Jednokratno pečene keramičke pločice

RAZVRSTAVANJE I PROIZVODNJA

Jednokratno pečene keramičke pločice dobivaju se postupkom stezanja. Prema važećem standardu SIST ISO 13006: 1999 one pripadaju skupini BI ili BII, tj. onoj sa niskom – od 0,5 do 3 posto, odnosno srednjom sposobnošću upijanja vode – od 3 do 10 posto.
Jednokratno znači, da se proizvod peče samo jednom, te da se i podloga i glazura izrađuju istovremeno. U ovu kategoriju pločica ubraja se široka paleta glaziranih proizvoda, koji zbog velikih razlika u upijanju vode imaju vrlo različite fizikalne osobine. k14-23-s1-p-300.jpgRazvrstavamo ih u dvije glavne skupine:

  • jednokratno pečene keramičke pločice sa crvenom podlogom,
  • jednokratno pečene keramičke pločice sa svijetlom podlogom.

Slika: Podloga jednokratno pečenih keramičkih pločica može biti crvena ili svijetla

Jednokratno pečene keramičke pločice sa crvenom podlogom

Boja podloge ovisi prije svega o primjesama u masi, koja je smjesa dviju ili više različitih glina s topilima (glinenac, kalcijev karbonat) i / ili drugim sirovinama, te o atmosferi u peći. U sirovom stanju masa može biti bijela, žuta, crvena, siva ili crna, a željezni oksidi su oni koji je mijenjaju prilikom postupka pečenja. Ako je spoj željeza nazočan u svom trovalentnom obliku, nakon pečenja dobit ćemo crvenu boju. Pritom ne govorimo o boji gline, već o boji podloge već pečenog proizvoda.

Keramičke sirovine dijelimo na tri osnovne skupine:

  • plastične sirovine (gline i kaolini); iz njih dobivamo uz dodatak vode masu, koja je prikladna za oblikovanje,
  • neplastične sirovine (omekšivači, topila); pomoću njih određujemo osobine mase – njezino stezanje, poroznost, stabilnost, otpornost na promjene temperature, izgled glazure, itd.,
  • sirovine za bojenje odnosno za glaziranje

Različitim doziranjem sirovina dobivamo proizvode s različitim svojstvima; oni, koji su otporniji na vodu odnosno imaju nižu sposobnost upijanja prikladni su i za oblaganje vanjskih podnih površina, a one koji su porozniji koristimo za unutarnje podne i zidne obloge. Ima omekšivača koji povećavaju poroznost proizvoda, ali i poboljšavaju otpornost na promjene u temperaturi i na udarce te smanjuju unutarnje napetosti.

Veličine koje izrađuje velika većina proizvođača su – pored klasičnih 10×20 i 20×20 centimetra, i veći formati od 30×30 i 40×40 centimetra.

Jednokratno pečene keramičke pločice sa svijetlom podlogom

Te pločice su od gline koja je u sirovom stanju tamnosive do crne boje, i to radi nazočnosti organskih tvari koje tijekom pečenja izgaraju i postaju svijetle (svijetlosive ili bež- (beige) boje).

Većinu proizvodnje čine proizvodi s niskim stupnjem upijanja vode (ispod 3 posto), koji su prikladni za vanjske i unutarnje podne obloge. Ima tek mali udio onih s visokim upijanjem vode (do 10 posto), kojima onda oblažemo zidove u unutrašnjosti.

Na tržištu prije svega postoji i velika mogućnost odabira većih formata, onih od 30×30 i 40×40 centimetra, premda je veličina ovisna o svakom pojedinom proizvođaču.

TIP OZNAČAVANJA KERAMIČKIH PLOČICA

Svaka keramička pločica i / ili ambalaža mora prije prodaje biti označena na odgovarajući način. Po standardu SIST ISO 13006: 1999 obvezatne su sljedeće oznake:

  • oznaka proizvođača i / ili prodajna oznaka i država podrijetla,
  • oznaka kakvoće I. razreda,
  • tip pločice i pozivanje na službeni dodatak standardu SIST ISO 13006: 1999,
  • nazivna i proizvodna mjera i oznake za modularnu (M) i proizvodnu mjeru (W)
  • tip površine, na primjer – glazirana (GL), ili neglazirana (UGL)

POSTOJANOST KERAMIČKIH PLOČICA

Keramičke pločice, za razliku od nekih drugih materijala za podne obloge, ne treba obnavljati tijekom korištenja zgrade. Isto važi i za prirodni kamen, koji također pripada takozvanim »tvrdim materijalima«. Tablica prikazuje razdoblje četrdesetogodišnjeg korištenja zgrade, tijekom kojega je neke vrste podnih obloga trebalo obnavljati, a druge samo održavati na odgovarajući način. Prikazana je fizička trajnost pločica; to je vremensko razdoblje od ugradnje pa sve dokle keramička pločica održava svoje funkcionalne i estetske značajke. Ne radi se vijeku trajanja na tržištu, nego o razdoblju od pojave proizvoda na tržištu pa do kraja njegova doživljavanja kao moderne obloge.

k14-tab-p-250-400.jpg

Izvori :
Tehnike polaganja keramičkih pločica, CC Bologna, CD-ROM
Giorgio Timellini, Carlo Palmonari: Come e perché , Le piastrelle di ceramica italiane, Edi.Cer.Spa, CD-ROM, 1999.
Milena Horvat: Keramika. Tehnologija keramike, tipologija lončenine, keramični arhiv, Znanstveni inštitut Filozofske fakultete, Ljubljana, 1999., standard SIST ISO 13006: 1999

PODIJELI