Novi europski standard za športske podove dvorana

Mnogi od onih koji se bave športom ne znaju, da su podloge za športske djelatnosti zapravo konstrukcije sastavljene od više slojeva. Donji sloj mora omogućiti propisanu elastičnost poda (kod vanjskih podloga i mogućnost cijeđenja vode), srednji sloj je namijenjen raspodjeljivanju opterećenja, a površina mora biti otporna na habanje i imati pravilnu sposobnost klizanja. Kako su vrste športskih podova za vanjsku i unutarnju uporabu različite, rado bih ovaj put predstavila podloge za unutarnje športske djelatnosti, kojima se u Zavodu za građevinarstvo bavimo već niz godina.

Podloge za unutarnje športske djelatnosti, zvane još i športskim podovima dvorana, sastavljene su od sljedećih slojeva: elastičnog, koji je namijenjen prije svega ublažavanju udaraca, razdjelnog, koji opterećenje na jednoj točki razdjeljuje na veću površinu, i površinske obloge, koja nudi zaštitu donjim slojevima i omogućava im prikladno klizanje. Kako svi ovi slojevi mogu biti izrađeni od različitih materijala – na primjer, elastični sloj može biti drvena konstrukcija ili sloj od absorpcijskih umjetnih tvari, dok razdjelni sloj i obloga mogu biti drveni ili od umjetnih materijala, poznavanje športskih podova postalo je dosta kompleksno područje. Za njih su, kao i za svaki drugi građevinski proizvod, propisani zahtjevi za nošenje čitavoga poda, a ne pojedinih komponenata (izuzetak su vjerojatno zahtjevi vezani uz zapaljivost i ispuštanje opasnih tvari, radi kojih neke obloge nisu iskoristive). Zato je za konstrukciju športskog poda moguće upotrijebiti najrazličitije kombinacije materijala. Različite su i debljine pojedinih slojeva pa je stoga unaprijed teško ocijeniti, kakav će sastav dati odgovarajuće rezultate.

k19-12-s2-230.jpgZahtjeve kojima moraju odgovarati športski podovi i načini ispitivanja navedeni su u standardima. Za športske podove dvorana prihvaćen je novi standard HRN EN 14904:2006. Podloge za športske djelatnosti – Športski podovi dvorana za višenamjensku uporabu – Specifikacija. Do sada smo u Hrvatskoj i Sloveniji, u nedostatku nacionalnih standarda, koristili njemački standard DIN 18032-2, kojega je Ministarstvo za visoko školstvo, znanost i šport kao investitor obično navodilo kao referencu, no sa preuzimanjem europskih standarda trebat će, naravno, koristiti njih.

Športske podove dvorana obrađujemo kao građevinske proizvode koji će biti trajno ugrađeni u objekte; stoga njihove osobine moraju biti povezane sa sigurnošću i zdravljem korisnika te usklađene sa zahtjevima Direktive o građevinskim proizvodima (CPD odnosno 89/106/EEC). Nakon ispunjenja zahtjeva propisanih u standardu, proizvođač može na njih staviti oznaku CE.

k19-12-s3-230.jpgStandard HRN EN 14904 je značajan standard za građevinske proizvode: navodi sve osobine koje pojedini proizvod treba imati, propisuje metode po kojima treba izvesti ispitivanja (navedeni su brojevi standarda za ispitivanje), a u dodatku su navedene obvezne osobine s obzirom na zahtjeve Direktive o građevinskim proizvodima. U tome se razlikuje od dosad korištenog njemačkog standarda DIN 18032-2, u kojemu su bili navedeni podrobni opisi ispitivanja kao i minimalne zahtijevane vrijednosti ispitanih svojstava. Novi europski standard se razlikuje i po opsegu obaveznih ispitivanja: dok su po DIN- stadardima sva ispitivanja (za ublažavanje udarca, odbijanje lopte, standardna okomita deformacija, plošna podatnost, otpornost na kutna opterećenja, klizanje) obvezna, prema HRN EN 14904 obvezna će biti i ona, koja utječu na bitna svojstva (mehanička otpornost i stabilnost, sigurnost od požara, higijenska, zdravstvena zaštita i osiguranje okoline, sigurnost kod uporabe, zaštita od buke, štednja energije i očuvanje topline).

k19-12-s4-230.jpgMeđu svojstvima utvrđenim mehaničkim istraživanjima, nakon dopuna će biti obvezno još i klizanje poda, trajnost, koja će obuhvaćati i ponašanje kod kutnog opterećenja, te otpornost na habanje i ublažavanje udaraca, a od novouvedenih bitnih svojstava to su otpornost na požar i ispuštanje opasnih tvari (formaldehida i pentaklorfenola). U standardu su navedena još i druga svojstva koja je moguće utvrđivati na podu, kao što su ograničenje okomite deformacije pod utjecajem sile, odbijanje lopte, odbijanje svjetlosti, sjaj, otpornost na utiskivanje, udarna tvrdoća i ravnina površine, dok ispunjavanje njihovih propisanih vrijednosti neće biti obvezno. Standard ima više dodataka, od kojih bih rado upozorila na obvezni dodatak D, u kojemu je naveden opseg unutarnje kontrole proizvodnje (factory production contol – FPC). Ona mora obuhvaćati kontrolu sirovina, postupka izrade, kalibraciju strojeva, ispitivanja gotovih proizvoda, a mora i omogućiti da se može slijediti trag proizvoda. Za ovu je kontrolu, naravno, odgovoran proizvođač, i stoga je nužno da se dobro upoznamo sa dodatkom D.

U spomenutom je dodatku propisan i sustav potvrđivanja usklađenosti, odnosno navedene su aktivnosti koje kao dokaz za ispunjavanje zahtjeva CPD mora izvesti proizvođač i nadležni organ. Propisana su dva sustava potvrđivanja usklađenosti: za podove, gdje proizvodni proces osigurava poboljšanje vatrootpornosti, propisan je sustav 1, a za preostale sustav 3. Kod sustava 1 proizvođač može uz obaveznu unutarnju kontrolu proizvodnje i sam obaviti sva početna ispitivanja neke vrste proizvoda, osim vatrootpornosti; ovo mora izvesti ovlašteni organ, koji još mora obaviti i certificiranje unutarnje kontrole proizvodnje. Kod podova za koje je propisan sustav 3, certificiranje nije potrebno, a ovlašteni organ mora samo uzeti uzorke i obaviti ispitivanje vatrootpornosti. Na kraju dodatka je prikazan primjer označavanja proizvoda oznakom CE te su navedeni i svi podaci koji moraju biti na oznaci: ime proizvođača, godina dobivanja oznake, opis poda i namjena uporabe, razred vatrootpornosti, koeficijent klizanja i koeficijent ublažavanja udarca.

k19-12-s5-250.jpgNa temelju opisanog možemo reći, da se način potvrđivanja usklađenosti športskih podova dvorana sa novim europskim standardom jako mijenja: neke osobine, na primjer plošna podatnost, koje su dosad našim proizvođačima izazivale velike poteškoće, više se ne spominju, a neke druge – primjerice, odbijanje lopte i veličina okomite deformacije – nisu obvezne. No, veći je naglasak stavljen na požarna svojstva obloge i ispuštanje tvari koje štete zdravlju. Kao obvezne osobine ostaju ublažavanje udarca, klizanje i sigurnost tijekom uporabe, koja obuhvaća otpornost na kutna opterećenja i provjeru otpornosti na habanje; prvim istraživanjem utvrđuje se, nastaju li prilikom prijevoza teške opreme (oruđa i sličnog) oštećenja poda, a drugim – da li se nakon dugotrajne uporabe površinska obloga haba. Kada zahtijevane osobine ne bi bile u propisanim granicama, korisnici bi se mogli ozlijediti; jer, neodgovarajuća elastičnost i premalena klizavost mogli bi dovesti do oštećenja koljena (nastalo bi prekomjerno okomito, odnosno torzijsko opterećenje), a prevelika klizavost bi dovela do težih padova. Podrtine ili odvajanje drvenih vlakana i pohabana površina mogli bi prouzročiti ozljede pri padu. Dodamo li tome i spomenute zahtjeve s obzirom na zapaljivost površinske obloge (važno je i pitanje propuštanja dima!) i provjetavanje opasnih tvari, koje bi mogle naškoditi korisnicima, upamtimo da treba provjeravati samo one osobine koje doista utječu na sigurnu uporabu objekta.

mr. Jelena Srpčič, dipl.ing.građ.

PODIJELI