Lakovi sa kiselim utvrđivačem (KU-lakovi)

Lakovi sa kiselim utvrđivačem (koje u praksi nepravilno nazivaju kiselinskim lakovima) su značajna skupina jedno- i dvokomponentnih reakcijskih lakova sa srednje visokim sadržajem tvari koje tvore film (od 30 do 60 posto). Oni se stvrdnjavaju fizikalno- kemijski, to jest zbog ispuštanja hlapljivih sastojaka (fizikalni proces) i pospješene reakcije polikondenzacije, koju pokrećemo dodavanjem utvrđivača (kemijski proces).

Sastav

Glavni nehlapljivi sastojak KU-lakova je vezivo, koje zapravo označava smjesu urea- i melaminformaldehidnih te alkidnih i drugih smola (ovisno o vrsti laka). Jednokomponentni lakovi sadrže i manje količine celuloznog nitrata. KU-lakovi mogu sadržavati i velike količine pigmenata i punila, koja moraju biti otporna na kiseli utvrđivač. Lakovi imaju i različite dodatke (sredstva za brušenje, zamućivanje, razlijevanje, protiv slijeganja…). Topila (hlapljive organske tekućine, koje rastapaju veziva i druge nehlapljive sastojke, a da ih pritom kemijski ne mijenjaju) i razrjeđivači (koji ne rastapaju veziva, već ih koriste za usklađivanje viskoznosti) su alkoholi, esteri, ksilen, toluen i drugi.

Drugi sastojak je utvrđivač. To su različite kiseline koje nisu agresivne i tijekom reakcije se ne ugrađuju u polikondenzat. Zadaća utvrđivača je pobuđivanje kemijske reakcije, rezultat koje je (pri trenutnom ishlapljivanju topivih sastojaka) – nastajanje tvrdog i netopivog polikondenzata, koji je glavni sastojak stvrdnutoga filma.

Glavne vrste KU-lakova

U sustavu bezbojnih i pigmentiranih lakova sa kiselim utvrđivačem razlikujemo dvije glavne skupine:

  •  jednokomponentne, i
  •  dvokomponentne lakove.

Jednokomponentni lakovi su otopine različitih smola (prije svega ureaformaldehidnih, a manje i melaminformaldehidnih i alkidnih smola te nitroceluloze) u smjesi topila. Sadrže različite dodatke i organsku kiselinu, koja tijekom sušenja djeluje kao utvrđivač. Kada topilo ishlapi, dolazi do dodira između veziva i utvrđivača, što omogućava stvrdnjavanje. Obojenim lakovima su dodane veće ili manje količine odgovarajućih bojila i pigmenata. Jednokomponentni lakovi sadrže od 25 do 35 posto suhe tvari i imaju ograničeni rok skladištenja (od 3 do 6 mjeseci). Suše se brže od dvokomponentnih, a imaju i nešto lošija mehanička svojstva.

Dvokomponentni lakovi su značajniji i stižu na tržište kao temeljni, završni ili univerzalni. Prvi sastojak su rastopine amino- i alkidnih smola, punila te različitih dodataka i pigmenata u smjesi organskih topila. Sadrže i do 50 posto suhe tvari i zato tvore deblje filmove. Kraće vrijeme prije uporabe laku dodajemo i drugi sastojak, to jest od 5 do 10 posto utvrđivača (recepturu propisuje proizvođač). Pripravljena smjesa može se koristiti od 8 do 24 sata, nakon čega joj se viskoznost ubrzano povećava.

Korak_4_05cro_.inddSvojstva i uporaba KU-lakova

Prednosti lakova sa kiselim utvrđivačem su:

  • tvore srednje debele, mehanički i kemijski otporne filmove,
  • postojani su na svjetlost (neće požutjeti),
  • ne zapunjavaju pore pa tekstura ostaje vidljiva,
  • emisija slobodnog formaldehida nije prevelika.

Nedostaci:

  • mogu nabreknuti u vodi,
  • utvrđeni filmovi su tvrdi,
  • filmovi nekih vrsta KU-lakova postaju nakon nekog vremena krhki i pucaju,
  • neke vrste drva uslijed djelovanja kiseline mijenjaju boju,
  • ispuštaju formaldehid koji je štetan za zdravlje (kod jednokomponentnih lakova većina formaldehida se oslobađa već tijekom učvršćivanja, pa zato kasnije malo opterećuje okolinu).

KU-lakovi (u njemačkom govornom području poznati su pod kraticom SH – Säuerehärterlack, a u engleskom kao AC – acid curing) još se uvijek koriste kao i ranije, jer osiguravaju otporan film visoke kakvoće. Prikladni su za obradu hrastovog i jasenovog drva, mada mnoge države iz ekoloških razloga sve više ograničavaju njihovu uporabu. Koristimo ih prije svega za obradu površina i proizvoda za koje znamo da će biti izloženi većem habanju (podne i druge obloge, ploče stolova, namještaj za sjedenje, i drugo).

Proizvodno – tehnički podaci

  • Nanos: od 120 do 180 g/m² (temeljni lak); od 100 do 150 g/m² (završni lak)
  • Stvrdnjavanje: fizikalno – kemijsko (ishlapljivanje hlapljivih sastojaka i kemijska reakcija radi dodane organske kiseline)
  • Vrijeme sušenja: na zraku od 2 do 4 sata (pri povišenoj temperaturi – od 10 do 20 minuta)
  • Vrijeme izlijevanja (4 min kod 20 stupnjeva Celziusa): ovisno o vrsti laka i tehnici njegovoga nanošenja (brizganje od 20 do 25 sekundi)
  • Tehnike nanošenja koje bismo preporučili (kistovima, valjcima, krpama), su ipak prije svega – brizganje i polijevanje.

Metka Čermak, dipl. ing. šumarstva

PODIJELI