Ispitivanje tekstilnih podnih obloga, 11. dio-Svojstva dimenzija – Debljina

Svojstva dimenzija – Debljina

Debljinu tekstilnih podnih obloga mjerimo postupkom opisanim u standardu ISO 1765 pod nazivom »Machine – made floor coverings – Determination of thickness«. Standard još nije preuzet kod nas, ali se koristi za sve strojno izrađene tekstilne podne obloge.
KotakHR_101.inddSlika 1. Digipodni mjerači debljine tekstilnih podnih obloga (A – SDL Atlas, B – WIRA)

Kad podna obloga ima različite debljine ili konstrukcije, debljinu na tim područjima treba utvrđivati zasebno. Metoda opisana u nastavku sastavni je dio drugih ispitnih metoda koje se koriste za utvrđivanje svojstava tekstilnih podnih obloga; zato njezine rezultate ne možemo koristiti zasebno kao pokazatelje kakvoće proizvoda.

Uzorak tekstilne podne obloge polaže se na ravnu površinu aparata (debljinomjera) za utvrđivanje debljine (slika 1). Kod ispitivanja tekstilnih podnih obloga s vlaknima (vlaknastih sagova osim čupavaca) veličina uzoraka je jednaka, to jest 75 x 75 milimetara. Kod ispitivanja tekstilnih podnih obloga bez vlakana (podna prekrivala) i čupavih sagova veličina uzorka iznosi 125 x 125 milimetara. Uzorke prije ispitivanja lagano iščetkamo, prvo u smjeru u kojemu su vlakna nagnuta, a zatim u obrnutom smjeru.
Na uzorak tekstilne podne obloge se pri donjem pritisku od 2 kilopaskala polaže uteg, koji na donjem dijelu ima okruglu nogu površine od 300 do 1000 kvadratnih milimetara. Na aparatu se nakon 30 sekundi može očitati debljina do 0,1 milimetra točnosti. Konačni rezultat je prosjek rezultata dobiven nakon svakih pet mjerenja. Kod različito visokih područja vlakana, na podnoj oblozi treba izračunati rezultate za svaki dio posebno.

KotakHR_101.inddZa utvrđivanje debljine donje ili stražnje strane tekstilne podne obloge koristimo metodu koja je opisana u standardu SIST EN 1318 pod naslovom »Tekstilne podne obloge – Utvrđivanje vidljive debljine donje strane«. Ta se strana podne obloge polaže na tlo, a njezina se debljina mjeri sve do sljedećeg sloja, koji slijedi za njom (slika 2).

Za mjerenje debljine donje strane koristimo mikroskop s minimalno dvostrukim povećanjem, koji je opremljen mjernom napravom (mjerni okular). Kako pomoću mikroskopa uočavamo i tanje uzorke, podnu oblogu moramo narezati na odgovarajuće »tanke rese«. Razrezi moraju biti oštri i čisti pa je stoga odabir same naprave za rezanje podne obloge vrlo značajan (giljotina, pritisni nož …).

Debljinu donje strane očitavamo na tri mjesta na svakom od uzoraka. Preporučljivo je uvijek koristiti tri uzorka, pri čemu se dobiva 9 mjerenja, čija prosječna vrijednost je ujedno i konačni rezultat (± 0,1 milimetara). Po standardu HRN EN 1307:2008 (SIST EN 1307) je za vlaknaste podne obloge dopušteno odstupanje od nominalne vrijednosti 0,5 milimetara prema gore ili dolje. Jednako je odstupanje dopušteno i za podne obloge bez vlakana HRN EN 1470:2008 (SIST EN 1470).
Među dimenzijskim svojstvima tekstilnih podnih obloga sa vlaknima spomenuli bismo još i određivanje visine (debljine) vlakana iznad temeljne tkanine. U te svrhe koristimo metodu opisanu u standardu ISO 1766 pod naslovom »Textile floor coverings – Determination of thickness of pile above the substrate«. Standard još nije preuzet kod nas, ali se koristi za sve vlaknaste podne obloge koje imaju vlakna iste visine. Ako je površina podne obloge reljefna, mjerenja treba obaviti odvojeno na pojedinim područjima. Metoda se koristi u vezi sa standardom ISO 8543, koji je bio podrobnije opisan u prethodnom članku.
Iz podne obloge se izrezuju po četiri uzorka veličine 200 x 200 milimetara. Oni se potom 24 sata kondicioniraju u standardnim uvjetima. Prema metodi opisanoj u standardu ISO 1765, mjeri se debljina uzorka na aparatu (debljinomjer). Zatim se vlaknasta površina striže tako, da se ne ošteti podloga ili izvuku vlakna (opisano u prijašnjem članku, prema standardu ISO 8543). Striže se do vidljive podloge. Slijedi ponovljeno mjerenje debljine na ostriženim dijelovima. Za svaki uzorak posebno se izračunava visina vlaknastog dijela iz razlike debljina prije obavljenog striženja uzorka i nakon njega. Rezultat je prosječna vrijednost četiri izračunate visine vlaknastih dijelova.
KotakHR_101.inddAko tekstilnu podnu oblogu ne smijemo ili ne želimo oštetiti prilikom mjerenja visine vlakana, treba preporučiti mjerenje visine vlakana takozvanom direktnom metodom, opisanom u standardu ISO 10834. U tom slučaju koristimo prijenosni digipodni mjerač debljine vlakana WRONZ – Wool Research Organisation of New Zealand (slika 3).

Slika 3. WRONZ – prijenosni digipodni mjerač debljine vlakana tekstilnih podnih obloga (Canesis)

Mjerenje po toj metodi ne daje uvijek jednake rezultate i zato se za podrobnija mjerenja radije koristi metoda iz standarda ISO 1766.

izvanr. prof. dr. Urška Stankovič Elesini, dipl.ing. tekst.teh.
Prirodoslovno-tehnički fakultet, Odsjek za tekstil

Izvori:
ISO 1765 Machine – made fl oor coverings – Determination of thickness
SIST EN 1318 Tekstilne podne obloge – Utvrđivanje vidljive debljine donje strane
ISO 1766 Textile fl oor coverings – Determination of thickness of pile above the substrate
ISO 10834 Textile fl oor coverings; non-destructive measurement of pile thickness above the backing; WRONZ gauge method
Canesis – Innovative Technology Solutions and Services http://www.canesis.com, 28. prosinca 2004.
SIST EN 1307 Tekstilne podne obloge – Razvrstavanje vlaknastih sagova
SIST EN 1470 Tekstilne podne obloge – Razvrstavanje igličastih podnih obloga, osim igličastih vlaknastih podnih obloga

PODIJELI