Utjecaj premaza za drvo na ljudsko zdravlje

Mogu li lakirane drvene podne obloge i namještaj izazvati zdravstvene poteškoće?
Prije možda mjesec dana telefonom me nazvala jedna ljubazna gospođa i potužila se da joj lakirani parket i drugi lakom premazani proizvodi, s kojima je inače u dodiru kod kuće i na radnom mjestu, izazivaju znatne zdravstvene poteškoće. Sugovornica je bila uvjerena da je alergična na premaze za drvo. Oni kod nje izazivaju poteškoće s disanjem, učestalo kihanje, izbijaju joj kožni osipi i uz to jako suzi. Povod njezinu pozivu bila je molba za pomoć pri odabiru laka najmanje štetnog za nju, kojim bi tijekom obnavljanja radnih prostora premazali parket. Nažalost, u prvom trenutku joj nisam mogao pomoći, jer sam se po prvi put u svome radu susreo s ovim pitanjem. Kako je za mene pitanje o mogućim utjecajima već stvrdnutih premaza za drvo na zdravlje predstavljalo pravi stručni izazov, pregledao sam znanstvenu i stručnu literaturu o toj tematici.

SASTAV DRVENIH PREMAZA I NJIHOVI MOGUĆI UTJECAJI NA ZDRAVLJE
Premazi za drvo su kompleksne tekuće smjese, koje u sebi sadrže mnogo kemikalija. Općenito možemo reći da se premazi sastoje od hlapljive supstance i suhe tvari. Kod premaza na topivoj osnovi to su topila, razrjeđivači i smjese razrjeđivača, sačinjene od više različitih organskih hlapljivih tvari. Mnogi od ovih sastojaka mogli bi doista negativno utjecati na zdravlje čovjeka. Pa i premazi na osnovi vode obično sadrže neka organska topila. Nakon površinske obrade, tijekom procesa sušenja ili stvrdnjavanja, organske hlapljive tvari isparit će u zrak ili će se vezati u stvrdnuti film. Glavnina hlapljivih organskih tvari oslobađa se u zrak vrlo brzo nakon nanošenja premaza, dok ostatak u procesu difuzije još dugo potom izlazi iz stvrdnutog premaza – ponekad i po nekoliko mjeseci. Koncentracije para hlapljivih organskih topila možemo smanjiti zračenjem prostorija. Problem ispuštanja para topila iz stvrdnutog filma premaza kod vodenih je lakova znatno manji.
Jednako je tako vrlo šarolik i sastav suhog ostatka laka. Najveći udio ima vezivo odnosno polimerna smola, dok se u lakovima još mogu naći bojila i pigmenti te brojni dodaci. Najznačajniji aditivi su učvršćivači (koje bismo u dvokomponentnim premazima mogli uvrstiti u veziva), katalizatori, sušila, omekšivači, sredstva za zgušnjavanje, površinski aktivne tvari, biocidi, sredstva za uravnoteženje kiselosti, i drugo. U načelu bi sve spomenute tvari morale ostati vezane u stvrdnutom filmu. Međutim, kada se radi o velikom broju tvari koje se mogu naći u premazima za drvo, to se ne može potvrditi kao sigurno. Dio kemikalija, premda u niskim koncentracijama, izlazi u zrak i tijekom uporabe premazanog proizvoda, barem prvih nekoliko mjeseci nakon nanošenja.

k28-Marko-Petrič-01-300.jpgALERGIJSKI UČINCI POVRŠINSKIH PREMAZA
Pregledavajući podatke iz literature, usredotočio sam se na moguće alergijsko djelovanje premaza, a ne na njihovu akutnu toksičnost, moguću kancerogenost, mutagenost i drugo. Tijekom postupka nanošenja i uporabe premaznih proizvoda, naime, nalazimo se u tijesnom dodiru s lakovima pa zbog toga strogo zdravstveno zakonodavstvo i zakoni o zaštiti okoliša ni ne dopuštaju sadržaje s takvim sastojcima.
Dokaza o alergijskim učincima površinskih premaza i njihovih sastojaka ima u znanstvenoj literaturi dosta. Većina tih studija odnosi se na one boje za metale i druge premazne proizvode koji se koriste u građevinarstvu. No, poneki se članak odnosio i na premaze za drvo. Ipak, budući da su boje i lakovi sličnog sastava – bez obzira na njihovu namjenu uporabe – podatke možemo prenijeti i na područje premaza za drvo.

Podaci o utjecajima boja i lakova na naše zdravlje, a posebno o njihovim alergijskim učincima, mogu se podijeliti na ove skupine:
–    utjecaji cjelovitih premaznih formulacija (smjesa različitih hlapljivih tvari, mirisi),
–    utjecaji veziva,
–    utjecaji dodataka.

Učinci cjelovitih premaznih formulacija
Tijekom pregleda literature se pokazalo, da je najviše studija o negativnim zdravstvenim učincima premaza bilo izrađeno za djelatnike u proizvodnim postupcima, kao i kod onih koji se inače zbog svoga zvanja bave bojenjem i lakiranjem. O izloženosti potencijalno škodljivih tvari iz stvrdnutih filmova premaza u boravišnim i radnim prostorima postoji mnogo manji broj izvješća.
Mjerenja pokazuju da smo u stambenim i radnim prostorima izloženi različitim kemijskim tvarima. Među njima je i dosta takvih koje bismo rado izbjegli. Pripadaju im sastojci iz duhanskog dima, tvari iz »osvježivača zraka«, ili različitih sredstava za čišćenje… Izvor dijela organskih spojeva pripisan je djelovanju kopirnih strojeva i tiskača, ali najviše tvari ove vrste stiže iz unutarnje opreme – izvor su im tekstilne podne obloge, plastika od koje se izrađuje namještaj i površinski premazi, kako oni na metalu i plastici, tako i na drvenim proizvodima. Kao izvori hlapljivih organskih tvari u unutarnjim prostorima ne smiju se zaboraviti ljepila (u drvenim pločama i lijepljenom drvu), a niti samo drvo, iz kojega se tijekom uporabe ispuštaju različite prirodne hlapljive organske tvari.

Jedno je švedsko istraživanje pokazalo da boravak u prostorijama svježe prebojenih zidova i iznova prelakirane unutarnje opreme može dovesti do nastanka simptoma »lošega zraka u zgradi« (engl. sick building symptoms), kao što su poteškoće s dišnim traktom, izraženije teškoće astmatičara, alergijske reakcije i drugo. Više studija je dokazalo da se može razviti reakcija preosjetljivosti na miris, koji je posljedica vrlo niskih koncentracija tvari iz unutarnje opreme te boja i lakova. Ljudi se kod takve reakcije preosjetljivosti osjećaju bolesnima. Teškoće astmatičara i onih koji trpe od peludne alergije povećavaju se. Kod djece (do dvije godine starosti) koja su boravila u svježe obojenim prostorima dokazali su više poteškoća s disanjem nego li je uobičajeno za cjelokupnu populaciju djece iste starosne dobi.
Postoji i više podrobnih podataka o učincima premaznih formulacija na ljude koji se u svom zvanju bave lakovima. Kod onih koji su tijekom rada bili izloženi bojama i lakovima po britanskim i kineskim brodogradilištima, dokazali su učinke nadraženosti nosne sluznice i očiju. I kod radnika koji se bave premazivanjem zidova i proizvoda u unutarnjim prostorima dokazano je više poteškoća zbog nadraženih očiju i kože. One su bile izraženije u radu s topivim premaznim sustavima, a manje s vodenim bojama. Kod ličilaca zaposlenih u građevinarstvu dokazali su povišenu pojavu respiratornih sindroma i bronhitisa. Sklonost razvijanju spomenutih znakova ovih bolesti kod tapetara je – u usporedbi sa soboslikarima – ipak bilo manje.

Utjecaji veziva
U literaturi koja se bavi alergenima u površinskim premazima, kao problematične se najčešće spominju sljedeće tvari: poliakrilati, poliepoksidi i poliuretani. Poliepoksidi i poliuretani se navode kada su povezani s učvršćivačima. Znatno manje se navode poliesteri. Pronašao sam i po jedno spominjanje nitroceluloze i melamin-formaldehidnih smola, a kao posebnost su bili obrađeni kolofonija i propolis.

Poliakrilati
Poliakrilati iz kojih proizvode poliakrilatna veziva (akrilatni monomeri, diakrilati) uzrokuju kontaktni dermatitis, do čega može lako doći radi djelovanja hlapljenja tih supstanci na koži. Alergeni su poliakrilatna veziva, koja se nalaze u lakovima na osnovi organskih topila, u vodenim premaznim sustavima i premazima koji se stvrdnjavaju pod UV zrakama. Sva upozorenja o alergijskom djelovanju akrilata odnose se na zaposlene koji rade u proizvodnji boja i lakova ili se bave premazivanjem raznih površina.
Navodi o zdravstveno problematičnim poliakrilatima zanimljivi su zato, jer su poliakrilati veziva koja se često koriste, a rabimo ih i u kombinaciji s drugim vrstama polimera u hibridnim premazima. Njihova uporaba se sve više uzima u obzir nakon uvođenja vodenih premaznih sustava umjesto topivih boja i lakova. Nasreću, u znanstvenim člancima nema podataka o alergijskom djelovanju akrilata u stvrdnutim filmovima (u stambenoj i radnoj okolini).

Poliuretani
I poliuretanski premazi su alergeni. Uputstva se, kao i kod poliakrilata, odnose na zaposlene u proizvodnji poliuretanskih boja i lakova te na one, koji svakodnevno u svom poslu rade s  poliuretanskim premazima, na primjer autolakireri ili parketari. Alifatski i aromatski izocianati, koji su učvršćivači u dvokomponentnim poliuretanskim premazima, uzrokuju kontaktni dermatitis i simptome nalik napadima astme. Gumene rukavice kao zaštita od nadraživanja kože ovdje nisu dostatne.

Poliepoksidi
Kao alergena tvar se poliepoksidni premazi u različitim oblicima (tekući ili praškasti premazi, u kombinaciji s drugim vrstama veziva) pojavljuju gotovo jednako često kao i poliuretanska veziva, dakle – odmah iza poliakrilata. Istraživači izvještavaju o kontaktnom dermatitisu koji izazivaju učvršćivači (bisfenoli, amini), ali i drugi dodaci u epoksidnim formulacijama (kalijev dikromat, kobaltov klorid). I u ovom slučaju literatura izvještava o teškoćama osoba koje su im izložene zbog posla koji obavljaju.

Poliesteri
Rjeđe se kao alergeni pojavljuju poliesterski premazi. Na primjer, elektrostatski praškasti poliesterski premaz izazvao je povećano pojavljivanje astme i bronhitisa kod onih osoba, koje rade u industriji proizvodnje premaza i na samom premazivanju.

Druga veziva
Spomenut je problem alergijskog djelovanja formaldehida koji se oslobađa iz ljepila i lakova što sadrže melamin-formaldehidno vezivo. Jednom se u pregledanoj literaturi kao tvar koja uzrokuje kontaktni dermatitis spomenulo i nitrocelulozno vezivo. S obzirom na učestalost uporabe nitroceluloznih materijala u prošlosti, zanimljivo je da je naveden tek jedan podatak o njihovom alergijskom djelovanju. Kao zanimljivost ćemo spomenuti još i alergenost kolofonije i propolisa, kada se pojavljuju u premazima za violine.

k28-Marko-Petrič-02-300.jpgUtjecaji dodataka
Među dodacima se kao alergeni najčešće spominju različiti biocidi. Prevladavaju opisi neugodnih učinaka izotiazolona. U većini slučajeva su zamijetili kontaktni dermatitis kod zaposlenih u tvornicama boja i lakova, a izvještava se i o alergiji na pare te na tvari koje se oslobađaju iz boje na svježe obojenim zidovima. Više puta se kao alergen spominju pare klorotalonila, jer izazivaju promjene na koži. Jednak učinak ima i IPBC odnosno 3-jodo-2-propinil-butilkarbamat. Alergijskim reakcijama tijelo reagira i na biocid-kloracetamid te na benzalkonijev klorid. Alergenost biocida u premazima za korisnika površinski obrađenih drvenih proizvoda ne predstavlja neki značaniji problem, jer su biocidi dodatak u premazima za vanjsku uporabu.
Drugi dodaci, koji su više puta navedeni zbog štetnog djelovanja na zdravlje čovjeka (simptomi astme, teškoće u dišnom traktu, nadraženost) su anhidridi organskih kiselina u praškastim premazima.

ZAKLJUČAK

Površinski premazi za drvo su složeni proizvodi, jer sadrže mnoge različite vrste kemikalija. Među njima se nalaze i one koje negativno utječu na zdravlje ljudi. Većina navoda u znanstvenoj literaturi odnosi se na alergijske reakcije osoba koje su im izložene tijekom svog rada u proizvodnji boja i lakova, a nešto manje na zdravstvene poteškoće ljudi koji se u radu koriste površinskim premazima. Najproblematičnija je proizvodnja poliakrilatnih premaza, a poteškoće izaziva i proizvodnja i uporaba poliuretanskih i poliepoksidnih premaza, dok su među biocidnim dodacima najsnažniji alergeni izotiazoloni, klorotalonil i IPBC. Srećom, manje je izvješća o zdravstvenim poteškoćama ljudi radi izloženosti već stvrdnutim premazima za drvo. Tu se većinom radi o alergijskim i dišnim teškoćama odmah po nanošenju premaza. Samo kod najosjetljivijih osoba izvještava se o negativnim učincima zbog izloženosti tvarima koje iz već stvrdnutih filmova izlaze i duže vrijeme nakon nanošenja. Nadam se da će upravo tim najosjetljivijima ovaj stručni članak pomoći pri odabiru premaza, tako da će ubuduće imati što je moguće manje poteškoća.

prof. dr. Marko Petrič, dipl. ing. kem.
Sveučilište u Ljubljani, Biotehnički fakultet, Odsjek za drvo

PODIJELI