Polaganje obloga – 1. dio

… U SKLADU SA PROPISIMA VOB, DIO C, TE STANDARDIMA DIN 18365, ÖNORM B 2236, SIA 253
Prava ugovornog izvođača završnih obloga u duhu poštovanja i provjeravanja parametara podloge, upozorenja i briga za izvedbu visoke kakvoće

U skladu sa priznatim pravilima struke odnosno tehnike, stručno osposobljeni polagač završnih obloga ima pravo, a ujedno i dužnost, provjeriti i posredovati naputke odnosno savjete koji se s jedne strane odnose na odgovarajući odabir potrebnih materijala za završno oblaganje, uz poštovanje očekivane namjene i posebnih zahtjeva uporabe, a s druge strane  prije svega na provjeru svih pojedinosti koje su obuhvaćene pojmom »podloga«.

Od stručno osposobljenog polagača se očekuje da je ovladao pravilima svoje struke. To znači da može provjeriti i utvrditi jesu li materijali, koje namjerava koristiti u svome radu, prikladni za nadograđivanje stare podloge bez mogućih štetnih utjecaja po nju, za njega samoga te za kasnijega korisnika tih prostora.

Savezni sud u Njemačkoj je svojom presudom od 23. listopada 1986. (AZ VII ZR 48/85 BauR 87,79) objavio i predstavio obrazloženje, da su prema članku 4, st. 3, VOB/B zapisivana provjeravanja i naputci u stvari ostvarivanje onog općeg načela o savjesti i povjerenju, čija je svrha da naručitelja zaštiti od neke štete (što važi kao nužna obveza).
Ako, dakle, prema njima izvođač ima bilo kakve primjedbe vezane uz:
– predviđeni način izvođenja,
– prikladnost materijala ili pojedinih građevinskih dijelova koje je izabrao naručitelj,
– obavljeni posao drugih izvođača,
tada sve to mora bez zadrške prenijeti naručitelju – najbolje u pisanom obliku, a svakako prije početka vlastitih radova.

Tko ne provjerava, ne može niti prijaviti primjedbe!

Priznata pravila struke odnosno tehnike su ona, koja su bila općenito postavljena među tehničkim praktičarima (tehnolozima). Pravila mora prihvatiti i u načelu potvrditi većina unutar struke. Opća pravila tehnike odnosno struke obuhvaćaju sva ona tehnička pravila i provjere koje su bile ispitane u praksi tako da ih je većina spoznala i potvrdila kao ispravna. Stajalište tehnike obuhvaća, međutim, uži i stroži izraz (pojam). Odlučujuće je pritom stručno poznavanje tehničkog napretka i razvoja, a i tehničkih mogućnosti. Ne zahtijeva se nikakvo opće priznavanje pravila. Stajalište tehnike predstavlja provjereno znanstveno odnosno prepoznatljivo stajalište ili razvojno stajalište potrebnih mjera i koraka, čija je praktična prikladnost provjerena, samo još nije općenito uvedena. Svrha ovoga članka je, da se među priznatim pravilima struke (polagačima) u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i kod nas počne poštovati i priznavati i stajalište tehničkih službi vodećih svjetskih proizvođača podnih obloga i pratećih materijala te time ostvaruju bolje i tvrđe podloge za rad visoke kakvoće.

k25-14-s2-230.jpgČlanak je obuhvatio popis onih iskustava koja ne utječu na potpunost, ali pripomažu tome da se:
– podloge pravilno prepoznaju,
– podloge pravilno provjere,
– podloge pravilno priprave,
– završne podne obloge sigurno (pravilno) polože.

Za uvažavanje ispravnosti i provjeravanje pojedinih parametara podloge, polagač mora raspolagati opsežnim znanjima kako bi uopće mogao prosuditi je li neka podloga prikladna za polaganje završnih podnih obloga. Praktično provjeravanje obavlja se po volji, uporabom sredstava i naprava kojima raspolažemo. Zato je nužno da naručitelj već u popisu radova jasno navede vrstu (stare) podloge, da bi izvođač mogao ispoštovati i uključiti potrebna mjerenja za njezinu provjeru, jer je to temelj za dobru izvedbu njegovih radova.

Polagaču podnih obloga podloga mora biti predana bez primjedbi u zapisniku o predaji, i to sa svim utvrđenim opisima njezine prikladnosti za postavljanje i izvedbu nosive konstrukcije i nadograđenih slojeva, sve do površine na koju se polaže završna obloga. Pri tome moraju biti ispoštovani svi zakoni građevinske fizike (rosište, parne prepreke, hidro-, zvučna i toplinska izolacija), a treba uzeti u obzir još i očekivana i / ili poznata mehanička, fizikalna, kemijska i biološka opterećenja, provjeriti zaostatke vlage u podlozi i u zidu te klimatske uvjete koji moraju biti neizmijenjeni tijekom izvođenja završnih radova i nakon njihovog dovršetka, kako to ne bi izazvalo oštećenja ili pogreške koje bi se mogle odraziti na završnoj oblozi. Polagaču podnih obloga mora se bez odlaganja dati i zapisnik o svim ranije obavljenim ispitivanjima, koja ima pravo obaviti ili ih mora obaviti izvođač, što se odnosi na sve nadograđene slojeve na nosivoj betonskoj konstrukciji.

Tako izvođač estriha mora prije njihove izvedbe provjeriti sadržaj vlage u nosivoj podnoj konstrukciji u skladu sa propisima:
– Njemačka: DIN 18353 rad s estrihima,
DIN 18354 rad s asfaltom,
– Austrija: B 2232,
– Švicarska: norme SIA V 251/1, SIA 273 izliveni asfalt u visokogradnji.

Kako sve do sada još uvijek ne postoji naprava odnosno aparatura za provjeravanje sadržaja vlage u »mladim« betonima, gdje proces hidratacije još nije okončan, provjeravanje je ograničeno na ocjenjivanje vanjskog izgleda. Naručitelj u svakom slučaju mora osigurati izvedbu mjera kojima se spriječava naknadno prelaženje preostale vlage iz nosive podne konstrukcije u nadograđene slojeve.

Polagač završne podne obloge nikako nije odgovoran za štetu koja izvire iz takozvanih prikrivenih nedostataka, koji mogu biti posljedica projektantskih pogrešaka ili nedoslijednosti kod izvedbe (na primjer, pomanjkanje prepreke za paru po DIN 18 195, 4. dio).

Napomena: U skladu sa mišljenjem nadležnog stručnog savjeta saveznog udruženja izvođača estriha i obloga, razlikujemo dvije glavne podjele materijala:
– parne prepreke su materijali koji posve zaustavljaju tok vodene pare;
– parne prepreke su materijali koji ograničavaju tok vodene pare, iako ga sasvim ne zaustavljaju.

Prava i dužnosti kod provjere podloge po pojedinačnim zahtjevima
Polagač završnih obloga treba prilikom provjeravanja podloge svakako pripaziti na:
– postojanje većih neravnina,
– raspukline u podlozi,
– nedostatno suhu podlogu,
– nedostatno (površinski) tvrdu podlogu,
– previše poroznu i / ili grubu (hrapavu) površinu podloge,
– zahtjeve za zapunjavanjem i nepoštovanjem pokretljivih dilatacijskih reža u podlozi,
– nedostajuće rubne dilatacijske trake,
– nečistu površinu podloge (ulje, voskovi, lakovi, ostaci boje…),
– nepravilnu visinu podloge u povezanosti sa visinama priključnih dijelova,
– neprikladnu temperaturu podloge,
– neprikladne klimatske uvjete u prostoru (temperatura, relativna vlažnost zraka),
– nepotpuni protokol o puštanju u rad podnoga grijanja kod grijanih podnih konstrukcija,
– loše označena mjesta za obavljanje mjerenja.
Svaki od ovih slučajeva podrobno ćemo obraditi u sljedećim brojevima ovog časopisa.

Andraž Nedog, dipl. ing. građ.

 

PODIJELI