Trgovi u blizini ljubljanske katedrale

Ljubljanska katedrala smještena je između dva trga: Ćirilometodskog na južnoj i Pogačarovog trga na sjevernoj strani. Kratka Dolničarova ulica povezuje Pogačarov trg sa pomalo rastegnutim Vodnikovim trgom, tako da se Ćirilometodski trg, koji je u stvari – ulica, pri kraju najprije otvara na Vodnikov trg, a iza Fabijanove kuće – koja na svojoj istočnoj strani prikriva dio srednjovjekovnih ljubljanskih zidina – još i na Krekov trg.

Dakle, ljubljansku katedralu okružuju četiri trga, i svi su – izuzev Ćirilometodskog – nastali ranije, zbog važnih zahvata u prostoru, prezidavanja i rušenja, obično po nečijoj estetskoj volji i planu. Jedini prostor kojega je ovdje dotakla ruka arhitekta je Pogačarov trg. Jože Plečnik je oko 1930. godine uredio pločnik i stube, posadio topole uz rub gornjih ploha te ga tijekom jednoga desetljeća na sjevernoj strani zatvorio dugim potezom svojih Tržnica. Nije se radilo o tome da nije bilo dovoljno zamisli i pobuda za uređenje toga prostora sve od Plečnikova dolaska u Ljubljanu 1921. godine pa do obnove i raspisivanja kojekakvih vrsti urbanističko-arhitekturnih natječaja u početnom razdoblju, već se kod gradskih vlasti nije našlo dovoljno snage i volje da bi se štogod uredilo. I tako su trgovi oko katedrale ostali poput kakve povijesne naplavine, koja već zaista predugo čeka – neka bolja vremena.

k024-66str-00-200.gifRazličit izgled čitavog ovog područja o kojemu pišemo odredilo je prije svega razvijanje tri sljedeća kompleksa: ubožničkog, biskupijskog i franjevačkog. Između njih i rijeke Ljubljanice gradske su vlasti ljubomorno čuvale gradski prostor za različite komunalne djelatnosti i potrebe grada za skladištima, barutanom, mesnicama … te osiguravale slobodan pristup vodi.

Špital je bio gradska ustanova koja je brinula za ostarjele građane Ljubljane. Nalazio se otprilike na mjestu gdje se danas uzdiže zdanje Kresije. To je bila jedna od najstarijih naseljeničkih jezgri Ljubljane, nastala zbog potreba feudalnoga grada i dvora, dakle – još i prije utemeljenja grada u 13. stoljeću. Nakon velikog potresa 1895. godine Špital su srušili, dok je zdanje Kresije i konačno izbrisalo njegov značajan oblik. Sa staroga su mosta namjernike u grad vodila Špitalska vrata. Preko mosta i po današnjoj Stritarjevoj ulici odvijao se gusti promet, kako lokalni, tako i međunarodni. Od 15. stoljeća su se na desnoj obali Ljubljanice uzdizale zidine grada, a tik do Špitalskih vrata i drvene kućice mesara.

k024-66str-02-300.gifProstor sadašnjega Vodnikovog trga većim je dijelom zauzimao kompleks franjevačkog samostana sa crkvom i grobljem uz nju. Crkva se nalazila na ulici (danas – na Ćirilometodskom trgu) tik uz Poljanska vrata, a na sjevernu stranu nadovezivale su se gospodarske zgrade samostana. Krajem 17. stoljeća samostanu su povećali visinu i dodali mu bočnu stranicu, tako da je dobiveno zatvoreno unutarnje dvorište; kasnije su još obnovili i crkvu te je opremili novim oltarima.

Kraj 18. stoljeća donio je preseljenje franjevaca u samostan kod današnjeg Prešernovog trga. Staru franjevačku crkvu su srušili, a od jednoga dijela samostana i nanovo izgrađene južne stranice napravili gospodarske zgrade liceja, i to prema nacrtima arhitekta Jožefa Schemerla. Kasnije su – prema ukazu Marije Terezije – morali srušiti i gradske zidine na području Poljanskih vrata; obrambeni jarak je bio zasut, čime je nastao dosta velik prostor, koji je zahtijevao daljnje uređivanje.

Sredinom 19. stoljeća je na mjestu nekadašnje gradske žitnice podignut hotel, kasnije nazvan Mahrovom hižom. Ispred njega se širio prostor koji se dugi niz godina koristio za održavanje sajmova. Nakon potresa su tik ispod gradskog brežuljka smjestili Gradski dom – zgradu, u kojoj su svoj prostor dobili gradski vatrogasci i prva spasilačka postaja. Ispred nje je tijekom vremena nastao Krekov trg, popločan i sa rubom izvedenim od drvoreda, dok je na njegovom sjevernom rubnom dijelu još ostao dio jednoga od starih ljubljanskih bunara.

k024-66str-03-300.gifNešto prije potresa je u osi liceja bio postavljen spomenik Valentinu Vodniku. No, potres je toliko oštetio samo zdanje da su ga morali srušiti u cijelosti i na njemu urediti stočni trg. Njegovu je južnu stranicu – kao i kod Pogačarovog trga – zatvorio Plečnik svojim Tržnicama, nakon što se gradske vlasti ipak nisu odlučile za njegov prijedlog izgradnje monumentalnog zdanja novoga Magistrata na Vodnikovom trgu.

Prije utemeljenja ljubljanske biskupije 1461. godine, na kraju današnje katedrale uzdizala se crkva sv. Nikole; misli se da je nastala još u vremenima prije utemeljenja grada. No, osnutak biskupije zahtijevao je izgradnju biskupskoga dvora na njezinoj zapadnoj strani. Nakon potresa 1511. godine zdanje je podigao Augustin Tiffernus. U 18. stoljeću su na mjestu stare katedrale izgradili novu, i to prema planovima rimskog arhitekta Andrea Pozza, da bi krajem stoljeća još i raskošno preoblikovali fasadu biskupskoga dvora na Ćirilometodskom trgu. Ipak, glavnu je promjenu ovaj dio grada doživio tek izgradnjom sjemeništa. Započeli su ga zidati 1708. godine te ga u grubim oblicima okončali tek pedeset godina kasnije, jer je zadnji trakt na zapadnoj strani izgrađen krajem 19. stoljeća. Zbog ovog se zdanja trebalo ukloniti i dosta kuća, između ostalih i dvije koje su pripadale gradu. Radi njih se biskupija morala obvezati da će dio zdanja postaviti na stupove i izvesti ga sa lukovima, čime je grad očuvao javni prostor, koji se i danas koristi kao natkrivena tržnica.

k024-66str-04-300.gifArhitekt Plečnik je sve od svoga dolaska u Ljubljanu dugo razmišljao o tome kako bi se taj nelijepi, po namjeni rastrgani prostor mogao urediti. Njegov učenik France Tomažič je svojim diplomskim radom obradio Vodnikov trg; na njega je postavio zdanje konzervatorija, a sa Krekovog trga isplanirao svečane pristupe prema Gradu. Plečnik je prvi svoj nacrt za novi magistrat imao dovršen već 1932. godine. Iste se zadaće opet prihvatio 1939. godine. On je želio temeljito očistiti sam prostor trga. Dao bi ukloniti Mahrovu hižu i kuće u Kopitarovoj ulici, kao i sjemenište – osim njegova portala i knjižnice – ona je trebala ostati, i to s iznova uređenim portalom, kao malena edikula na zapadnoj strani velike obzidane plohe trgova. No, županu Juri Adlešiču učinilo se važnijim i potrebnijim urediti higijenske prostore za mesare, koji su sve dotad svoje meso prodavali u drvenim kućercima na brijegu iznad  Ljubljanice – i tako je Plečnik napravio nacrt za Tržnice. Izgradili su ih između 1940. i 1944. godine. Osim nekih manjih zahvata i popravaka, sve otada se ondje nije dogodilo – baš ništa.

Peter Krečič

PODIJELI