Mjerila za odabir podnih obloga s obzirom na klizavost

Do sada smo već opisivali metode ispitivanja klizavosti, koje nam stoje na raspolaganju za pojedine vrste podnih obloga. Metode su dobro osmišljene, tako da je moguće obaviti mjerenja na svakoj vrsti podne obloge; poteškoće nastaju kada treba ocijeniti rezultate s obzirom na uporabu odnosno mjerila za utvrđivanje mjesta na kojima se mogu koristiti obloge određene klizavosti. Takvo se razvrstavanje obično priprema na temelju velikog broja mjerenja obavljenih u laboratorijima, kao i poznavanja ponašanja različitih materijala u praksi. U pravilu se nalazi u nadležnosti nacionalnog zakonodavstva, ali svoja mjerila mogu postaviti i razni zavodi za sigurnost rada, osiguravateljske kuće koje žele imati dokaze o dostatnoj sigurnosti nekog objekta prije nego što će ga osigurati (recimo – osiguranje od padova na bazenima) ili druge nacionalne institucije.

U Sloveniji iz spomenutog područja imamo opći zahtjev u Pravilniku o zahtjevima za utvrđivanje sigurnosti i zdravlja djelatnika na radnim mjestima (NN 89/1999 od 4. studenog 1999.), koji u članku 37 traži:

»Poslodavac mora osigurati da podovi u radnim prostorima nemaju izbočina, rupa ili tome sličnih neravnina. Obloge površina po kojima se hoda moraju biti otporne na habanje i glatke, jer ne smiju biti klizave.«

Klizavost se također spominje i u Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o tehničkim mjerama i zahtjevima za siguran rad kupališta i za osiguranje od utapanja na kupalištima (NN 56/2006), koji u članku 6 određuje zahtjeve s obzirom na klizavost podnih obloga u bazenskim kompleksima (više je o tim zahtjevima bilo rečeno u Koraku).

No, dok ne dobijemo nacionalni propis s obzirom na klizavost, dobro je  poznavati strane dokumente i njima si unekoliko olakšati rad prilikom ispunjavanja zahtjeva iz članka 37 gore spomenutog Pravilnika te odabiranja odgovarajuće podne obloge.

PREGLED NEKIH SMJERNICA

Italija je odredbe o klizavosti utvrdila Odlukom DM br. 236, i to još 14. lipnja 1989. godine. Mjerilo je pripremljeno na temelju dinamičke metode mjerenja koeficijenta trenja. Granica je postavljena na k = 0,4. Vrijednosti ispod 0,4 označavaju preveliku opasnost od klizanja, a vrijednosti iznad 0,4 zadovoljavajući stupanj klizavosti. Premda mnogi tvrde da su ovako utvrđene vrijednosti za pojedine namjene preniske, recimo – na područjima gdje se mogu očekivati brza kretanja (nagli zaokreti) bosonogih osoba, ovakav stav više ne odgovara želimo li osigurati visoke stupnjeve sigurnosti.

U Njemačkoj je uvedena klasifikacija koja je izrađena na temelju mjerenja vršenih na ukošenim pločama. Opisana je u njemačkim dokumentima GUV–R 181 i GUV–I 8527. Dokumente možete pogledati na internetskoj stranici:
http://regelwerk.unfallkassen.de/regelwerk/index.jsp
gdje treba potražiti dokumente za radne prostore pod rubrikom »Regeln« (tj. Pravila), a sam dokument vezan uz bazene naći ćete pod rubrikom »Informationen«.

Ova se klasifikacija temelji na metodi ukošenih ploča. U jednom se slučaju radi o nauljenim pločama, po kojima se osoba kreće naprijed i nazad. U drugom slučaju osoba se kreće po mokrim pločama, i to bosonoga. Pritom se bilježi kut kod kojega osoba počinje pokazivati znakove nesigurnosti, a zatim se rezultati raspodjeljuju u razrede, predstavljene u tabelama 4 i 5.

U Tabeli 1 nabrojeno je nekoliko vrsta radnih prostora i za njih preporučeni razredi klizavosti. Na isti je način u izvornom dokumentu opisano još 28 radnih prostora. U tabeli je za neke od njih propisan još i minimalni istisnuti volumen (V), kojega određujemo tako, da pastom poznate gustoće premažemo reljefnu površinu tako da se zapune sve udubine pa zatim posredno utvrđujemo volumen tih praznina u reljefnoj površini. Taj je podatak posebno važan za područja sa velikom količinom tekućina (posebno masnih), jer će u takvim slučajevima reljefne pločice omogućiti da tekućina istječe u udubine pa će tako opasnost od klizanja postati manjom.

Na metodu ukošenih ploča oslanja se i Ceramic Tile Institute of America (http://www.ctioa.org/index.cfm?pi=FSI), premda posredno, referirajući se na australski standard, koji je uključio njemačku metodu ukošenih ploča.

korak208.inddTabela 1: Nekoliko primjera radnih prostora i preporučeni razred klizavosti (informativno)

U Velikoj Britaniji je skupina stručnjaka iz različitih organizacija (http://www.ukslipresistance.org.uk) pripremila mjerila, i to na temelju mjerenja izvršenih metodom sa njihalom, te je kao mjerila navela dolje iznijete vrijednosti PTV:

0–24 visoka opasnost od klizanja
25–35 umjerena opasnost od klizanja
+36 mala opasnost od klizanja

Prilikom određivanja vrijednosti klizavosti odnosno opasnosti od klizanja moramo poštovati još i sljedeće čimbenike:
– veličinu same površine, odnosno broj njenih korisnika;
– kako će se odvijati kretanje (ravni koridori, vjerojatnosti brzih kretanja …);
– namjenu površine (trgovačka središta, industrijski objekti, nazočnost kontaminanata);
– vrstu korisnika (stariji, bolesni);
– ukošenost površine.

U Švedskoj je državni odbor »Swedish national board of housing, building and planning« postavio zahtjev da podovi u radnim odnosno javnim prostorima ne smiju biti klizavi, premda nije propisao i metode ispitivanja. Međutim, objavio je preporuke – kako zadovoljiti zahtjeve za izradu neklizave površine. Koeficijent trenja na suhim površinama mora biti veći ili jednak 0,3 (mjereno po EN 13893 Netekstilne, laminatne i tekstilne podne obloge – Mjerenje dinamičkog koeficijenta trenja na suhim podnim površinama). Kod mokrih površina bi vrijednosti PTV, dobivene metodom sa njihalom, morale biti više ili jednake 35 (mjereno gumom 4S po standardu EN 13036-4 Značajke cestovnih i uzletnih površina – Metode ispitivanja – 4. dio: Metoda mjerenja otpornosti površine na klizavost / klizanje – Ispitivanje njihalom).

U Australiji su 2004. godine objavili standarde AS/NZS 4586:2004 Slip resistance classification of new pedestrian surface materials, koji se poziva na dinamičku metodu, metodu sa njihalom i metodu ukošenih ploča, te AS/NZ 4663:2004 Slip resistance measurement od existing pedestrian surfaces, koji za mjerenje podnih površina predlaže dinamičku metodu i metodu sa njihalom. S obzirom na korištenu metodu, materijale po kojima se hoda razvrstali su na način naveden u tabelama 2 i 3.

korak208.inddTabela 2: Razvrstavanje podnih obloga po AS/NZS – ispitivanje njihalom u mokrim uvjetima

Tabela 3: Razvrstavanje podnih obloga s obzirom na dinamički koeficijent trenja u suhim uvjetima

Metodu ukošenih ploča preuzeli su prema njemačkim standardima. Zato važi ista ona podjela koja je opisana u prethodnom broju Koraka, odnosno prikazana u tabelama 4 i 5.

Već 1999. godine su na temelju ranije serije standarda za klizavost pripremili uputstvo za uporabu odnosno za odabir odgovarajućih podnih obloga An Introductory Guide to the Slip Resistance of Pedestrian Surface Materials; ono ima narav privremenog dokumenta, dok se ne izradi sam priručnik. I taj standard, a i uputstvo poštuju novi pristup pri ocjenjivanju klizavosti, koji traži da se prilikom osiguravanja sigurnosti – osim koeficijenta trenja – trebaju poštovati i preostali važni čimbenici kao što su obuća, aktivnosti odnosno način kretanja, moguće kontaminacije, okoliš te – nikako na posljednjem mjestu – i činjenica, da na rezultat utječe odabrana metoda mjerenja.

korak208.inddTabela 4: Razred klizavosti s obzirom na metodu nauljenih ukošenih ploča

Tabela 5: Razred klizavosti s obzirom na metodu mokrih ukošenih ploča (bosonoga osoba)

Uputstvo navodi nekoliko općenitih primjera i preporučene vrijednosti za njih, i to između ostaloga za sljedeće prostore:
– ulazi u hotele, urede, javne zgrade u suhim uvjetima (razred Z odnosno R9);
– ulazi u prostore za brzu prehranu, pripremu hrane (razred X odnosno R10);
– kupovna središta, bez prodaje gotove hrane (razred Z odnosno R9);
– kupovna središta u području pripreme hrane (razred X odnosno R10);
– kabine za preodijevanje na kupalištima (razred X odnosno A);
– okolica bazena i zajednički tuševi (razred W odnosno B);
– ukošeni dijelovi bazena, stube bazena (razred V odnosno C).

Kao što je vidljivo iz novijih uputstava, pristup ocjenjivanju klizavosti podnih površina obuhvaća više čimbenika, pri čemu klizavost same površine ima doduše najveći utjecaj, ali se kod planiranja i odabira podne obloge u pravilu poštuju još i namjena prostora, vrsta korisnika, nazočnost tekućina i drugo.

mr. Vilma Ducman, dipl.ing.kem.teh.

PODIJELI