mogu se preporučiti biocidi proizvedeni na bazi bora. Takva sredstva djeluju insekticidno, a ujedno i snižavaju sposobnost izgaranja drva. Ona ne mijenjaju drvu boju i praktično su neškodljiva za okoliš, kao i za ljude. Stupanj štetnosti bora za čovjeka kreće se na razini kuhinjske soli, dok je za okolinu štetan još i manje, budući da se element bor u agronomiji koristi kao mineralno gnojivo. Ipak, borovi spojevi u višim koncentracijama mogli bi štetno djelovati na urod. Osim njih, često se koriste i organski biocidi na bazi piretrina i piretroida, topivi u organskim topilima; treba voditi računa o tome da piretroidini mogu biti štetni za čovjeka; stoga ne mogu preporučiti njihovu uporabu u boravišnim prostorima.

No, parketare možemo zatrti i bez kemikalija – pomoću povišene temperature. Napadnute dijelove parketa određeno vrijeme zagrijavamo posebnim grijačima (grijaćim pločama), i to na temperaturu koja izaziva uništavanje odnosno ugibanje ličinki parketara. Radi se o temperaturi od 58?C, koju treba održavati u drvu tijekom 20 minuta – to će biti dostatno za uništavanje ovih kukaca. Ukoliko je temperatura koju možemo postići niža od navedene, morat ćemo je održavati tijekom dužeg vremena (primjerice, temperaturu od 50?C – 80 minuta). Pritom tražena temperatura mora tijekom spomenutog vremena obuhvatiti cjelokupnu masu drvenog proizvoda.

Prof. dr. Franc Pohleven, dipl. biolog

PODIJELI