Pješčenjak

DRUGI TIPOVI PODNIH OBLOGA

Pješčenjak ubrajamo u sedimentne stijene koje se po izgledu i svom izvoru jasno razlikuju od drugih stijena. Često puta su slojevite i sadrže fosile. Njihov mineralni sastav ukazuje na sastav izvornih stijena i na njihove daljnje promjene, a boja ovisi o veličini zrnaca, stupnju oksidacije željeza i sadržaju organskih tvari. Sedimentne stijene nastaju prijenosom i taloženjem tvari iz najrazličitijih izvora, koje se oslobađaju pri ispiranju prethodnih stijena. Prijenos je posljedica, na primjer, djelovanja vode, vjetra, leda … Dijelimo ih na klastične stijene, kojima pripada i pješčenjak, biokemijske i kemijske stijene.

k15-16-s1-p-250-400.jpgKlastične stijene su nastale taloženjem djelića. One su proizvod erozije, raspadanja, prijenosa i odlaganja djelića stijena. Sastavljene su od sitnih djelića stijena ili minerala oštrih ili zaobljenih rubova, koji se prenose, i imaju veličinu od nekoliko centimetara pa do manje od jednog mikrometra. Razlikujemo nevezane (oštrorubni šljunak, zaobljeni prud, pijesak, kameno brašno i glina) i vezane klastične stijene, u koje se pored konglomerata, brašnjavca, glinovca i lapora ubraja i pješčenjak.

Pješčenjak je, dakle, vezana taložna stijena. U njemu su nekadašnji rubovi kosi, a komadići i pijesak su povezani karbonatnim, kremenim, glinenim ili željeznim vezivom. Kako je sastav zrnaca i veziva različit, pješčenjaci su različito obojeni, različito tvrdi i dobro ili slabo vezani.

k15-16-s2-p-250-400.jpgFlisni pješčenjak je onaj pješčenjak kod kojega se izmjenjuju slojevi pješčenjaka i lapora. Koristi se prije svega kod završnih radova u građevinarstvu. Od njega se često rade masivni podovi debljine od 5 do 10 centimetara, različito površinski obrađeni: plamenom obrađeni pješčenjak, pjeskaren, brušen, štokan, šiljen i reljefni odnosno izdubljen (rigatura). Koristi se prije svega za obnovu gradskih središta, trgova i ulica, a posebno za uređenje vanjskih površina.

Izvori
B. Mirtič, A. Mladenovič, A. Ramovš, A. Senegačnik, J. Vesel, N. Vižintin: Slovenski naravni kamen, Ljubljana, 1999.
D. Kunaver i koautori: Čar kamna, 2000. Naravni kamen, kamenarsko-geološki leksikon, Ljubljana, 1992.
Prirodoslovni atlasi: Geologija, MK, Ljubljana, 1991. Oxfordska enciklopedija nežive prirode, DZS, Ljubljana, 1997.
Izvor fotografij: arhiv poduzeća Ruda, d. o. o., Sečovlje

PODIJELI