Čitanje i ocjenjivanje slike grada

Veliki značaj u razaznavanju i prihvaćanju slike nekoga grada možemo pripisati psihofizičkim sastavnim dijelovima doživljaja, recimo – umjetnosti na otvorenom (arhitektura, spomenik, kip, fasadna umjetnost, grad kao muzej na otvorenom). Jednako su tako značajne pritom korištene boje, ugrađeni materijali, orijentacija korisnika, osvijetljenost objekata noću … Zato šaroliko opremljen grad postaje zanimljiviji, a prostor humaniji.

Osobinu urbanog prostora obilježava načelo pozitivnoga planiranja i uređenja. To znači da se zasebno, javno i polujavno, vanjsko i unutarnje, zasebno i javno toliko isprepliću, da to opažamo kao neku unutarnju dinamiku područja. Po tome se gradovi i razlikuju, i po tome korisnik ili posjetitelj razaznaje njihovu šarolikost.

str-61-01-17.jpgstr-61-01-1-17.jpgSlike br. 1, 2, 3: Javni, polujavni i zasebni prostor

Javni prostori su dio simboličnog identiteta nekog područja, jer upregnuti u funkcionalnu mrežu javnih veza određuju razumijevanje prostora na humanoj razini. Teoriju možemo potkrijepiti i djelovanjem: okoliš u kojemu nema oblikovanja visoke kakvoće baš i nije naročito poticajan za neku kreativnu uporabu ili »humanu aktivnost«.

Korak_107_2.inddSlike br. 4: Pločnik može potaknuti različite »aktivnosti« u prostoru. 

Pa opet bismo, s obzirom na količinu i kakvoću oblikovno – arhitekturnih ostvarenja zadnjih godina teško povjerovali da se u prostoru pojavljuje nesrazmjerno velik udio arhitekture na jednoj te planiranja i gradnje korisnih vanjskih prostora, koji grad čine gradom, na drugoj strani.

Korak_107_2.inddZa ovaj nesrazmjer nisu krivi ni planeri, ni oni koji snuju promjene. Očito su za oblikovna posezanja u prostoru važni i drugi razlozi. A to možemo i sami potvrditi ako, koristimo li urbano, osjetimo »bol u nogama«, kako rado kažemo.

Slike br. 5: Urbana oprema može biti vrlo raznolika.

Mitja Pekeč, dipl. ing. arh.
Fotografije: arhiv autora

 

PODIJELI