Pravilna i suvremena izrada cementnih estriha s obzirom na podlogu, stvrdnjavanje i mjesto pripreme

Pod pojmom estrih podrazumijevamo tankoslojni plošni građevinski element (debljine tri do osam centimetara), koji je izrađen od projektiranoga građevinskog materijala i koji neposredno polažemo na nosivu podnu konstrukciju (to jest tampon odnosno podložni beton na zemlji ili pak na samome mjestu izvedbe izrađena ili montažno predizrađena stropna konstrukcija), a posredno i na razdjelni i izolacijski sloj, tako da može podnijeti predviđena opterećenja.k25-36-s1-230.jpgSlika 1: Upitna kakvoća podloge za izvedbu veznog estriha  

Koristi se kao već izrađeni, gotov pod ili podloga za polaganje različitih završnih podnih obloga. Kod pravilnog sastava poda, estrih učinkovito smanjuje jakost udarnoga zvuka i poboljšava toplinsku izoliranost. Ako je u estrih još ugrađeno i podno grijanje, on kao grijaće tijelo pripomaže isijavanju i ravnomjernom rasprostiranju topline po cijeloj površini.

Brojni se nedostaci mogu učiniti već prilikom odabira materijala za izradu estriha, kod njihovog dimenzioniranja s obzirom na podlogu, debljinu i stvrdnjavanje, projektiranje ili izradu svježih mješavina i tehničko-tehnološke postupke ugradnje estriha.
S obzirom na smjernice razvoja, potrebno kratko vrijeme i snižavanje troškova izrade, u posljednje vrijeme glavne poteškoće ne predstavlja ovladavanje stanjem dozrijevanja – prostorne stabilnosti, unutarnje i površinske tvrdoće estriha te kod za paru (djelomično ili potpuno) nepropusnih umjetnih ili prirodnih i drvenih podnih obloga, te prije svega ovladavanje vlagom i temperaturom podloge te uravnoteženim odnosom sa relativnom vlagom zraka u okolnom prostoru, u ovisnosti o izabranoj završnoj oblozi – već i projektiranom debljinom i stezanjem estriha kao nosive konstrukcije, koja je ovisna o podlozi na koju naliježe, kao i o predviđenim opterećenjima.

PODJELA ESTRIHA S OBZIROM NA VEZIVA I DEBLJINU

Općenito, prema korištenim vezivima i klasičnom (mokrom) sustavu polaganja, razlikujemo sljedeće glavne vrste estriha:

• cementni estrihi (CT) debljine od 30 do 80 milimetara,
• samorazlivni estrisi na osnovi kalcijevog sulfata – anhidridni estrihi (CA) debljine od 25 do 70 milimetara,
• mase za izravnavanje – polimerni cementni nanosi, kod debeloslojnih debljine od 5 do 30 milimetara, a kod tankoslojnih debljine od 1 do 10 milimetara,
• polimerni estrisi (SR) debljine od 10 do 50 milimetara,
• nasipavanja radi izravnavanja površine – cementno vezana i nasipavana: stiroporna (polistirenska EPS), perlitna i druga nasipavanja, debljine od 25 do 160 milimetara,
• estrisi na osnovi magnezijevog klorida – magnezitni odnosno ksilolitni estrisi (MA) debljine od 10 do 30 milimetara, i
• estrisi na osnovi bitumena – asfaltni estrisi (AS) debljine od 30 do 80 milimetara.

k25-36-s2-230.jpgSlika 2: Oštećenja mase za izravnavanje zbog neodgovarajuće tvrdoće, neravnina i visinske pokretljivosti podloge

Kako se pri izvedbi estriha najviše varijacija i nedostataka ili pogrešaka javlja kod onih cementnih, i to na samom završetku radova izlivenih estriha, u ovom ćemo se članku posvetiti njihovom projektiranju i izvedbi s obzirom na podlogu, debljinu i krutost (tvrdoću) kao ključnim čimbenicima za njihovu pravilnu izvedbu.

TEMELJNI UVJETI ZA IZRADU ESTRIHA

Općenito

Prije izrade estriha moramo ugraditi sve okvire za vrata i prozore te obaviti sva druga uzidanja raznih sidra, konzola, itd. Moramo ugraditi i električnu i cijevnu instalaciju te izraditi premaze. Soboslikarski i ličilački radovi moraju biti izvedeni u cjelini, osim finalnih faza. I strop mora soboslikarski biti obrađen do kraja.
Kut između vodoravne nosive ploče i zida (na primjer – stupovi) mora biti ravan (bez zakrivljenosti – zaobljenosti).

Nosiva podloga

Betonska ploča mora biti tvrda. Treba ukloniti prašinu i sve druge građevinske materijale kao što su žbuka, opeka, ostaci armature, ambalaža … Moramo ukloniti i moguću armaturu na površini nosive betonske ploče, koja nije bila do kraja i posve ugrađena u beton. Ploča mora biti odgovarajuće suhoće, i to ne samo na površini, već po čitavoj svojoj debljini. Zato prostor mora biti zaštićen od atmosferskih utjecaja (kiša, propuh, velike promjene temperature).  Treba ukloniti izbočine te zapuniti i izravnati udubljenja, u skladu s uvjetima vezanim uz ravninu podloge. Nosivu ploču možemo izravnati masom za izravnavanje ili odgovarajućom žbukom. Udubljenja možemo zapuniti sintetičkom žbukom na osnovi epoksidnih, poliuretanskih, metakrilatnih ili poliesterskih smola. Otvori u nosivoj podlozi moraju biti oštrih rubova, jednake širine i ravni. Ako su na nosivoj konstrukciji (podlozi) smještene instalacijske cijevi, podne električne utičnice i tome slično – one moraju biti pričvršćene na nosivu podlogu te zalivene slojem za izravnavanje, koji treba dopirati do vrha tih elemenata po čitavoj površini prostora. Ovdje ne smijemo koristiti nasipavanje, bilo od prirodnih ili lomljenih agregata.

k25-36-s3-230.jpgSlika 3: Neodgovarajuće pripremljena podloga za izradu estriha 

Nakon izrade estriha, moramo omogućiti i njegovu njegu (obično je to tzv. mokra njega kombinirana prekrivanjem s folijom, ili još bolje – pustom tj. filcom).

IZRADA I SVOJSTVA CEMENTNIH ESTRIHA, IZRAĐENIH KLASIČNIM »MOKRIM POSTUPKOM« NA SAMOM ZAVRŠETKU RADOVA

Pod klasičnim, prema mokrom postupku na samom završetku izrađenim estrihom podrazumijevamo izradu onih estriha, kod kojih se svježa mješavina priprema na samom gradilištu i dostavlja do mjesta ugradnje u stroju za miješanje, prijevoz vlažnih betona sa crpkom već ugrađenom na stroju za miješanje, ili pak pripremu svježe mješavine na stalnom betonarskom obrtu izvan gradilišta s prijevozom do gradilišta agitatorima i ugrađivanjem s klasičnom crpkom za beton ili neposrednim istresanjem na mjestu ugradnje. Kod prijevoza svježih betona za estrihe iz takvih stalnih betonarskih obrta s otvorenim kesonima tovarnjaka i ručnim ugrađivanjem i razvlačenjem – nećemo baš postići odgovarajuću kakvoću.

Prema terminološkom shvaćanju cementnih estriha, kod nas pod tim pojmom podrazumijevamo zemljano vlažni beton, pripremljen s kamenim ili kakvim drugim agregatom ili kombinacijom više različitih vrsta agregata, sa zrnima maksimalne debljine od 4 ili 8 milimetara. Ona su dobra za estrihe debljine od 3 do 8 centimetara. No, ako su debljine slojeva odnosno preslojavanja manje, to jest od 10 do 30 milimetara, ne možemo govoriti o klasičnim estrisima, već o nanosima mase za izravnavanje ili o tankoslojnim nanosima žbuke, budući da te mase odnosno cementne žbuke moraju biti jako zgusnute i razreda tvrdoće od najmanje C 25/30 N/mm2. Za debljine od 15 do 30 milimetara mogu se pripremiti estrisi s maksimalnim zrnom od najviše 4 milimetra, a za debljine od 10 do 15 milimetara najviše od 2 do 3 milimetra, o čemu treba odlučiti ovisno o uvjetima i vrsti agregata koji nam je po volji. Osim navedenog, estrisi se moraju obavezno lijepiti, odnosno monolitno vezati za podlogu.

Zbog visoke poroznosti odnosno slabe gustoće uslijed zemljano vlažne odnosno tvrdo plastične konzistencije, kod betona za estrihe normalno postižemo mase zapremnine od 1600 do 2300 kilograma na kubični metar te razred tvrdoće (C) po ENV 1992-1-1 Ccu ≤ 25 N/mm2 (tvrdoće na pritisak pretežno od C 12/15 do C 16/20, a kod industrijski pripremljenih suhih mješavina od C 18/20 do C 25/30 ili čak i C 30/37 N/mm2). Čvrstoća na ugibanje kreće se kod  normalnih betona od 3 do 7 N/mm2 (uglavnom od 4 do 6 N/mm2).

Za podno grijane podove i druge opterećenije podove obvezatno projektiraju te estrihe te ih izrađuju u razredu tvrdoće od najmanje C 25/30. U takvim si slučajevima, radi postizanja projektirane tvrdoće, pomažemo uporabom odgovarajućih kemijskih dodataka za zemljano vlažne betone – plastifikatorima.

Takve betone većinom ugrađujemo pomoću pretočnih mješalica sa crpkom, dozirnim puževima za estrihe ili ručno. Zaglađivanje površine izvodimo motornim zaglađivačima (takozvanim helikopterima) ili ručno.

Kod zemljano vlažnih betona je – zbog tvrde plastične konzistencije – proces uklanjanja zadržanog zraka (praznina) iz svježe ugrađenog betona vrlo otežan pa zato u betonu ostaje i više od tri posto pora. To ujedno znači i slabiju tvrdoću na pritisak, jer svaki postotak zraka predstavlja zapravo za oko 3 do 5- postotno smanjenje tvrdoće i nižu postignutu masu zapremnine.

Nižom zapremninskom masom odnosno poroznošću smanjuju se adhezijska tvrdoća i sudjelovanje cementne matrice s klasičnom armaturom, odnosno – što je još i važnije – s mikroarmaturom, i to prije svega onom od umjetnih polipropilenskih (PP) vlakana, koja sada najviše koristimo za ojačavanje estriha. Tako prilikom izrade estriha nenamjerno postižemo povećanje poroznosti betona, što nije loše za isušivanje i prijemčivost masa za izravnavanje ili ljepila za polaganje završnih obloga.

PODJELA CEMENTNIH ESTRIHA S OBZIROM NA PODLOGU, TEHNOLOŠKE DEFORMACIJE I MJESTO NJIHOVE PRIPREME

Od brojnih vrsta cementnih estriha ovdje ćemo – radi njihova obima i tematike samoga članka – podrobnije obraditi sljedeće:

Prema nalijeganju na nosivu podlogu:
• estrih na tamponu (na podovima),
• estrih na stropnoj monolitnoj (etažnoj) ploči,
• estrih na montažnoj prethodno izrađenoj etažnoj ploči, i
• estrih na elastičnoj podlozi (zvučnoj i / ili toplinskoj izolaciji).

Prema povezivanju s donjim slojem odnosno podlogom:
• vezni estrih (estrih bez razdjelnog sloja),
• estrih na razdjelnom sloju, i
• plivajući estrih na razdjelnom elastičnom sloju (izolaciji);
ovamo pripada i estrih s podnim grijanjem.

Prema mjestu izrade:
• estrih ugrađen na samom završetku (monolitni estrih): na gradilištu pripremljen i ugrađivan beton i transportni beton iz centralne betonare (ready mix),
• suhomontažni estrih (prethodno izrađene ploče).

IZVEDBA S OBZIROM NA VRSTU NOSIVE PODLOGE

Površine na kojima izrađujemo podove zbog zamišljenih nosivih konstrukcija objekta često puta primoravaju projektante, da u svojim projektima i popisima radova predvide i izvedbu na različitim podlogama. Dakle, podove odnosno estrihe ne polažemo uvijek na terenu (zbijeni tampon kao podloga), već i na etažnim pločama, montažnim stropnim elementima i na elastičnoj podlozi (tj. zvučnoj i / ili toplinskoj izolaciji).

S obzirom na podlogu, odnosno ležište na koje treba položiti estrih, morat ćemo koristiti određene različite izvedbene tehnike i zamisli s posebnim rješenjima za armiranje. Međutim, na završne obloge sloj podloge estriha nema nikakvog utjecaja i slijedom toga ne bi smio biti odlučujući pri odabiru.

Sloj nosive podloge je važan zbog:
• dimenzioniranja debljine,
• dimenzioniranja, rasporeda i polaganja armature, te
• projektiranja dilatacija.

Estrisi na stvrdnutom tamponu
Ako na tamponu nemamo izrađenog podložnog betona i položene hidroizolacije (bitumenske ili elastične polimerno- cementne), tampon moramo na odgovarajući način izravnati slojem finoga pijeska te na njega položiti jednu ili dvije PE-folije ili neku drugu, odgovarajuću i za paru nepropusnu foliju, ili po potrebi čak i hidroizolacijsku foliju. U nastavku, ako je tako predviđeno projektom, moramo položiti sloj toplinske izolacije odgovarajuće vrste i debljine. Najbolje je ako ovdje uporabimo sloj ekstrudiranog polistirena XPS (styrodur) ili sloj ekspandiranog polistirena EPS (stiropor), a sve češće se koristi i sloj elastificiranog polistirena EPS. Možemo koristiti i ploče staklene ili kamene vune, premda baš nisu za preporučiti zbog mogućnosti navlaživanja. Kod ugradnje podnoga grijanja možemo se poslužiti sistemskim pločama, to jest pločama od stiropora, već izrađenima s ugrađenim profilom za polaganje cijevi. Za izvedbu prostornih odnosno razdjelnih dilatacija, to jest za odvajanje estriha od stijenki stupova i drugih okomitih, u plohu estriha uključenih građevinskih elemenata, koristimo još i  izolacijske trake od polistirena, pjenastog polietilena ili nešto slično. Na izolacijske ploče (osim na sistemske, kod kojih beton mora obliti grijaće cijevi) moramo prije ugradnje estriha položiti još jedan sloj PE-folije. Slijedi polaganje estriha.

k25-36-s4-230.jpgSlika 4: Estrih na stvrdnutom tamponu   

Radi izbjegavanja mogućnosti nastanka nekontroliranih odnosno takozvanih tehnoloških raspuklina, treba ih na estrisima s obzirom na debljinu, veličinu, slabija mjesta i geometrijski oblik unaprijed predvidjeti, a zatim još i izraditi odgovarajuće vrste dilatacija. Konstrukcijske dilatacije moramo obavezno izraditi posvuda na onim mjestima gdje su one projektirane i vidljive u nosivoj konstrukciji odnosno podlozi estriha. Učinkovite dilatacije odnosno prekide betona moramo unaprijed predvidjeti tako, da se slažu s mjestima projektiranih odnosno unaprijed određenih dilatacija. Vidljive dilatacije možemo izrađivati nasuprot, još u svježem estrihu, i to zarezivanjem metalnom zidarskom žlicom ili metalnim zaglađivačem, ali svakako što prije (obično nakon jednog ili tri dana), što ovisi o sastavu estriha, vanjskim temperaturama zraka, relativnoj vlazi, vjetru pa i propuhu; ovo obavljamo urezivanjem pomoću reznog diska, i to onda kada se prilikom zarezivanja betonski rubovi.neće više trusiti

k25-36-s56-230.jpgSlika 5: Primjer vidljive urezane dilatacije na nepravilnom mjestu; urezivalo se u svježi estrih čeličnim zaglađivačem.   
Slika 6: Nepravilna izvedba dilatacija estriha na tamponu kao podlozi za lijepljenje vanjske keramike na bazenu
Ako su estrisi opterećeni i težim, možda i prometnim opterećenjima, treba se pored odgovarajuće čvrstoće i debljine estriha pobrinuti i za pravilno brtvljenje dilatacijskih pukotina, i to trajno elastičnim masama za fugiranje odnosno kitovima. Ako se estrisi trebaju izvoditi vani, treba poštovati promjene temperature, a time i rastezanje i stezanje (krčenje) estriha i završnih obložnih materijala. Jednako tako moramo poštovati i postojanost masa za fugiranje na utjecaj UV-zraka i drugih atmosferskih utjecaja.

Estrisi na monolitnoj ili prethodno izrađenoj montažnoj stropnoj (etažnoj) ploči
U okviru izvedbe estriha na stropnoj ploči s obzirom na povezivanje sa donjim slojem postoje tri vrste estriha, i to:
• vezni estrih,
• estrih na razdjelnom sloju, i
• plivajući estrih.

Od navedenih vrsta estriha ovdje ćemo obraditi samo vezni estrih, dok ćemo druge posebno opisati u sljedećem poglavlju. Moramo naglasiti sljedeće glavne uvjete kod pripremanja podloge za projektiranje i izvedbu:
• prilikom pripreme površine za vezni estrih, površinu podloge treba temeljito očistiti i pripremiti te kod montažnih stropnih ploča u utore odnosno spojeve – spojnice ugraditi odgovarajuća ojačanja i veznu armaturu, a potom utore zaliti finozrnatim betonom ili cementnom žbukom jednakoga razreda čvrstoće kakav imaju i nosive ploče,
• kod pripreme površine za estrih, kao razdjelne slojeve obično polažemo PE- ili PVC-foliju, ili foliju od pjenastog polietilena odnosno nešto tome slično; pritom za stropne ploče iz montažnih,  prednapetih PVP ploča treba prethodno izvesti izravnavanje visinskih razlika u ravnini površine ploča (odstupanja u ravnini i do 4 centimetara, ili čak i više), i to finim materijalom koji se može dobro razgrtati, na primjer – sitnim pijeskom, vermikulitom, da bismo tako postigli ravnomjernost debljine i spriječili oštre odnosno skokovite prijelaze u presjeku estriha, jer su to potencijalna mjesta za kasnije pojavljivanje nekontroliranih raspuklina, i
• u pripremi površine za plivajući estrih treba prije izvedbe estriha obavezno uložiti sloj izolacije (zvučne i / ili toplinske), preko koje polažemo još i za paru nepropusnu ili djelomično nepropusnu foliju, koja je nepropusna za vodu; ako je strop izrađen od montažnih ploča, na primjer PVP, izolacijom treba postići što veću ravninu odnosno izravnavanje površine podloge, kako bi debljina estriha bila što ravnomjernija.

Kod podova na stropnim pločama često se događa da smo ograničeni debljinom preslojavanja od 5 do 8 centimetara, što može uzrokovati poteškoće prilikom izvedbe.

Glavni čimbenici koje u takvom slučaju moramo poštovati u okviru projektiranja su:
• povezivanje stropa s estrihom,
• vrsta i tip armature,
• beton, i
• izvedba spojeva odnosno dilatacija.

Nasreću, u zadnje je vrijeme bolje razvijena i sve češće korištena tehnologija mikroarmiranih betona; ona je riješila veliki broj poteškoća kod izvedbe estriha malih presjeka.

Veliku pozornost treba posvetiti količini glavnih komponenti betona, koji moraju imati svojstva neodjeljivo vezana uz estrihe malih debljina. Pri tome moramo upozoriti da se za beton estriha debljine 5 centimetara trebaju upotrijebiti posve drukčije komponente doziranja negoli kod betona za debljinu estriha od 8 centimetara. Osim toga, beton estriha mora dosegnuti identični razred tvrdoće betona koji je bio dosegnut i kod stropne ploče, i to zato da bi se postiglo homogeno stezanje preko čitavog presjeka.

Na stropnu ploču, čija površina mora biti što je moguće čistija i hrapavija, prvo nanosimo vezni sloj, koji može biti od epoksidne ili druge umjetne smole ili od polimerno- cementne žbuke; nanosimo ga tik prije mikroarmiranog (MAB) ili kombinirano armiranog (KAB) betona odnosno žbuke, mješavine sastavljene od agregata, veziva i dodataka prilagođenih debljinama koje želimo postići.

Za mikroarmirani beton (MAB) možemo koristiti odgovarajuću količinu čeličnih vlakana ili kombinaciju čeličnih vlakana s umjetnima, na primjer polipropilenskim (PP) vlaknima, dok za kombinirano armirani beton rabimo klasičnu građevinsku varenu armaturnu mrežu MAG 500/560 (S500H), na primjer – tipa Q, u kombinaciji s umjetnim, na primjer PP-vlaknima ili čeličnim vlaknima, što opet ovisi o očekivanom opterećenju i željenim učincima.

U takvom je slučaju najbolje – radi zahtijevanog razreda tvrdoće betona C 25/30 ili C 30/37, ili čak i većeg – da na gradilište dopremimo beton »zemljano vlažne konzistencije«, kojemu na samom mjestu radova – gradilištu dodajemo još i superplastifikator u predviđenoj količini te u nastavku još i određenu količinu mikroarmature (otprilike od 20 do 30 kilograma), što treba točno izračunati da bi se postigla predviđena čvrstoća.

Ako je ikako moguće, ne bismo smjeli oštetiti dilatacijske rubove – zato u estrih stavljamo vidljive odnosno stezljive dilatacijske reže, kojima onemogućavamo nastanak tehnoloških raspuklina uslijed krčenja betona prilikom njegova isušivanja. Tako dobivamo estrih pripremljen za pripremu površine i izradu završne obloge. Ako je površina estriha ujedno već i završna površina, nakon dostatnog sušenja i stabilizacije betona, ove pukotine spojeva trebamo još na odgovarajući način pripremiti i zafugirati.

Estrisi na elastičnoj podlozi
Ove vrste estriha su obrađene u donjem poglavlju, i to unutar razrade plivajućih estriha.

ESTRIHI S OBZIROM NA POVEZIVANJE S PODLOGOM

Vezni estrih

Vezni estrih je prikladan za izradu tankoslojnih preslojavanja i visokih opterećenja. Njegova je slabost to, da nije moguće izvesti ni zvučnu, a niti toplinsku izoliranost. On mora prianjati uz podlogu po čitavoj površini, a u posebnim uvjetima izvedbe ipak i manje, primjerice kada za vezni sloj koristimo epoksidni vezni premaz (koji mora biti ravnomjerno raspoređen kao kakav mrežasti raster). Prije polaganja estriha moramo provjeriti da li iz glavne podloge prodire vlaga, a zatim djelovati na odgovarajući način, budući da je to od velikoga značaja posebno za nanošenje završnog sloja. Podloga mora biti suha, odgovarajuće tvrda, bez nevezanih djelića, odmašćena i bez raspuklina.

Estrih na razdjelnom sloju

Estrih na razdjelnom sloju izravnava neravnine podloge i postaje premosnicom za projektirane visine odnosno kutove prije polaganja završne obloge. Prikladan je za podloge na kojima se ne smije uspostaviti dodir s donjom, nosivom konstrukcijom (na primjer – razdjelnom ili prljavom betonskom površinom, starom podnom oblogom, drvenim podovima, itd.) ili kada želimo estrihu dopustiti neograničeno stezanje (krčenje) radi isušivanja s obzirom na mogućnosti izvedbe dilatacijskih polja s većim stranicama bez rizika od pojavljivanja nekontroliranih raspuklina. Iskoristiv je i ondje, gdje se razdjelni sloj istodobno koristi i kao hidroizolacija (na primjer – garaže, klijeti i drugi prostori u izravnom dodiru sa zemljom). Prikladan je za visoka opterećenja. Ali, nije ga moguće koristiti kao zvučni i toplinski izolator. Na podlozi ne smiju biti položeni nikakvi vodovi odnosno instalacije ili bilo kakvi ugradni elementi koji bi oslabili poprečni presjek estriha. Ako kao razdjelni sloj koristimo uobičajenu PE-foliju, nju radi previsoke propusnosti za paru ne možemo koristiti i kao hidroizolaciju. Na zidovima, nosivim dijelovima i stupovima u visini poda za razdjeljivanje estriha od građevinskih elemenata za razdjelne odnosno prostorne dilatacije, kao i kod svih drugih podova koristimo okomite rubne izolacijske trake.

Plivajući estrih na razdjelnom elastičnom sloju (izolaciji)

Plivajući estrih je ploča koja mora biti dovoljno savitljiva pri ugibanju, toliko da omogućava ravnomjerno razdjeljivanje opterećenja na podlozi (izolaciji). Ploča mora biti odijeljena od bočnih zidova, stupova, cijevi i drugih konstrukcija sa režama, te ispunjena prikladnim elastičnim materijalom (stiroporom, pjenastim polietilenom …).

Plivajući cementni estrih i elastična podloga moraju biti obrađivani zajedno, a njihove su značajke sljedeće:
•    prikladna podloga za izradu završne podne obloge, i
•    zvučna i toplinska izolacija.

k25-36-s7-tab-230.jpgPlivajući cementni estrih mora biti izrađen od odgovarajućeg materijala, i to tako da udovoljava zahtjevima iz sljedeće tabele:

Najveće odstupanje prema dolje – uz ostvarenu čvrstoću na pritisak – smije iznositi 20 posto od prosječne vrijednosti.

Izrađujemo ga u stambenim, poslovnim, školskim, bolničkim i drugim javnim prostorima gdje mora biti osigurana odgovarajuća udobnost boravka, i to naročito s obzirom na zvučnu izoliranost. Plivajući cementni estrih zajedno s podnom podlogom koristimo prije svega kao izolaciju od udarnih zvukova. Skupa s nosivom konstrukcijom te podnom oblogom osigurava i određenu izolaciju pred zvukovima u zraku te ima čak i traženu (zahtijevanu) toplinsku provodnost.

Zvučnu izolaciju potrebno je polagati vrlo pomno i točno. Pritom se koristi zvučna ili toplinska izolacija u rolama ili pločama koje su prekrivene posebnom folijom.

k25-36-s89-300.jpgSlika 7: Plivajući estrih na međuetažnoj stropnoj konstrukciji, protiv hladnoće tavana
Slika 8: Plivajući estrih na zemlji (tamponu) s podnim grijanjem

Plivajuće cementne estrihe izrađuju u debljinama od 3,5 do 8 centimetara (obično od 4 do 6 centimetara) kao podlogu za razne vrste podnih obloga, koje same ne zadovoljavaju uvjete zvučne izoliranosti (na primjer – parketi, keramika, igličani sagovi, PVC, linoleum, guma …). Pomoću plivajućeg estriha izravnavamo i odstupanja od ravnine kod nosive betonske konstrukcije, što je slučaj, ali i poteškoća koja se javlja mnogo puta.

Veličina opterećenja ovisna je o debljini estriha, razredu tvrdoće, vrsti izolacije (stezanje i trajne deformacije) te o ugibnoj čvrstoći. Za pripremu podloge i zaštitu od vlage važe jednaka pravila kao i kod estriha na razdjelnom sloju.

Estrih s podnim grijanjem

Estrih s podnim grijanjem djeluje kao plivajući estrih kojim se oblijevaju cijevi podnoga grijanja. Zbog povećanih temperaturnih opterećenja potrebne su dodatne dilatacije na kritičnim mjestima (prolazi među prostorima, dodirne točke između grijanog i negrijanog estriha). Prilikom ugrađivanja svježeg betona estriha, cijevi moraju biti čvrsto učvršćene, ispunjene tekućinom za grijanje i pod pritiskom.

KRUTOST

Estrih mora biti dovoljno krut odnosno tvrd, da bi bez deformacija ili podsijedanja mogao podnijeti predviđena statička i dinamička opterećenja. Što su pojedinačni slojevi ispod estriha (na primjer – sloj zvučne i toplinske izolacije) stezljiviji, utoliko veća mora biti krutost estriha. Veću krutost postižemo zahvaljujući većoj kompaktnosti i većoj debljini.

Ako estrih izvedemo iznad svežnjeva izoliranih cijevi, krutost estriha mogla bi biti – premalena. U tom je slučaju dobro cijevi postavljati tako, da udaljenost među njima bude toliko velika, da i na tim mjestima dođe do dostatnog uporišta za estrih, ili možemo po potrebi povećati debljinu estriha, pri čemu kao dodatno ojačanje polažemo komad lake mreže.

ZAKLJUČAK

Kada na kraju usvojimo saznanja o pripremi svježih betona estriha, pripremi podloga s obzirom na njihovo nalijeganje i povezivanje te armiranju i ugradnji svježe mase na samom završetku radova, moći ćemo utvrditi da ovi utjecaji uopće nisu zanemarivi, iako ćemo najprije pomisliti da su tvrdoća, debljina i armiranje gotovo jedini čimbenici koji utječu na kakvoću izvedbe estriha. U stvari, krutost betonskoga tijela estriha je ona osobina koja međusobno povezuje čvrstoću, debljinu i armaturu estriha dobre kakvoće. Za uspješno projektiranje i izvođenje estriha moramo poštovati sve one čimbenike koje smo i obradili u ovom članku.

Zdeslav Jamšek, dipl. ing. građ.

PODIJELI