Kako do kvalitetne podzemne hidroizolacije?

Zahtjevna hidroizolacija naš je izazov

Kao što bi kod krova najidealnije bilo postaviti «kišobran», tako bi objekt u podzemlju bilo najidealnije «omotati» nepromočivim materijalom. Takvim «omatanjem» onemogućio bi se prodor vode, vodene pare, plinova i drugih kontaminata u betonsku konstrukciju.

Podzemne hidroizolacije spadaju u najzahtjevnije izolacijske aktivnosti, samim time što su nakon završetka izgradnje objekta podzemne hidroizolacije nedostupne oku, jednostavnoj i jeftinoj (isplativoj) eventualnoj sanaciji.

Na izbor optimalnog sistema hidroizolacija utječu mnogi parametri kao što su: kapilarna vlaga, procjedne oborinske vode, tlo s izraženim hidrostatskim pritiskom, prisustvo soli i drugih nagrizajućih kontaminata, raslinje koje svojim korjenjem nagriza hidroizolaciju, te vrsta tla.

Tradicionalni bitumenski materijali oplemenjeni polimerima i novim kvalitetnim ulošcima s mogućnošću istezanja i do 40 % za sada su se pokazali praktički nezamjenjivi u primjeni kod podzemnih hidroizolacija. Ovo su kao prvo prirodni i ekološki materijali koji su uzeti iz prirode, dorađeni i «stavljeni» u prirodni okoliš. U rigoroznim situacijama ponekad je potrebno samo malo kombiniranja s nekim od krutih izolacija kako bi se dobilo najučinkovitiju podzemnu hidroizolaciju.

Najpoželjnije za horizontalnu podzemnu hidroizolaciju bilo bi njeno izvođenje na podložni beton za prihvat hidroizolacije, koji bi trebalo tretirati nekim od aditiva za vodonepropusnost betona kako bi se nakon sušenja i stvrdnjavanja moglo premazati podlogu bitumenskim hladnim prednamazom u svrhu stvaranja kompatibilne veze s narednim slojevima. Ovaj aditiv ima ulogu pripreme podloge tj. omogućava sušenje podloge kako bi se bitumenski prednamaz mogao adekvatno nanijeti na suhu podlogu. Ovo se vrlo lako izbjegava apliciranjem vodene bitumenske emulzije koju nitko od izvođača ne želi koristiti zbog dugog perioda sušenja.  Na ovako pripremljenu podlogu trebalo bi aplicirati dvoslojni sistem hidroizolacije polimerbitumenskim hidroizolacijskim trakama – dvije polimerbitumenske hidroizolacijske trake temperaturnog razreda -10°C do +120°C na poliesterskom filcu kao armaturnom nosiocu (Büsscher Baruplan PE45 flex). Kao sljedeće ide izvođenje nosive kontra ploče, te svih ostalih dijelova objekta.

Vertikalna hidroizolacija mora se podizati preko betonskih holkela kateta cca 7 cm u istom sastavu uz dodatnu mehaničku zaštitu, da li bradavičastom folijom ili XPS pločama. Najveće pogreške dešavaju se upravo na ovom spoju horizontalne i vertikalne hidroizolacije.

Horizontalna hidroizolacija mora se voditi do krajnjeg ruba temelja tako da se može vezati s vertikalnom koja se mora prepustiti prema dolje vertikalno. Nakon izvođenja  podrumskog zida izvodi se skošenje (holkel) , te se vertikalna hidroizolacija nakon apliciranja hladnog bitumenskog prednamaza podiže od najniže točke prema gore (iznad nivoa terena) uz 100 % zavarivanje.

Suhi temelji i podrumski zidovi preduvjet su zdravom stanovanju i trajnosti svake zgrade.

Zaključak je da se uz pravilno odabrani sistem podzemne hidroizolacije, tj. kombinacijom krute hidroizolacije i fleksibilnih polimerbitumenskih traka na kvalitetnim nosiocima uz adekvatno (ne prebrzo) vrijeme ugradnje, te poštivanje svih parametara struke (sve manje poštivane) može izvesti kvalitetna i trajna podzemna hidroizolacija.

Büsscherr Hoffmann

PODIJELI