Sušenje na otvorenom

Suvremeni zahtjevi za što kraćim vremenom vezanja financijskih sredstava sve više zanemaruju uvođenje i korištenje sušenja na otvorenom. Odgovor treba potražiti za svaki pojedini slučaj zasebno, jer na donošenje odluke utječe čitav niz općih i posebnih čimbenika. Među prvima moramo proučiti prednosti i nedostatke sušenja na otvorenom u odnosu na ostale tehničke postupke sušenja. Manja ulaganja u opremu, ušteda energije i manji rizici radi povoljnijih odnosa su prednosti koje ipak rijetko prevladavaju nedostatke: da je vrijeme sušenja duže, ne mogu se postići niski konačni stupnjevi vlažnosti, nije moguće ujednačavanje uvjeta sušenja, sredstva ostaju vezana duže vrijeme u zalihama drva, skladišta zauzimaju veliki prostor, tek sa kašnjenjem se može prilagoditi zahtjevima tržišta… k12-41-00.gifIpak, često neki posebni čimbenici kod donošenja odluke govore u prilog sušenju na otvorenom. Među najvažnije moramo ubrojiti sezonsku prirodu sječe i nabave nekih vrsta drva, raspoloživost financijskih izvora, prostora i energije te posebne zahtjeve vezane uz kakvoću drva.
Slika br. 1: Uređeno skladište drva, koje omogućava i učinkovito sušenje.

Mada se sve više svježe posječenoga drva odmah nakon prve obrade suši u običnim komorama za sušenje, svejedno možemo preporučiti da se u vremenu između dva punjenja skladišta iskoriste prirodni uvjeti, jer je prirodno sušenje svježeg drva i danas – najdjelotvornije.

 OSOBINE SUŠENJA NA OTVORENOM

Kod sušenja na otvorenom drvo se u određenom vremenskom razdoblju nalazi pod utjecajem prirodnih vremenskih uvjeta, pa stoga takvo sušenje s pravom nazivamo i prirodnim sušenjem (slika br. 1). Ne bi ga trebalo nazivati zračnim sušenjem, jer i kod uobičajenog tehničkog sušenja nalazimo upravo zrak kao onaj medij, koji omogućava odgovarajuće strujanje topline na površini drva i odnošenje vodene pare s površine, to jest konvekcijski.

Iako smo kod brzine sušenja i postizanja niske konačne vlažnosti na otvorenom većinom ovisni o vremenskim okolnostima, pravilnim odabirom i prikladnim uređenjem prostora za sušenje te odgovarajućom pripremom drva za sušenje možemo postići i više od samo zadovoljavajućih rezultata, ukoliko iskoristimo sve mogućnosti koje nam pruža priroda.

Sušenje je učinkovito ako osiguramo odgovarajuće strujanje topline na površini koja se suši, a istovremeno i što brže odvajanje vode koja hlapi iz drva. Ovu zadaću prijenosa topline i vodene pare obavlja zrak. Zbog predavanja, toplina zraka se tijekom strujanja gotovo posve smanjuje i rashlađuje, dok se istodobno radi preuzimanja vode njegova vlažnost povećava. Obje pojave smanjuju učinkovitost sušenja i zato je važno da se zrak izmjenjuje što je moguće brže. Brzina izmjene zraka je ovisna o brzini vjetra, načinu slaganja drva, polaganja klada na skladištu te oblika i uređenosti samoga skladišta.

 ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA VRIJEME SUŠENJA

Brzina sušenja drva na otvorenom ovisi o:

  •  osobinama sušenja određene vrste drva,
  •  pripremi drva kod slaganja,
  •  uređenosti skladišta, i
  •  klimatskim uvjetima.

 DRVO: Većina igličastih vrsti drva, a rjeđe i neke bjelogorice u dobrim se klimatskim uvjetima suše i na otvorenome prilično brzo, ali je postignuta konačna vlažnost ipak ograničena krajnjom uravnoteženošću vremenskih uvjeta. Gušće vrste drva i deblji asortimani suše se vrlo polagano, ili ponekad zahtijevaju čak i ograničavanje brzine sušenja (sušenje hrastovine na sjenovitim prostorima). Kod nabrajanja svojstava sušenja moramo prije svega voditi računa o gustoći nekoga drva, dok kod neizbježnih obojenih vrsta moramo poštovati i njegovo sazrijevanje, koje opet jako usporava postupak sušenja.

Brzina sušenja tangencijalnih elemenata (bočnica) je veća od brzine sušenja radijalnih elemenata, što se izrazitije pokazuje kod sušenja listarki sa većim udjelom trakastog tkiva. Kod igličarki razlike u brzini sušenja radijalno i tangencijalno usmjerenih elemenata nisu toliko značajne, jer je tu važnija razlika u njihovoj početnoj vlažnosti. Kako su tangencijalne daske većinom rezane iz perifernih dijelova debla, sadrže veći udio bijeloga dijela, a on sadrži visoku vlažnost i veću količinu vode. Ishod svega je taj, da su osobine sušenja bijeloga dijela drva znatno bolje od onih koje ima njegova jezgra, posebno ako su procesi stvaranja jezgre intenzivni (aspiracija mrlja, odlaganje tvari iz jezgre na stanične membrane i u stijenku stanice).

Sa stanovišta sušenja na otvorenom veliki značaj ima i debljina asortimana, jer se trajanje samoga sušenja povećava potencijalnom ovisnošću (od 1,5 do 1,7).

 SLAGANJE DRVA: Odmah nakon sječe, drvo se slaže i priprema za prijevoz, ali istodobno i za učinkovito sušenje. Zato ga sortiramo prema jednakim svojstvima sušenja, među kojima su najvažnija: vrsta samoga drveta, debljina, početna vlažnost, kakvoća, širina i dužina obrađenog drva. Prije slaganja daske se i čiste, jer loše tesanje može značiti i prave infekcijske mostove za biološka zagađenja (obojene pjege) te zadržavanje vlage, prašine i blata, što usporava sušenje te uzrokuje poteškoće kod daljnje prerade. Složeno drvo mora imati oblik prizme da bi se osiguralo ravnomjerno sušenje, a veličina je prilagođena dimenziji asortimana i vrsti drva, odnosno načinu njegovog prijevoza. Najučestalije širine složenih drva kreću se od 120 do 160 centimetara, dužine su od 300 do 600 centimetara, a visine od 130 do 150 centimetra. Kod već  decimiranih elemenata veličina drva složenih za prijevoz prilagođava se standardnim mjerama transportnih paleta. Na skladištu se više takvih za prijevoz pripremljenih slogova drva skladišti jedan na drugoga (slika br. 2).

Drva se slažu (letviče) tako, da pojedine vrste tesanoga drva međusobno odvajamo letvicama za osiguranje razmaka, čime se omogućava pristup zraka do površine samoga drva. Od tih letvica se zahtijeva da imaju jednake dimenzije (tu je prije svega važna njihova debljina – od 0,5 do 0,75 debljine drva), zatim – da su i same prethodno osušene, biološki neokužene i izrađene od one vrste drva koja nije sklona izvijanju, te da za sobom ne ostavljaju tragove i mrlje. Za letvičenje onih vrsta drva koje su osjetljive boje koriste se perforirane letvice.

Letvice koje održavaju razmak moraju pri slaganju biti izravnane okomito, na međusobnoj razdaljini od 60 do 120 centimetara, ovisno o debljini asortimana koji se na njih slaže.

Tijekom svoga strujanja kroz složeno drvo, zrak predaje svoju toplinu pa se stoga rashlađuje i postaje teži. Istovremeno se zbog preuzimanja vode iz drva i navlažuje. Da se tako ohlađeni, a vlažan zrak ne bi zadržavao unutar složenih drva duže vrijeme, moramo se pobrinuti i za okomito strujanje zraka. To postižemo većim međusobnim vodoravnim razmacima tesanoga drva u donjim dijelovima slogova (slažemo poput dimnjaka, no takvo slaganje nije prikladno tamo gdje imamo prisilno kruženje zraka). U donjim dijelovima se skuplja zrak visoke vlažnosti, pa zato oni moraju biti izdignuti iznad tla kako bi uklanjanje vlažnog zraka bilo učinkovitije.

Tesano drvo složeno u slogove osigurava se i od padavina posebnim zaklonima. Oni ga štite i od neposrednih sunčevih zraka, koje kod nekih vrsta drva mogu izazvati pucanje, a kod drugih promjenu boje.

Korak_4_05cro_.inddSlika br. 2: Kod slaganja dasaka u slogove prilikom sušenja na otvorenom moramo osigurati vodoravno i okomito strujanje zraka.

UREĐENOST SKLADIŠTA – SKLADIŠNI PROSTOR: Prostor koji je namijenjen sušenju drva na otvorenom najčešće je ujedno i skladište tesanog drva.

Glavna pravila i zahtjevi koji moraju biti ispunjeni:

  • veličina – mora omogućavati uskladištenje dovoljno velikih količina drva, uspješan postupak sušenja i daljnje širenje;
  • lokacija – mora omogućavati neometan prijevoz po skladištu i između pojedinih proizvodnih procesa (tesanje – skladište –rezanje – daljnja prerada) te osiguravati dostatno propuhivanje zraka;
  • uređenost – skladište mora biti čvrsto, čisto, drenažirano i suho.

Učinkovito mjesto slaganja drva i skladišta osigurava brzo otjecanje meteoroloških padavina, slobodno strujanje zraka kroz cijelo skladište, jednostavan prijevoz i pripremu drva za slaganje u slogove.

Skladišni prostor je podijeljen na polja, na koja se odlažu za prijevoz pripremljeni slogovi tesanih dasaka prema dimenzijama (po vrstama drva, kakvoći, debljini i vlažnosti), a ona osiguravaju najbolju organiziranost i dostupnost. Između polja moramo osigurati odgovarajući prostor odnosno prolaze (slika br. 3):

  •  od većih glavnih,
  •  preko srednje velikih poprečnih i pomoćnih,
  •  do malih bočnih.

Prolazi, različiti po veličini, imaju i različitu namjenu :

  •  za pripremu drva u slogove,
  •  za prijevoz,
  •  za odgovarajuće kruženje zraka,
  •  za dostupnost radi redovitog pregledavanja i kontrole,
  •  za protupožarnu zaštitu.

Korak_4_05cro_.inddSlika br. 3: Uređenje skladišta drva s odgovarajućim prolazima: 1 – glavni, 2 – poprečni, 3 – pomoćni, 4 – bočni

Uska i dugačka skladišta postavljena u prevladavajućem smjeru vjetra, koja omogućavaju bolje strujanje zraka, imaju prednost u odnosu na ona kvadratnog oblika. Sušimo li drvo igličarki i rjeđih lističarki, slogove raspoređujemo usporedno sa smjerom vjetra ili sa laganim pomakom (poput riblje kosti), a ako je izbor vrsta drva šarolikiji, slogove postavljamo pravokutno na smjer vjetra. U tom slučaju slogove brže sušećih vrsta drva smještamo na rub skladišta, tamo gdje vjetar ulazi, a tek zatim na red dolaze one vrste i asortimani drva koji se suše polaganije i teže.

Neuređeno skladište vrlo negativno utječe na učinkovitost sušenja. Ostaci piljevine i trava te razni ostaci drva i kore ometaju strujanje zraka, zadržavaju veće količine vlage i predstavljaju veći rizik od biološkog okuženja.

 KLIMATSKI UVJETI: Brzina i vrijeme, ali i kakvoća, a time i ekonomičnost sušenja drva na otvorenom ovise prije svega o klimatskim uvjetima u skladišnom prostoru, koji su povezani kako sa makro-, tako i sa mikrolokacijom.

Bitan utjecaj na brzinu, a time i na učinkovitost sušenja na otvorenom ima – temperatura. Ona vrlo snažno posredno utječe i na brzinu strujanja zraka, a posebno još i na relativnu vlažnost zraka, koja je putem uravnotežene vlažnosti mjerilo oštrine sušenja. Meteorološke padaline i magla povećavaju relativnu vlažnost zraka i ometaju sušenje.

Prema učinkovitosti prirodnog sušenja Hrvatska bi se mogla podijeliti na dvije jedinice: primorski i kontinentalni dio. Na oba je područja brzina sušenja na otvorenom zadovoljavajuća u proljetnim i ljetnim mjesecima (od ožujka do rujna), tako da se drvo može posvuda osušiti do 15 posto vlažnosti, a u prikladnim uvjetima u Primorju i do 12 posto (slika br. 5). Jesenski i zimski mjeseci su lošiji za prirodno sušenje, jer niske temperature i visoke relativne vlažnosti zraka dopuštaju da se drvo u Primorju osuši do 13 posto, a u ostatku zemlje svega do 20 posto vlažnosti (slika br. 6). Razlike u aktivnosti sušenja među pojedinim dijelovima postaju tako naročito očite u ovim mjesecima, koji su  manje prikladni za sušenje.

Godišnja slika prosječnih mjesečnih temperatura ukazuje na polaganije zagrijavanje u proljeće te na također polaganije rashlađivanje u kasnoj jeseni. Mogli bismo zaključiti da je jesen stoga prikladnije vrijeme za sušenje drva. No, iz iskustva znamo da je upravo obrnuto. Razlog za prikladnije uvjete sušenja u proljeće nalazimo u zagrijavanju zraka, što dovodi do nižih relativnih vlažnosti zraka, dok mnogo veće dnevne oscilacije temperature pripomažu boljim strujanjima vjetrova (slika br. 7). U tom razdoblju je naročito dobro sušiti svježe drvo. U nekim predjelima je učinak snažnih vjetrova na kakvoću osušenog drva izrazito negativan (snažna bura).

Zbog nepredvidivih kolebanja klimatskih uvjeta predviđanje brzine odnosno vremena sušenja je vrlo nepouzdano i nesigurno (tabela br. 1).

Korak_4_05cro_.inddTabela br. 1: Trajanje prirodnog sušenja svježe obrađenog drva debljine 25 milimetara do 20- postotne vlažnosti

NEDOSTACI

Zbog dugotrajnosti sušenja na otvorenom javlja se i najveća opasnost –  mogućnost biološkog okuženja i promjene boje drva. Učinkovitu zaštitu postižemo već i uređenjem skladišta te postavljanjem dostatnih razmaka između složenih slogova drva. Naravno, drvo moramo zaštititi i pred padalinama. Unatoč razmjerno polaganom sušenju moramo spriječiti neposredno padanje sunčevih zraka na površinu drva (napukline na hrastu mogu nastati već i nakon svega dva sata!). Naročito su pritom osjetljivi čeoni dijelovi, koje kod skupljih sorti drva trebamo zaštititi premazima. Vrste koje su sklone izvijanju treba i kod sušenja na otvorenom opteretiti ili poduprijeti odozdo.

Korak_4_05cro_.inddTabela br. 2: Svojstva prirodnog sušenja za neke domaće vrste drva

PREDNOSTI I NEDOSTACI SUŠENJA NA OTVORENOM

Velika prednost sušenja na otvorenom je u tome da nam ne treba energija, ulaganje u pomoćne naprave je neznatno, a nije niti potreban velik broj naprava i instrumenata koji su inače nužni u komorama za sušenje. Većinom sušenje na otvorenom ubrajamo u manje rizične postupke, jer su uvjeti sušenja dobri, a vrijeme sušenja duže, što pomaže većem oslobađanju napetosti koje se javljaju tijekom sušenja, a i različitoj razdiobi vlažnosti. Može se preporučiti iskorištavanje prirodnih uvjeta odmah nakon tesanja, dok je drvo još svježe i dok ne treba osiguravati visoke temperature sušenja. Rjeđe vrste drva suše se u dobrim uvjetima i do 5 posto na dan (bijeli dio igličarki), a gušće domaće listarke od 2 do 3 posto na dan.

Pored dugotrajnog postupka, veliki nedostatak sušenja na otvorenom je i nemogućnost postizanja niskih vlažnosti, ali i to, što samim procesom ne možemo upravljavati, što su sredstva uložena u kupovinu drva dugo vezana, a drvo tako još više izloženo opasnostima bioloških zagađenja. Uz sve skuplje cijene zemljišta treba svakako spomenuti još i to, da sušenje drva na otvorenom zahtijeva i raspolaganje velikim površinama.

 

prof. dr. Željko Gorišek, dipl. ing. šumarstva

PODIJELI