O javnom prostoru, ali – malo drugačije

Što je javni prostor?

Pojam »javni prostor« podrazumijeva prostor dostupan svakome, bez obzira na njegovu funkciju, dimenzije, program ili vlasništvo. Može biti otvoren ili zatvoren, a s obzirom na uporabu uključuje nazočnost pojedinaca ili grupa. Nazočnost ljudi je sastavni i nužan dio javnoga prostora, jer bez toga nema ni javnoga života. To je urbana pozornica koja nudi brojne mogućnosti za uporabu. Javni prostori su dio simboličnog identiteta nekog mjesta, kako za domaćine, tako i za posjetitelje ili turiste, gdje – uvučeni u funkcionalnu mrežu (javnih) povezanosti – određuju razumijevanje prostora na ljudskoj razini (veličina, orijentacija, boja, materijali …). Sa sociološkog stanovišta za nas su prije svega zanimljive površine namijenjene pješacima i njihovo uređenje.

K13-66s.jpgŠto je društvena aktivnost?

Za društvenu aktivnost su potrebna barem dva čovjeka. Ona može obuhvaćati razgovor, sjedenje, stajanje, šetanje, igru … Najučestalija društvena aktivnost je – biti opažen ili opažati. Možemo je shvatiti i kao usklađivača razlika među ljudima, jer uvijek iznova postaje poticaj za nove aktivnosti. Zdrav život u zajednici tako nužno obuhvaća sve nabrojene aktivnosti, dok nam njihove kombinacije život čine ugodnijim i zanimljivijim.

K13-66s-01.jpgTeorija i praksa

I u samim temeljima suvremenog projektiranja poštuju se brojni uvjeti za ostvarenje idealnih aktivnosti društva. Tako, recimo, prostori sa više javnih programa povećavaju zanimanje ljudi za događaje te motiviraju i omogućuju izgradnju novih društvenih veza među korisnicima.

Pritom je iznimno važna spoznaja o tome, da se uporabna vrijednost takvih prostora ne ogleda samo u razmetanju ili blještavilu, već mnogo više u posve svakidašnjem, gotovo intimnom odnosu prema korisniku prostora.

K13-66s-02.jpgJednako je toliko važna i spoznaja, da su svakodnevne situacije – budući da su najčešće – ujedno i najvažnije. To su one koje našem životu daju oblik i značaj. Sastavljene su od osnovnih društvenih aktivnosti, koje se neminovno povezuju sa kakvoćom psihičkog i fizičkog okruženja.

Tako su sigurnost, uspostavljanje ljudskih odnosa i prostora u mreži naseljavanja, demokracija u prostoru, komunikacije, infrastruktura i drugo zapravo podloga za svako daljnje slobodno djelovanje pojedinca i društva u prostoru.

Zaključak

Društvene aktivnosti trebaju biti ishodište za razmišljanje i temelj svake aktivnosti (pa i fizičke) u prostoru. Prednost bi kod odlučivanja i upravljanja okolinom trebao imati kulturno – ekološki stav, jer bi sudjelovanje društva trebalo postati nužnim dijelom donošenja odluka o uređenju i oblikovanju svake urbane okoline.

Mitja Pekeč, dipl. ing. arh.