Sposobnost premoštenja raspuklina premazima

Zbog vanjskih čimbenika kao što su promjene temperature, promjene relativne vlažnosti i izloženost vremenskim odnosima te ne baš idealnih odnosa sušenja, građevinski materijali često se stežu odnosno rastežu. Pri tome nastaju dovoljno velike mehaničke napetosti da izazivaju raspukline i druga oštećenja u materijalu. Uzrok raspuklina mogu biti i preopterećenja već tijekom gradnje, a i kasnije, kao i pogreške prilikom izvedbe. Kod betona raspukline nastaju već u svježem betonu radi plastičnog stezanja i posijedanja. Osim lošijeg estetskog izgleda, te raspukline mogu izazvati i propadanje materijala.

k20-22-s1-230.jpgSlika 1: Raspuklina u betonskom estrihu

Glavna funkcija premaza je dugotrajna zaštita podloge od negativnih utjecaja čimbenika iz okoline. Da bi to bilo osigurano i onda kada se podloga raspucava, zaštitni premazi moraju imati određenu sposobnost premoštenja raspuklina. Ako premaz može premostiti raspuklinu određene veličine, rastegnut će se preko nje bez rastrgavanja i tako spriječiti neposredan dodir raspucale podloge s okolicom. Time će biti osigurana zaštita podloge od negativnih čimbenika iz okoline.

Određivanje i vrednovanje sposobnosti premoštenja raspuklina premaznih materijala i sistema podrobno opisuje standard HRN EN 1062-7:2004. Usto navodi i razvrstavanje premaza u razrede na temelju ovoga svojstva.

Određivanje sposobnosti premoštenja raspuklina je jednostavno: nakon nanosa premaza, u substratu se napravi raspuklina određene veličine na točno određenom mjestu. Premaz, koji se nanosi preko te raspukline, mehanički se opterećuje uporabom dviju metoda:

1. metoda A: širinu raspukline povećavamo konstantnom brzinom, koja je određena širinom raspukline (vidi tabelu) te utvrđujemo sposobnost premoštenja. Ako premaz ili premazni sistem pukne tijekom širenja raspukline, mjerimo širinu raspukline na substratu kod kojega smo uočili raspuklinu u premazu. Ako premaz ili premazni sistem ostane neoštećen do kraja pokusa, zaključujemo da ima sposobnost premoštenja zahtijevane širine raspukline;

2. metoda B: širinu raspukline periodično mijenjamo u određenim granicama (frekvencije, amplitude i srednje širine raspukline) te zaključujemo ili da premaz jest premostio raspuklinu ili nije, i to kada opazimo raspuklinu u premazu ili u trenutku kada završimo dinamičko cikliranje.

Sposobnost premoštenja raspuklina možemo utvrditi po obje metode kod   različnih temperatura koje su određene u standardu, i to ovisno o metodi.

Kao podlogu pripremamo pločice od betona ili žbuke, kao što je propisano u HRN EN 1062-7:2004. Pored podrobnih zahtjeva vezanih za sastojke, standard propisuje i način pripreme, kondicioniranje i pripremu površine substrata. Za svaki pokus pripremamo tri ispitna primjerka. Na jednu stranu podložnih pločica nanosi se premazni sustav prema uputstvima proizvođača. Kondicioniranje tako pripremljenih ispitnih uzoraka moguće je izvršiti na četiri načina, kao što određuje HRN EN 1062-11:2003:

  1. a) sedam dana pri 70 stupnjeva Celziusa;
  2. b) najmanje 1000 sati izmjeničnog izlaganja UV-zračenju (četiri sata) i zalijevanju vodom (četiri sata);
  3. c) tri ciklusa starenja, pri čemu je program jednog ciklusa 24-satno namakanje u vodi temperature 23 stupnjeva Celziusa i zatim 24-satno sušenje pri 50 stupnjeva Celziusa;
  4. d) 20 ciklusa zamrzavanja i otapanja, pri čemu je program jednog ciklusa – dva sata u vodi pri 21 stupnjeva Celziusa, četiri sata pri 15 stupnjeva Celziusa, dva sata u vodi pri 21 stupnjeva Celziusa i 16 sati na zraku pri 60 stupnjeva Celziusa. Nakon sva četiri kondicioniranja, ispitni uzorci trebaju odležati najmanje 24 sata u standardnih uvjetima (23 stupnjeva Celziusa, 50-postotna relativna vlažnost).

k20-22-tab-250.jpg*Preporuča se temperatura od -10 stupnjeva Celziusa, a još su moguće i 10, 0, -20, -30 i -40 stupnjeva Celziusa.

S obzirom na metodu testiranja, širinu raspukline koju je premaz sposoban premostiti, i – prilikom rada po metodi B – i programa periodičnog mijenjanja širine raspukline (frekvencija, broja ciklusa, promjena širine raspukline, maksimalne i minimalne širine raspukline) premaze ili premazne sisteme svrstavamo u razrede od A1 do A5 ili / i B1, B2, B3.1, B3.2, B4.1, B4.2. U tabeli 1 su prikazani zahtjevi koje premaz mora ispunjavati za uvrštenje u pojedini razred sposobnosti premoštenja raspukline, koju utvrđujemo po metodi A.

k20-22-s2-250.jpgSlika 2: Određivanje sposobnosti premoštenja raspukline po metodi A – statički pokus na vlak; a) prikaz modela, b) ispitni komad nakon testiranja, kod kojega premazni sistem nije premostio određenu širinu raspukline.

U standardu opisuju i neke primjere odgovarajućih postupaka testiranja. Po metodi A je najjednostavniji statički pokus na vlak. Za njega moramo izraditi model posebnog oblika i određene geometrije (slika 2a), kojom možemo doći do raspukline točno određene širine (sredina donjeg dijela modela mora biti podignuta za točno određenu visinu). U betonske pločice propisanih mjera urežemo zareze dubine 15 milimetara i širine od 2 do 3 milimetra. Na nezarezanu stranu nanosimo premazni sistem koji se testira. Na rubove dna modela položimo dva potporna komada i na njih namještamo ispitni komad, pri čemu premazani dio treba biti gore. Pritiskom slamamo substrat, pri čemu će se raspuklina raširiti do premaznog sistema. Sada uklanjamo potpornje i ispitni komad podvrgavamo opterećenju pod pritiskom na oba ruba, sve dok se oba ne dotaknu dna modela. Raspuklina se tako otvara do konačne zahtijevane širine. Tijekom povećanja opterećenosti promatramo ponašanje premaza. Ako pukne, izmjerit ćemo širinu raspukline na substratu, kod koje smo uočili raspuklinu u premazu, a ako on ostane neoštećen, zaključujemo da ima sposobnost premoštenja ispitivane širine raspukline.

dr Andrijana Sever Škapin

PODIJELI