Vizije prostora

Arhitektura je – pripovijest. I baš kao što skladatelj mora najprije u svojoj glavi čuti cjelinu, čak i prije no što zapiše svoju glazbu, tako i arhitekt  mora imati cjelovitu viziju prostora prije negoli ga prenese u neki  realni prostor. Dobra arhitektura uvijek sadrži u sebi i ponešto od  prikrivenog, i ponešto uznemirujućeg. U ove bih misli mogao uklopiti i rad arhitekta Marka Lavrenčiča  te skupine mladih arhitekata u birou pod nazivom »Detajl«, koji od 1998. godine djeluje u Vipavi. Lavrenčič snažno naglašava svoj rad  sa naručiteljima.  Zna se i to, da arhitektura započinje dobrom suradnjom između  investitora i projektanta. Međusobno povjerenje uvjet je za izradu projekta s kojim se naručitelj identificira. U tom duhu, za njega je  svaki novi projekt zapravo veliki izazov.

k25-Ukmar-00-200.gifMarko Lavrenčič je završio školu za oblikovanje u Ljubljani. Pošto je diplomirao kod prof. Bončija na ljubljanskom Fakultetu za arhitekturu, šest godina je radio na Dunavu kod arhitekta Borisa  Podreccija. Dunavski okoliš i suradnici iz različitih kulturnih sredina  predstavljali su nenadoknadivo iskustvo koje mu je široko otvorilo  strukovne obzore. Radio je na najrazličitijim projektima – od oblikovanja namještaja do planiranja cijelih urbanih općina, od natječaja do  izvedbi. Dosad je skoro sve veće projekte u Sloveniji izvodio u suradnji s  ateljeom Podrecca. Među njima se nalaze zgrada Sveučilišta na Slomškovom trgu u Mariboru, Vinska klijet Brič u Slovenskoj Istri, Gradski trg u Idriji te Gradski i Cankarov trg u Škofjoj Loki, koji još nije izveden. Jedan od prvih samostalnih projekata nakon povratka sa Dunava bilo je uređenje Trga Pavla Rušta i Beblerove ulice u Vipavi. Obnavljanje  cjelokupne jezgre naselja Šturje u Ajdovščini obuhvatilo je uređenje Štrancarove i Slomškove ulice, promenadu kroz rijeku Hubelj i Cankarov trg. Obnova škole u Vipavskom Križu poštovala je povijesni kontekst ruševina renesansne utvrde i pridodala zamisao o višenamjenskoj uporabi. Objekt je tako postao središtem ne samo pedagoškog, već i kulturnog i društvenog života ovoga gradića. Marko Lavrenčič je osmislio i čitav niz obiteljskih kuća, a istaknuo se na projektima vinskih klijeti »Santomas« u Šmarjama, »Sutor« u Podragi  i »Hrobat« na Planini. U izradi je još i više javnih i pojedinačnih projekata. Poseban položaj zauzima protekle godine dovršena poslovna zgrada računovodstvenog poduzeća »Taxa« u Ajdovščini. Petogodišnji proces projektiranja i izvedbe bio je za ovog arhitekta primjer uzorne suradnje sa naručiteljem. Arhitektura tako do kraja osigurava cjelovitost zamisli. Volumen poslovnog objekta je spretno smješten u prostor i predstavlja neku vrstu tamponskog člana, koji umiruje kontraste između ceste i potoka po jednoj te masivnih volumena industrijskih hala i manjega broja stambenih zgrada po drugoj osi.

k25-Ukmar-01-300.gifKrov, koji se iznad prednje, u cijelosti transparentne fasade u blagom luku spušta na nižu fasadu, pokriva zajednički, jedinstveni prostorni  volumen interijera sa galerijom. Različite nivoe povezuje okomiti akcent jezgre sa servisima i stubištem. Jedinstven fluidni prostor razotkriva strategiju preglednog poslovanja poduzeća. Dobra akustika prostora i na odgovarajući način oblikovana unutarnja oprema omogućuju tako individualnost radnih separea, ali i brzu komunikaciju između zaposlenika. Glavnu fasadu strukturiraju okomice glicinija, koje tijekom ljetnog razdoblja stvaraju potrebnu prirodnu sjenicu te osiguravaju odgovarajuće svjetlosne i toplinsko – energetske uvjete u objektu. Zelena fasada pruža i promjenjivost fasadne plohe u ljetno doba, a i promjenjivost taktilnih prepoznatljivosti radnog ambijenta. Podovi su značajan element interijera poslovne zgrade tvrtke »Taxa«. Prilikom odabira podova i podnih obloga Marko Lavrenčič nema nikakvih predrasuda prema određenim materijalima.

k25-Ukmar-03-300.gifSvaki je dobar za uporabu, naravno – s obzirom na svoju prirodu i u skladu sa kontekstom u koji je postavljen. Zamisli crpi neposredno iz samoga konteksta, jer se simbolički i materijalno nadovezuje na riječni šljunak potoka, što teče u blizini. U interijeru nalazimo galeriju različitih obrada i interpretacija betona kao poda – od šljunka, pranog betona, brušenih betona do lijevanog teraca. Šljunak kao izvorna supstanca naglašava nazočnost prirodnog momenta vode. Podovi na prvi pogled ne iskazuju neke veće ambicije. Površine su anonimne i djeluju umireno, suzdržano. Oni su podloga sadržaju i životu u kući, a ne nekakav dragocjeni mozaik koji bi htio upozoravati na sebe. Rad arhitekta iskazuje se u osmišljenim rješenjima pojedinih detalja. Uporabom betona arhitekt je materijalu dao novi raspon i višu vrijednost, koja odstupa od ustaljenih predodžbi o betonu. Poslovna zgrada je zapravo osobna iskaznica investitora, dok arhitekt pokazuje da je i sa jeftinijim  rješenjima moguće graditi dobru, doista reprezentativnu arhitekturu.

Andrej Ukmar, apsolvent arh.

PODIJELI