INDUSTRIJSKI PLOČNICI OD MIKROARMIRANOG BETONA, 1.dio

  1. dio: Podjela pločnika i izvođenje betonskih dijelova

Razvitkom industrijskih procesa proizvodnje i pripadajućih manipulacija sirovina i proizvoda zadnjih su se godina znatno povećale potrebe za izgradnjom kvalitetnih industrijskih pločnika. Povećali su se zahtjevi vezani uz ravne površine, ali su se za nekoliko puta povećale i poteškoće te njihov intenzitet. Osnovna zadaća industrijskog pločnika je prijenos opterećenja na podlogu, pri čemu površina mora ostati tvrda i ravna. Za postizanje ravnine su se razvile nove naprave za ugrađivanje, kao primjerice laserske naprave. Razvitkom tehnologije betona sve češće se koriste kompozitni materijali, prije svega mikroarmirani betoni (MAB), koji zamjenjuju klasičnu izvedbu industrijskih pločnika od armiranog betona. Pomoću MAB je moguće dobiti trajnije pločnike, što se ubraja u optimalna rješenja ove vrste problema. Betoni, mikroarmirani sa čeličnim, ali i drugim vlaknima, u velikoj se mjeri koriste pri gradnji industrijskih pločnika te tenkovskih pista, kod izgradnje ili prevlačenja servisnih površina na benzinskim crpkama novim slojevima, kod gradnje podzemnih prostora u rudnicima (obloge rovova i rudničkih okna), pri sanaciji željezničkih tunela i izradi gotovih građevinskih elemenata.

U jednom nizu članaka općenito ćemo se pozabaviti čitavom problematikom projektiranja i građenja industrijskih pločnika od mikroarmiranog betona, koji se uvijek bolje koriste u praksi, jer je moguće iskorištavati njihove osobine u svim fazama izvođenja te između faza uporabe. Kod podjele pločnika s obzirom na uporabu za koju se predviđaju, navedene su i druge vrste pločnika u svrhu njihovog međusobnog uspoređivanja prema različitim parametrima ocjenjivanja. Kod obrađivanja materije izvođenja betonskih dijelova ukratko su opisane pojedine faze izvedbe industrijskih pločnika, prije svega od mikroarmiranog betona.

PODJELA PLOČNIKA

Betonske pločnike možemo podijeliti na više načina. Na temelju njihove predviđene uporabe mogu se po preporukama ACI Committee 302 podijeliti u 9 razreda. Za pojedine betone iz tih razreda postoje empirijske vrijednosti za stupanj konzistencije svježeg betona te za prosječnu čvrstoću stvrdnutog betona. Pritom je potrebno naglasiti da se klasifikacija navedena u literaturi temelji na spoznajama iz prakse pri uporabi normalnih betona, pa smo stoga samo djelomično poštovali i dodali novija saznanja iz suvremene tehnologije betona i izrade betonskih pločnika.

S obzirom na predviđenu vrstu prometa, utvrđeni su sljedeći razredi:

  1. razred: pješaci (mala opterećenja),
  2. razred: pješaci,
  3. razred: pješaci i pneumatski kotači,
  4. razred: pješaci i promet za lakša vozila,
  5. razred: industrijski promet za vozila – pneumatski kotači,
  6. razred: industrijski promet za vozila – tvrdi kotači,
  7. razred: industrijski promet za vozila – tvrdi kotači,
  8. razred: kao u razredima 4, 5 ili 6,
  9. razred: zahtijeva se vrlo visok stupanj postignute ravnine ili kritična tolerancija površine; ručno ili automatski upravljana vozila, koja zahtijevaju specifične tolerancije.

Pločnici iz navedenih razreda koriste se za:

  1. razred: stambene površine, pretežno prekrite podnim oblogama;
  2. razred: (a) uredi i javni prostori, obično sa podnim oblogama; (b) dekorativne površine;
  3. razred: vanjski prostori; vozni putevi; podovi u garažama; pločnici;
  4. razred: podovi u raznim ustanovama i trgovinama;
  5. razred: manje opterećeni industrijski podovi u radionicama, proizvodnim halama i skladištima;
  6. razred: industrijski podovi opterećeni teškim prometom; često su izloženi i udarnim opterećenjima;
  7. razred: povezani dvoslojni pločnici opterećeni teškim prometom i udarima;
  8. razred: nepovezane gornje ploče – rashladnice, podovi na izolacijskim slojevima, na starim podlogama, gdje to nalaže tijek gradnje;
  9. razred: uski hodnici; visokoregalna skladišta; televizijski studiji.

Kod izvedbe podova iz pojedinih razreda moraju se poštivati sljedeće posebnosti:

  1. razred: način dreniranja površinske vode; ravnost površine prikladne za rabljene pokrove; održavanje;
  2. razred: (a) tolerancija površina (uključujući i one sa podignutim pločama); neklizajući agregati na određenim površinama, (b) obojeni mineralni agregati; tvrdi ili postavljeni agregati;
  3. razred: način dreniranja površinske vode; primjeren sadržaj zračnih pora (aeracija); održavanje; posebni zahtjevi za postojanost;
  4. razred: ravnost ploče, prikladna za rabljene pokrove; nekližući agregati na određenim površinama; održavanje;
  5. razred: dobro i ravnomjerno iskompaktirana podloga; tolerancija površina; mikroarmirani betoni; raspored dodira; abrazijska otpornost; održavanje;
  6. razred: dobro i ravnomjerno iskompaktirana podloga; tolerancija površina; raspored dodira; mikroarmirani betoni visokih mogućnosti; raspored opterećenja; abrazijska otpornost; njega;
  7. razred: (a) osnovna ploča – dobro i ravnomjerno iskompaktirana podloga; armatura; mikroarmirani betoni visokih mogućnosti; ravnost površine; održavanje; (b) gornja ploča – iz frakcija kvalitetnih mineralnih ili metalnih agregata i vlakana za postizanje visoke tvrdoće i žilavosti betona; betoni visokih mogućnosti; tolerancija površine; održavanje;
  8. razred: razdjelni sloj na staroj površini; vlakna; armaturna mreža; betoni visokih mogućnosti; minimalna debljina 75 mm, uz uporabu mikroarmiranog betona 40 mm; abrazijska otpornost; održavanje;
  9. razred: različiti zahtjevi za kakvoću betona; betoni visokih mogućnosti u raznim modifikacijama; površinska sredstva za tvrdoću smiju se koristiti kod posebnih aplikacija i uz veliki oprez; prikladan raspored dodira; visok stupanj postignute ravnine.

Završne obrade pločnika kod pojedinih razreda su:

  1. razred: jednokratno zaglađivanje;
  2. razred: (a) jednokratno zaglađivanje; neklizajuća obrada, gdje je to potrebno; (b) posebni zahtjevi;
  3. razred: šire površinsko zaglađivanje, zaglađivanje ili metlanje;
  4. razred: normalna površinska obrada čeličnim zaglađivačima;
  5. razred: intenzivna površinska obrada čeličnim zaglađivačima;
  6. razred: posebni metalni ili mineralni agregati; ponavljajuća intenzivna površinska obrada čeličnim zaglađivačima;
  7. razred: (a) čista tekstura površine prikladna za kasnije povezivanje s gornjom pločom; (b) posebni snažni površinski zaglađivači s ponavljajućim zaglađivanjem čeličnim zaglađivačima;
  8. razred: intenzivna površinska obrada čeličnim zaglađivačima;
  9. razred: velika pozornost pri završnoj obradi s uporabom kompleksnih tehnologija izrade vrlo ravnih površina.

U ovom broju ograničit ćemo se na obradu betonskih industrijskih pločnika, to jest pločnika iz razreda 5 do 8 po klasifikaciji1.

IZVOĐENJE BETONSKIH DIJELOVA KOD IZRADE INDUSTRIJSKIH PLOČNIKA

Kakvoća betonskog pločnika u velikoj je mjeri ovisna o postizanju tvrde i postojane površine, kao što je predviđena u projektu te da to bude površina bez pukotina. Općenito se može reći da karakteristike betonske površine određuju trajnost podne ploče. Bez poduzimanja dodatnih mjera gornja bi površina bilo kojeg betonskog elementa mogla postati slabija od preostalog dijela presjeka. Na primjer, ako voda zbog vlaženja betona prodre na površinu podne ploče, vrijednost v/c (voda / cement) svježeg betona na površini se povećava, čime se smanjuju njegova tvrdnoća, postojanost, abrazijska otpornost i ostale željene osobine stvrdnutog betona. Zbog toga je vrijeme potrebno za pravilnu zaključnu obradu podne ploče znatno veće u usporedbi s obradama kod mnogih drugih betonskih elemenata.

Svaka izvedba betonskog pločnika obično je specifičan projekt, ali su im zajedničke pojedine faze i elementi izvedbe, koje prije početka radova treba dijelom uskladiti sa svim sudionicima, a dijelom su već uključeni i obrađeni u projekt betoniranja. Pojedine faze i elementi izvedbe betonskog pločnika su:

  • uređenje gradilišta,
  • način odvodnjavanja površinske vode,
  • instalacija pomoćnih materijala kao što su parne brane, zaštita rubova, grijaće cijevi,
  • vrsta pločnika,
  • debljina i armatura,
  • dodiri,
  • ravnost i visinske kote (kako i kada ih mjeriti),
  • osnovni materijali za beton,
  • gdje upotrijebiti posebne dodatke i agregate ili monolitne te intenzivne površinske obrade,
  • sastav betona,
  • vrijednost v/c (najveća dopuštena),
  • miješanje, prijevoz i ugrađivanje betona,
  • gdje zahtijevati preporučene metode i sredstva obrade,
  • posebne obrade i njihove tehnologije,
  • način i trajanje njegovanja ugrađenog betona, zaštita površina svježe ugrađenog betona prije padavina te vrijeme predavanja ploče u promet,
  • potrebne probe i nadzor.

Prije početka samog izvođenja, djelomično je moguće predviđene faze i elemente izmijeniti ili dopuniti s obzirom na:

  • dodatne promjene projekta na želju investitora,
  • posebnosti određenoga gradilišta (promjene u uređenju gradilišta, smanjenje manipulativnog prostora, promjena puteva prijevoza),
  • predviđene promjene vremena (izvođenje betonskih dijelova u posebnim vremenskim uvjetima).

U suvremenoj betonarskoj praksi za izradu industrijskih pločnika se sve češće koriste mikroarmirani betoni različitih sastava. Najčešće se rabe čelična vlakna ili kombinacija čeličnih i polipropilenskih vlakana. Za poboljšanje učinkovitosti vlakana (povećanje prijemljivosti između cementnog kamena i vlakana) koriste se razni dodaci. Sastav se prema potrebi modificira i dodavanjem polimera. Općenito se drži da tako pripremljeni betoni pripadaju betonima visokih mogućnosti.

Mikroarmirani betoni predviđenog sastava pripremaju se u postojećim betonarama uobičajenim postupkom, pri čemu se vlakna i posebni dodaci doziraju u prostoru za agregat odnosno neposredno u mješalici.

Prijevoz svježeg betona najčešće se obavlja auto-mješalicama. U slučaju kakvog zastoja ili drugih uzroka koji bi mogli smanjiti obradivost svježeg betona, na samom se gradilištu obavljaju popravci, i to dodavanjem odgovarajućeg kemijskog dodatka u auto-mješalicu. Zbog željenog i zahtijevanog reološkog ponašanja svježeg betona i betona koji se stvrdnjava (ili što bolje obradivosti svježe betonske mase te što manjeg stezanja betona koji se stvrdnjava) tijekom pripreme i daljnje manipulacije teži se optimalnoj uporabi dodane vode u svježi beton.

Betoni se ugrađuju na prethodno pripremljenu podlogu. Na dodiru s zidovima, ogradama ili rubnicima polažu se razdjelne trake debljine do 1 cm i visine veće od debljine ploče, koje onemogućuju neposredan dodir ploče s okomitim elementima. Beton se na mjesto ugrađivanja nanosi neposredno iz auto-mješalica ili se prevozi odabranim građevinskim prijevoznim sredstvima. Pritom je potrebno utvrditi što veću ravnomjernost razvlačenja. Razvlačenje betona vibracijskim sredstvima (vibracijskom iglom) nije  dopušteno.

Kompaktiranje betona se vrši prvo vibracijskim iglama, a potom vibracijskom letvom, čime se mora postići predviđena ravnost površine. Površina se obrađuje na odabrani način (površinskim zaglađivačima).

Čitava predviđena površina ploče pločnika betonira se u jednom komadu. Rezanje otvora spojnica izvodi se nakon otprilike 24 sata od ugrađivanja betona, ovisno o temperaturi zraka, odnosno u što kraćem vremenu, kad već postaje moguće rezati beton koji se stvrdnjava. Time se onemogućava nastajanje slučajnih spojnica (raspuklina) uslijed reološkog stezanja betona.

Otvori spojnica režu se do dubine od 1/3 debljine ploče. Raspored otvora ovisi o tlocrtnom rasporedu prostora u kojem se izrađuje podna ploča. Veličina polja i širina otvora treba se točno izračunati. Općenito se može reći da je veličina polja pločnika od mikroarmiranog betona veća u usporedbi s pločnicima izvedenim od  klasično armiranog betona.

Nakon izvršene površinske obrade pristupa se intenzivnoj njezi betona. Pri izboru načina njege u obzir dolazi intenzivna mokra njega i pokrivanje PVC – folijom. Minimalno vrijeme takve intenzivne njege iznosi 7 dana. Između rezanja otvora za spojnice na tim se mjestima u trenutku rezanja uklanja folija te se ta mjesta odmah po obavljenom završnom rezanju iznova prekrivaju.

Između pripreme i ugrađivanja mikroarmiranog betona neprestano se obavlja stalna vizualna kontrola, mjerenja svježeg betona (njegova konzistencija, sadržina pora, prostorna masa, vrijednost v/c) te priprema pokusnih kalupa radi njegovog isprobavanja u stvrdnutom stanju; prate se tvrdoća pločnika, njegova čvrstoća na rastezanje te žilavost, vodootpornost, otpornost na utjecaj smrzavanja otpadnih i odmrznutih voda sa ili bez nazočnosti soli za odmrzavanje, njegova abrazijska otpornost i drugo te se dobivene vrijednosti uspoređuju s projektom i propisanim svojstvima.