Epoksidni podovi

Betonski podovi već i radi svojstava betona mnogo puta ne mogu udovoljiti svim uvjetima koje moraju ispunjavati podovi u industrijskim prostorima. Ovisno o vrsti proizvodnje, oni moraju biti visoko nosivi, žilavi, otporni na udare, abraziju, toplinske šokove i kemijsku agresiju. S druge strane moraju udovoljavati i nekim dodatnim zahtjevima kao što su sigurnost od klizavosti, skupljanja prašine, dobar izgled, prikladna struktura površine, električna provodljivost, antistatičnost te jednostavno čišćenje i održavanje.

Navedene uvjete možemo djelomično, a ponekad i u cijelosti ispuniti uporabom betona visokih mogućnosti, na primjer – mikroarmiranih i polimerno modificiranih. Najčešće je za osiguravanje zahtijevanih svojstava potrebn0 betonsku ploču (koja je nosivi element), prevući slojem polimernog završnog poda, kojim ga značajno ojačavamo i koji će zaštititi površinu betonskog poda.

POLIMERNI PODOVI

Polimerni podovi su u osnovi sastavljeni od agregata ili punila i polimernog veziva. To se dodaje punilu kao tekući monomer ili smola, koja u reakciji s utvrđivačem stvara čvrsto polimerno vezivo (polimerizacija). Za određivanje pravoga vremena stvrdnjavanja dodaju se različiti dodaci.

K13-32-s2-p250.jpgNajčešće se koriste sljedeći polimerni materijali:

  • poliesteri,
  • metakrilati,
  • poliuretani,
  • epoksidi.

Među njima se opet najviše koriste – epoksidni podovi.

EPOKSIDNI PODOVI

 Vrste epoksidnih podova

S obzirom na debljinu nanošenja, epoksidne podove možemo podijeliti na:

  • impregnacije,
  • zaštitne premaze,
  • samorazlijevajuće epoksidne podove,
  • epoksidne podove tipa žbuke,
  • epoksidne estrihe.

Kada želimo poboljšati kakvoću betonskih površina, možemo ih učvrstiti impregnacijom, to jest penetriranjem čistih niskoviskoznih smola. Smole zbog svoje niske viskoznosti prodiru u sustav pora u betonu, gdje se stvrdnjavaju i time poboljšavaju mehanička svojstva površinskog sloja. Metoda se koristi kod onih betona koji imaju prikladnu kapilarnu poroznost, ili na raspucalim površinama, na kojima izgled nije od primarnog značaja.

Zaštitni premazi tvore tanak film na betonskoj površini u debljini od 100 do 500 mikrona. Za premaze se koriste većinom čiste pigmentirane smole, kojima za nekližuće ili strukturne premaze dodajemo punila vrlo fine zrnatosti. Premazi u ograničenom opsegu poboljšavaju mehanička svojstva betonske površine, povećavaju kemijsku otpornost, no prije svega su dekorativni i ne podižu prašinu.

K13-32-s3-p250.jpgKada su podovi mehanički i kemijski jače opterećeni, potrebne su veće debljine završnog poda. Samorazlijevajući epoksidni podovi se zato nanose u debljinama od 1,5 do 5 milimetara. Sadržaj veziva (epoksidne smole) je kod njih razmjerno visoka, tako da težinski omjer između punila i veziva nije veći od 3 prema 1. Kao punila se – osim pigmenata – koriste prije svega kremeni pijesak i kalcijev ili barijev sulfat.

U epoksidnom podu tipa žbuke je sadržaj punila i znatno viši. Tipičan težinski omjer između pulnila i veziva (epoksidne smole) iznosi 7 prema 1. Kao punilo se prije svega koristi kremeni pijesak većih zrnatosti, koji materijalu osim same količine osigurava visoku tvrdoću. Ono omogućava i uporabu podova tipa žbuke na područjima opterećenim teškim prometom (teški viličari sa tvrdim kotačima). Osim kremenog pijeska često se kao punilo koriste i visoko abrazijski otporni materijali, na primjer – bazalt, aluminijev oksid ili silikonkarbid. Podovi ove vrste imaju debljinu od 3 do 6 milimetara.

Kod ekstremnih opterećenja koriste se epoksidni estrisi debljine od 1 do 2 centimetara.

Među epoksidne podove možemo uvjetno ubrojiti i polimerno modificirane betone (modificirane vodotopivim epoksidnim smolama), jer se kao veziva za poboljšanje mehaničkih svojstava betona – osim portlandskog cementa – koriste i vodotopive epoksidne smole.

Odabir epoksidnog poda

Kad odabiremo epoksidni pod, važnu ulogu igraju opterećenja odnosno uvjeti kojima će taj pod biti izložen prilikom uporabe. Od mehaničkih opterećenja su važna prije svega sljedeća: očekivana opterećenost, dinamički čimbenici vezani uz promet, te moguće obrušavanje i padanje tvrdih predmeta. Posebno poglavlje predstavljaju toplinska opterećenja kao što su ekstremne temperature, naizmjenično zamrzavanje i otapanje te toplinski šokovi. Prije odabira poda važno je znati hoće li on biti izložen ultraljubičastim zrakama, ili agresivnim kemijskim utjecajima, ili primjerice pritiscima radi mogućeg kapilarnog povećanja vlage u podlozi.

Na odabir jako utječe i željeni izgled poda, boja i struktura te mogući dodatni zahtjevi kakvi su osiguranje od klizavosti, električna provodljivost ili sigurnost od požara, te održavanje i čišćenje.

K13-32-s4-p250.jpgNaravno da je kod odabira – osim vrste poda – od velikog značaja i pravilan odabir materijala, to jest vrste smole i punila.; mogo puta treba odabrati sistemska rješenja – kombinacije različitih materijala. Tako se posebno kad se zahtijevaju visoke elastičnosti završnog poda ili premoštenje raspuklina u betonskoj podlozi – odlučujemo za kombinaciju epoksidnih i poliuretanskih materijala.

U zadnje se vrijeme sve češće koriste vodotopive epoksidne smole, kod kojih je topilo – voda. Materijal ima naročito u ekološkom pogledu znatne prednosti ispred klasičnih epoksidnih smola, kod kojih se rabe organska topila. Odlikuju ga dobre mehaničke osobine i visoka kemijska otpornost, a prije svega razmjerno visoka propusnost pare. Omogućava nanošenje i na vlažne površine, na »mladi« beton i podne betonske ploče koje su bez hidroizolacije (kapilarno povećanje vlage).

 Priprema podloge i izvedba epoksidnih podova

Kod nanošenja svih epoksidnih materijala, a i završnih epoksidnih podova vrlo je važna dobra priprema podloge. Beton u podlozi mora ispunjavati minimalne zahtjeve glede čvrstoće poda (25 MPa) i prihvatne čvrstoće na vlak (1,5 MPa prema metodi »pull off«). Kod epoksidih podova s topilima ili bez njih ograničena je i vlaga u podlozi (od 3 do 5 posto, ovisno o korištenoj metodi mjerenja).

Podloga mora biti čista, kompaktna i neoštećena. Zato je prije nanošenja epoksidnih podova većinom potrebno bezprašno pjeskarenje, brušenje ili izdubljivanje površine.

Ugradnja epoksidnih podova može se obavljati ručno, posebno ako se radi o epoksidnim podovima tipa žbuke ili o epoksidnom estrihu, a i  strojno. Tijekom izvedbe moraju se u prostorijama osigurati odgovarajući klimatski odnosi, a naročito temperatura u podlozi i okolini te relativna vlažnost zraka (točka rosišta).

ZAKLJUČAK

Za postojanost poda su iznimno značajni pravilan odabir i izvedba polimernog sloja na podu, pa i na betonskim pločama kao nosivim elementima. Ako pogriješimo kod izvedbe ili odabira, vrlo brzo će na podu iz raznih uzroka nastati oštećenja. Ona smanjuju uporabnost poda, a mogu dovesti i do prekida proizvodnoga procesa, što onda uzrokuje još veće štete, svakako mnogo puta veće od vrijednosti samog poda.

Iztok Leskovar, dipl. ing. građ.

PODIJELI